Laboratorij

Benzema: Nikad bolji

U 34. godini života dosegnuo je nevjerojatnu razinu. Kako to?

Prije manje od tjedan dana France Football je obznanio popis nominiranih za svoju prestižnu Zlatnu loptu, koja se, nakon godine izbivanja zbog pandemije, vraća s novim popisom od 30 prema najboljih nogometaša u 2021. godini prema francuskom magazinu. Kao i dosad, velik su utjecaj imala dva najveća natjecanja — već standardno uspjeh u Ligi prvaka gura u prvi plan igrače iz osvajača i finalista, ali ove sezone nadovezalo se i Europsko prvenstvo. Naravno, na toj širokoj listi mjesta se našlo i za igrače koji u netom završenoj sezoni nisu uspjeli uloviti nijedan veći ekipni trofej.

Među njima se zadnjih dana često spominje ime Karima Benzeme.

Da budemo točniji, on nije u potpunosti ostao bez srebrnine, jer Francuska je uspjela preskočiti Belgiju i Španjolsku u završnici UEFA-ine Lige nacija, u kojoj je postigao po pogodak u obje utakmice, uzevši svoj prvi reprezentativni trofej. No, njegov fantastični početak nove sezone natjerao je velik dio nogometne javnosti da ga usprkos skromnoj prošloj na ekipnoj razini s Real Madridom te podbačajem s Francuskom na Euru spominju u kontekstu igrača koji bi se iz sjene mogli uključiti u borbu za najveće individualno priznanje.

Njegova igra trenutno je toliko efikasna da je veliko pitanje koliko dugo može zadržati takav nivo

Koliko god smatrali da zaslužuje Zlatnu loptu ili ne, te koliko god vjerovali da ima neke šanse ubaciti se ispred, primjerice, Roberta Lewandowskog, ovo je prvi put u njegovoj karijeri da se Benzemino ime otvoreno spominje u toj konkurenciji. Tek s 33 godine uspio se nametnuti u prvi plan, ali i generalni dojam je kako u posljednjih par sezona nešto stariji igrači dominiraju nogometom.

Iako su kroz posljednjih 12 sezona prilično konstantne linije koje na grafu predstavljaju udio odigranih minuta igrača iz određene dobne skupine u četiri najveće europske lige, vidljiv je porast u starosti ovih najboljih. Prosjek godina svih nominiranih nogometaša skočio je na preko 28 prvi put nakon 1995., otkad bilo koji igrač na svijetu može dobiti nagradu, te se zadržao sve do ove sezone, uz iznimku 2019.

U posljednjih pet godina biranja, ne računajući prošlogodišnju ‘pauzu’, među 30 nominiranih u četirima od pet sezona našlo se preko 10 igrača starijih od 30 godina, a ovegodišnje izdanje ih na popisu ima čak 14, što znači da je njihov udio s 46,7 posto rekordan u razdoblju od spomenute 1995. Lista nominiranih je tijekom godina u kojima je France Football davao nagradu zajedno s FIFA-om bila skraćena na 23 imena, ali čak i tada je u razdoblju od 2011. do 2014. svaki put bilo po točno sedam igrača starijih od 30 godina, odnosno visokih 30,4 posto od ukupnog broja.

U sezonama prije toga, samo se još 2003. prebacilo preko 30 posto među igračima koji su dobili barem jedan glas, kada su Pavel Nedvěd, Paolo Maldini i Zinedine Zidane predvodili stariju ekipu, ali ova sezona postavila je još jedan rekord. Naime, točno trećina igrača je već navršila barem 32 godine života, te se toj brojci ili udjelu ne može približiti nijedna u posljednjih 27 godina (ili 26, ako ne računamo 2020.).

Upravo među njih spada i Benzema. Uspjesi Lionela Messija i Cristiana Ronalda tijekom zadnjih desetljeća i pol razmazili su nas, pa često zaboravljamo da su poneki igrači poput Benzeme na vrhunskom nivou već 15 dugih sezona te da svoj ponajbolji nogomet igraju upravo sad. Ronaldovim odlaskom iz Madrida te padom Garetha Balea još je samo Benzema ostao od onog BBC trojca kojeg se cijela Europa plašila, a s više odgovornosti Francuz je postao samo još bolji i učinkovitiji.

