Bayern je pobjedom protiv Bayer Leverkusena završio njemački dio svoje sezone. Na osmu titulu u nizu Bavarci su dodali i peto osvajanje kupa u tom razdoblju, čime su ponovno osvojili dvostruku krunu. Možda ne zvuči toliko impresivno, budući da se Bundesliga često spominje kao liga u kojoj se samo čeka trenutak kada će Bayern matematički potvrditi naslov; no, primjerice, Juventus grabi prema svojoj devetoj tituli Serie A u nizu, a domaću dvostruku krunu je odnio četiri puta, dok ih je superiorni PSG uzeo tri u posljednjih osam sezona u najmanje izjednačenoj ligi među ligama Petice.
Kada se pogleda niz od 16 pobjeda i 25 utakmica bez poraza zaredom, teško je shvatiti kako se tako dominantna ekipa nakon dva vezana poraza, koja su prethodila ovom nizu, nalazila na tek sedmom mjestu bundesligaške ljestvice sa 24 osvojena boda u 14 odigranih utakmica. Ako znamo da je na kraju prvenstva predvodila ligu sa 82 boda, jednostavno je doći do zaključka da je od tog trenutka od mogućih 60 bodova uzela nevjerojatnih 58, a jedina momčad koja joj je uspjela izbiti par bodova bio je RB Leipzig početkom veljače.
Što je bio katalizator takvoj Bayernovoj sezoni? Kako su igrači igrali, što se mijenjalo tijekom sezone i koje su bile izravne posljedice tih promjena?
Da bismo vidjeli kakav je generalni Bayernov profil tijekom cijele protekle sezone u njemačkoj Bundesligi, poslužit ćemo se ‘radarima’ za napad i za obranu. U statistički proračun uzeto je svih 98 ekipa koje ove sezone igraju u ligama Petice i upravo prosjek svih njih u navedenim statističkim kategorijama nam na grafu daje naznačenu narančastu liniju. Crveno osjenčani dio grafa predstavlja ono što je Bayern statistički ostvario tijekom 34 bundesligaška kola, dok je sam rub grafa rezerviran za ekipu koja je unutar liga Petice prema statistici imala najbolji učinak za svaku od pojedinih kategorija, kao i minimum za onu najslabiju ekipu.
Bayern je dominantna ekipa i to se jasno vidi po rezultatima na ova dva grafa. U napadačkom segmentu spada u sam vrh u apsolutno svim kategorijama, pa čak i u segmentima poput dodira u završnoj trećini terena po utakmici, gdje najviše zaostaje za vrhom. Treća je ekipa liga Petice u toj kategoriji, iza Manchester Cityja i Barcelone, ali je City toliko ispred svih da se ostatak doima lošim; štoviše, razlika između prvoplasiranog Cityja i drugoplasirane Barcelone jednaka je razlici između Barcelone i 10. Chelseaja.
Svakako treba naglasiti da Bayern ima najviše postignutih golova po utakmici i daleko najviše progresivnih dodavanja, odnosno onih pasova koje StatsBomb definira kao “dodavanje kojim se lopta pomiče 10 metara vertikalno prema suparničkom golu s obzirom na najvišu točku tijekom posljednjih šest dodavanja ili točno dodavanje u suparnički kazneni prostor”.
“Stajali bismo nisko, osvojili loptu ispred svog šesnaesterca i trebali bismo proći 80 metara do suparničkog gola. Nismo igrali naš nogomet”
S druge strane, obrambeni radar izgleda kao kod većine ekipa koje uživaju u visokom posjedu lopte — jednostavno nema dovoljno prilika u kojima bi Bayernove apsolutne brojke u kategorijama poput oduzetih lopti i presječenih lopti rasle. Upravo te dvije kategorije, uz ukupan broj presing akcija po utakmici, osnovni su defenzivni segmenti u kojima se Bayern nalazi ispod prosjeka liga Petice. U ostalima, ne dopušta velik broj udaraca unutar svog okvira gola, što ga uz dobar postotak obrana i generalnu efikasnost defenzivnih akcija automatski gura među momčadi koje primaju malo golova, ali ovi grafovi ne daju potpunu sliku, jer na dosta toga je utjecala smjena trenera tijekom sezone.
Kao što je poznato, nakon 10 kola i 18 bodova na kontu, Niko Kovač je napustio klupu Bavaraca, a zamijenio ga je Hans-Dieter Flick i u dobroj mjeri promijenio način na koji Bayern igra.
Kao što je vidljivo na grafu iznad, Kovačev Bayern je bio na putu da bude ekipa s najnižim prosjekom oduzetih lopti po utakmici u ligama Petice i to je uvelike bila posljedica prilično neaktivne igre u obrambenom segmentu.
