Laboratorij

Novi normalni nogomet

Istražujemo: Kako će igranje bez publike i nakon pauze utjecati na rasplet u HNL-u?

U petak se susretom Hajduka i Intera u Splitu nastavlja domaće nogometno prvenstvo. Uzbuđenja neće nedostajati, usprkos činjenici da je Dinamo na korak od još jednog naslova. Gorica sasvim sigurno nije odustala od lova za Europom, ali posebno zanimljiva je utrka četiriju momčadi za drugo mjesto na ljestvici koje vodi u Ligu prvaka, a i borba za ostanak u ligi će sasvim sigurno pružiti par interesantnih trenutaka prije konačnog raspleta.

Još je 10 kola ostalo do kraja prvenstva, što znači da svatko mora odigrati još po jednom protiv svakoga, nakon uvodnog kola koje je ispred nas.

Gledajući samo kalendar do kraja prvenstva, lako je braniti tezu da Hajduk ima najpovoljniji raspored utakmica u borbi za drugo mjesto. Protiv dvaju izravnih konkurenata, Osijeka i Rijeke, igra na svom terenu, dok će na gostovanja kod Lokomotive i kod Dinama, kod kojeg se za eventualnim gubitkom bodova neće toliko žaliti kao za onim protiv izravnih konkurenata. Osijek, Rijeka i Lokomotiva već su u polufinalu kupa odigrali prve službene utakmice nakon povratka nogometa, a prvi ligaški susret Lokomotiva i Osijek će morati odraditi međusobno, što znači da do kraja prvenstva imaju pet utakmica protiv momčadi iz gornjeg dijela ljestvice — Osijek tri u gostima, a Lokomotiva dvije. Rijeka, koja kao i Hajduk ima četiri ‘derbija’ do kraja prvenstva, mora u goste Hajduku i Osijeku.

U borbi za ostanak najgore stoji Inter iz Zaprešića — ne samo po aktualnom stanju unutar kluba i oko njega, već i prema rasporedu utakmica, jer će morati na gostovanja kod svih svojih konkurenata, dok je Varaždin u potpuno suprotnoj situaciji.

No, u ovom tekstu nećemo se baviti njihovim međusobnim matchupom, već ćemo testirati dvije teze koje su se u javnosti često spominjale tijekom ove stanke. Pokušat ćemo provjeriti gubi li se, i koliko, prednost domaćeg terena kada nema gledatelja, čime se umanjuje ‘problem’ spomenutog rasporeda, te ćemo vidjeti dolazi li u slučajevima sličnima ovom do povećanog broja ozljeda, čime bi do izražaja došla duža klupa.

Jasno je da u nastavku HNL-a klubovi mogu očekivati nešto teži posao na domaćem terenu. No, nećemo baš gledati potpuni kolaps domaćina

Prije par tjedana je dvojac sa Sveučilišta u Readingu, James Reade i Carl Singleton, uz pomoć još nekoliko kolega za potrebe svog rada istražio koliko se ishod, ali i događaji na utakmicama igranima bez gledatelja razlikuju od susreta igranih pred publikom. Klubovi su bili kažnjavani zbog rasističkih ispada, raznih oblika nasilja i korupcije, a Read i Singleton su došli do uzorka od 161 utakmice u razdoblju od 2002./03. do ove sezone, u talijanskim Serie A, B, C i kupu, francuskoj Ligue 1 i kontinentalnim natjecanjima.

Podaci su pokazali da je postotak pobjeda domaćina u utakmicama koje se igrale pred praznim tribinama pao sa 45,8 posto (koliko u prosjeku pobjeđuju pred navijačima) na 36,0 posto. Nešto češći su postali i neriješeni rezultati, ali velik skok u pobjedama doživjele su gostujuće ekipe, koje su na ovom uzorku od 161 utakmice uspjele slaviti 54 puta — odnosno u 33,5 posto slučajeva, što je za 7,6 posto više nego što su to uspijevali kada domaćin ima prodršku s tribina, a opipljiv je bio i utjecaj na suce. Dok su domaćini ostali na istoj razini od 1,93 žuta kartona po utakmici, žuti kartoni koje je dobivala gostujuća ekipa pali su sa 2,28 po utakmici na 1,90 kada gledatelji nisu bili prisutni.

O cijeloj priči se oglasio i jedan od najcjenjenijih ljudi na području sportske analitike, osnivač StatsBomba Ted Knutson.

“Prednost domaćeg terena je stvarna, ali ustvari ne znamo zašto se događa, usprkos desetljećima istraživanjima. U nogometu ona može biti od 0,25 do 0,70 golova po utakmici. Utječe li publika? Vjerojatno. Prazan stadion? Ne znamo.”

Dosadašnja istraživanja, koliko god da se vremena i novca uložilo u njih, nisu uspjela razdvojiti i točno odrediti koliki dio domaćinske prednosti spada na utjecaj publike, koliko na putovanja, naviknutost na teren i podlogu, koliko utječe taktički pristup trenera, a koliko neki peti faktor. Zanimljivo je da je Fivethirtyeight u svoj model za predviđanje rezultata utakmica unio za 10 posto slabiju vrijednost koja predstavlja domaćinsku prednost, te je s novim faktorom izračunao sve bundesligaške utakmice od nastavka natjecanja.