Teret glavnog strijelca momčadi odjednom je pao na njega, a on je odgovorio s tri sezone u kojima je svaki put išao preko 20 golova u prvenstvu, postigavši gotovo trećinu svih Realovim ligaških pogodaka. U ekipi više nije bilo Ronalda za kojeg je obavljao puno prljavog posla i neprestano otvarao prostor, zbog čega bi trpile njegove osnovne napadačke brojke.

Značajno više lopti dobiva u samoj završnici napada; količina udaraca skočila mu je s 2,4 na 90 minuta igre, koliko je imao u sezoni 2017./18., na 4,1, koliko trenutno ima ove sezone. Naravno, postoje sezone dok je igrao s Ronaldom u ekipi i u kojima je broj udaraca bio viši od ovoga, te sezone bez njega u kojima je broj udaraca bio ispod četiri na 90 minuta, ali promjena je više nego očita — kako u podacima, tako i golim okom dok se prate utakmice.

Uvelike se smanjio opseg njegovih zadataka u obrani, pa je s razine malo iznadprosječnog napadača u kategoriji akcija pritiska na suparnika pao debelo u donju polovicu poretka, ali dio igre koji je dodatno podigao na razinu iznad je playmaking. S više dodira s loptom u završnoj trećini dobio je i više mogućnosti da kreira za suigrače izravnim dodavanjima, a ne samo kretnjama i oslobađanjem prostora, pa su skokovi u kategorijama koje se izravno tiču kreacije također skočili.

U Real Madridu Carla Ancelottija, s kapetanskom trakom oko ruke, čini se kao da je još više preuzeo svu napadačku odgovonost na sebe. Spušta se i prilazi u igradnji igre, izvlači se prema krilu da bi stvorio prostor za suigrače, preuzima posao razigravanja i stigne se kontinuirano naći ispred suparničkog gola spreman pospremiti loptu u mrežu.

Kao centralna figura momčadi napravio je iskorak na svim poljima vezanima za napadačku igru — od činjenice da je postao opasniji za suparnički gol do većeg sudjelovanja u samoj kombinatorici u završnoj trećini terena. U toj ulozi dosad smo ga gledali gotovo isključivo još kao tinejdžera dok je igrao za Lyon, ali povratak tome i prilagodba se sada čini tako prirodna, jednostavna i uspješna.

Toliko uspješna da je izborio povratak u francusku nacionalnu selekciju i mjesto u početnoj postavi usprkos svim problemima koje je tijekom godina imao sa suigračima, izbornicima i francuskom javnosti.

Njegova je igra trenutno toliko efikasna da je veliko pitanje koliko dugo može zadržati takav nivo. Učinkovitost ispred gola skočila je među brojke najboljih golgetera, a činjenica da je Vinícius Júnior preko ljeta pronašao način kako podići vlastitu realizaciju za nekoliko razina automatski mu je u ovih uvodnih nekoliko kola podigla i broj asistencija na teško održiv nivo, kako se vidi i na grafu iznad.

Na grafu su prikazani svi napadači i krila koji su tijekom ove sezone prikupili barem 315 minuta igre, odnosno da su odigrali više od tri i pol utakmice u ligama Petice, kroz usporedbu njihova stvarnog i očekivanog odnosa golova i asistencija. Odnosno, prikazuje tko od igrača u startu ligaške sezone zabija i asistira iznad, a tko ispod očekivanja, sudeći po prilikama u kojima su se našli ili stvorili, a vidimo da osim Erlinga Haalanda ne postoji netko tko je toliko visoko iznad očekivanja u obje kategorije.

Naravno, to je i znak da bi se s vremenom i s više utakmica trebao dogoditi polagani povratak prema sredini grafa. Zabijati na 90 minuta igre 0,65 golova više od očekivanja bi na razini sezone značilo da je to preko 20 dodatnih golova prema xG modelu, a to još apsolutno nitko nije uspio.

Karim Benzema trenutno igra kao jedan od najboljih igrača na svijetu za jedan od najvećih svjetskih klubova, te sam sebi i drugima dokazuje da posjeduje kvalitetu i vještinu da kao glavni igrač predvodi Real Madrid. Nešto što se dugo i često vrlo lagano odbacivalo kao realna mogućnost. Znači li to da je Zlatna lopta njegova? Teško, ali nas ne bi trebalo spriječiti da i dalje uživamo u onome što nam pruža iz kola u kolo, dok još možemo.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.