Naravno, u takvom stilu nije se igrala agresivna obrana niti se išlo u presing, a Flickov Bayern je zauzeo malo drugačiji pristup. Novi trener je podigao obrambenu liniju i uz igru na posjed od igrača počeo zahtijevati da pokušavaju brzo oduzeti loptu suparniku. Za potrebe takve igre Flick je odlučio u potpunosti prihvatiti pokretljivost i tehničku kvalitetu Davida Alabe na mjestu stopera, te atletičnost i potencijal Alphonsa Daviesa u prvoj postavi, što su dvije ideje s kojima je Kovač tek povremeno koketirao. Joshua Kimmich je dobio fiksnije mjesto u veznoj liniji, a ne konstantnu selidbu sa i na poziciju desnog beka, te se u početnu postavu vratio i Thomas Müller.
Flick je s tim kadrom u svom sustavu mogao pouzdano držati zadnju liniju visoko, a promjene su se počele vezati za napadački dio igre.
Dok je Kovač svoju igru više temeljio na posjedu iz kojeg bi se višak stvarao driblingom (bio je na kursu da postane ekipa s najviše driblinga po utakmici) i individualnoj kvaliteti igrača, Flickov posjed tražio je okomitost i razigravanje, a upravo su dvojica ranije spomenutih igrača u tome mnogo profitirala. Kimmich se transformirao u fantastičnog zadnjeg veznog s najviše progresivnih dodavanja po utakmici u cijeloj ligi; njegova dodavanja su u međulinijama često tražila “tumača prostora” Müllera, koji je usprkos mršavom startu sezone pod Kovačem srušio rekord sa 21 bundesligaškom asistencijom. Flick je pristao na nešto manji posjed lopte, manje dodavanja s nižom preciznošću, ali Bayern je dobio one karakteristike koje je ciljao — postao je konkretniji, opasniji i ubojitiji.
Te suptilne promjene rezultirale su time da je Flick podigao Bayern na prosjek od 3,13 postignutih golova po utakmici, što je za više od pola gola po utakmici više nego prosjek koji je držao Kovačev Bayern. No, skok od čak cijelog primljenog gola manje po utakmici imao je još veći utjecaj.
Kroz te 24 ligaške utakmice Bayern je držao prosjek s kojim bi bio ekipa koja zabija najviše golova među klubovima Petice, a usto prima više samo od Real Madrida. Promjena filozofije igre svidjela se i samim igračima, pa je prema The Athleticu jedan veteran rekao: “Stajali bismo nisko, osvojili loptu ispred svog šesnaesterca i trebali bismo proći 80 metara do suparničkog gola. Nismo igrali naš nogomet”.
U ‘svom’ su nogometu počeli stvarati značajno više prilika, upućivati više udaraca i na kraju gotovo pa nisu mogli prestati pobjeđivati.
Ono što može pomalo plašiti Bayernove potencijalne suparnike u Ligi prvaka činjenica je da Bayern tijekom ovog razdoblja nakon pauze uopće nije igrao svoj najbolji nogomet pod Flickom. U 15 utakmica koje je vodio prije prekida prvenstva u odnosu na ovih devet nakon nastavka, Flickov Bayern je više šutirao, ulazio u bolje situacije i stvarao više prilika, bolje kontrolirao utakmice i naposljetku više zabijao, usprkos podatku da je tijekom tih 15 utakmica doživio ona tri ranije spomenuta negativna rezultata — dva poraza i remi.
Nakon finala kupa pred Bayernom je sada mjesec dana priprema da u završnicu Lige prvaka dođe maksimalno spreman, da bude još više nalik uštimanom stroju koji je harao ligom početkom 2020., dok će gotovo sve druge ekipe biti hendikepirane ili neigranjem posljednjih nekoliko mjeseci ili prekomjernim igranjem tijekom posljednjih mjeseci. Teško je reći u kojoj mjeri dodatni odmor pomaže, a koliko odmaže, ali vrijeme se zasigurno može iskoristiti za novi iskorak.
Taj luksuz gotovo nitko drugi nema. Talijani će u srpnju odigrati devet ligaških utakmica, uz još jednu u kolovozu, Englezi će ih imati osam ili devet, ovisno o rezultatima u FA Cupu, dok će Španjolci biti pod nešto manjim teretom od šest utakmica u srpnju. Posebna priča je za PSG i Lyon, koji se moraju ponovno reaktivirati nakon pet mjeseci neigranja i veliki upitnik je u kakvom stanju će oni doći. U kombinaciji rasporeda i načina na koji Bayern igraju stoga nimalo ne treba iznenaditi činjenica da ga kladionice uz City vide kao najvećeg favorita za osvajanje cijelog turnira u kolovozu.
Pothvat će biti otežan budući da se od četvrtfinala igra na jednu utakmicu i šanse za iznenađenje su puno više nego u standardnom formatu natjecanja. No, s obzirom na to što je Bayern pokazao pod palicom Hansa-Dietera Flicka, reklo bi se ipak nešto više razloga za brigu imaju njegovi budući suparnici.