Upravo to poslužit će kao bolja usporedba od jednostavnog gledanja rezultata. U dosadašnjih 35 bundesligaških utakmica nakon karantene domaćin je odnio pobjedu u samo osam slučajeva — što je, gledamo li graf moving averagea kroz tri kola, dovelo do najnižeg prosjeka pobjeda domaćinske ekipe po kolu u posljednjih 10 godina Bundeslige. Prosjek od tri odigrana kola koristimo da bismo izbjegli anomalije i velike skokove koje donosi jedno odigrano kolo, pa koristeći više njih odjednom dobivamo brojku koja preciznije pokazuje neki trend.

No, nije dovoljno gledati samo broj pobjeda, već treba provjeriti i koliko su očekivani bili ishodi tih utakmica. Uzorak je svakako malen, ali to je jedino s čime se trenutno raspolaže. Naime, prije prekida prvenstva odigrane su bile 224 utakmice i prema modelu Fivethirthyeighta je prosječna vjerojatnost da će domaćin odnijeti pobjedu bila 47,0 posto, dok je za pobjedu gosta bila 30,4 posto. Nakon nastavka natjecanja prosječna vjerojatnost pobjede domaćina je pala na 44,9, dok su gosti narasli na 32,7, što je bio pretežno utjecaj promjene u formuli. Je li se to dogodilo i u stvarnosti?

Koristeći spomenuti model, pri čemu uzimamo vjerojatnosti za ishode koji su se u stvarnosti dogodili, dolazimo do brojke od prosječno 42,3 posto za razdoblje prije prekida prvenstva. Ta brojka je u post-korona razdoblju pala na 41,7 posto, što nije velik pad, ali treba uzeti u obzir da bi bio i nešto veći da domaćinska prednost inicijalnog modela nije dodatno umanjena.

U svakom slučaju, postaje jasnije da je na manjak pobjeda domaćina značajno utjecao i raspored, budući da su rezultati koji su se dogodili bili dosta očekivani. Tome u korist govori i podatak da je srednja vrijednost uzorka vjerojatnosti za pojedini ishod prije prekida na 38,0 posto, dok je uzorak poslije prekida na 41,7 posto — odnosno, da je velik broj rezultata u posljednja četiri kola bio uvelike očekivan.

S druge strane, opet treba naglasiti da je uzorak stvarno malen i podložan velikom swingu, pa bi u scenariju da je Leipzig dobio svoje dvije domaće utakmice koje je remizirao prosječna vjerojatnost skočila na čak 45,5 posto, što bi se u potpunosti slagalo sa stanjem prije prekida, uzevši i domaćinsku prednost u obzir. A takav rasplet utakmica uopće nije teško zamisliti, budući da su Bikovi protiv Freiburga imali veliku prednost u očekivanim golovima (xG 1,92-0,33), a protiv Herthe je crveni karton imao velik utjecaj na razvoj utakmice.

Kako smo već spomenuli u uvodu, druga važna priča vezana za nastavak prvenstava su svakako ozljede.

Zbog iznimno specifične situacije u kojoj se cijeli sport našao tijekom posljednja dva mjeseca, teško je pronaći slične slučajeve iz koje bismo mogli izvaditi podatke o učestalosti ozljeda. Najbliže scenariju karantene i naknadnom nastavku natjecanja su lockout sezone u američkom sportu — točnije, NFL i NBA lockout iz 2011. Čak ni te sezone nisu u potpunosti usporedive, jer su igrači imali slobodu relativno normalno trenirati umjesto da su bili osuđeni na samostalni trening u vlastitom domu, ali njihovi trening kampovi prisilno su se mijenjali i skraćivali, zbog čega igrači sigurno nisu mogli u optimalnom stanju dočekati početak sezone. No, pozitivna činjenica je da su se lockouti dogodili prilično nedavno, pa je i razina na kojoj su bili medicina, trening i svi drugi elementi usporediva s današnjom.

U NFL-u zbog lockouta nije bila otkazana nijedna od planiranih utakmica regularne sezone, ali je on imao utjecaja na pripreme prije početka sezone i trening kampove ekipa. Inicijalna istraživanja pokazala su mali skok u broju ozljeda tijekom predsezone, te povećani broj specifičnih ozljeda (ahilova tetiva); no, kada se gledao ostatak sezone u usporedbi s prethodnim dvjema, nije se mogao zapaziti nikakav skok u broju ozlijeđenih igrača, kao što se može vidjeti na grafu.

Ako se stanje testira gledajući težinu ozljeda koje su zadesile igrače, također se dolazi do zaključka da je razlika između tih triju sezona bila minimalna. One najteže ozljede, zbog kojih su igrači stavljeni pod status I-R (injured reserve), u sezoni lockouta su došle do brojke od 308, što je za 30 manje nego sezonu ranije, te 49 više od sezone 2010./11.

Primjer iz NBA lige je nešto bliži sadašnjoj situaciji u nogometu, jer dio regularne sezone je morao doživjeti promjene, pa je sezona startala u prosincu, a u njoj je odigrano 66, umjesto 82 utakmice. Za razliku od NFL-a, u NBA ligi se dogodio porast ozljeda — prosječno 1,7 ozljeda po danu više nego u prijašnje dvije sezone, čemu je bez ikakve dvojbe bio zaslužan lockout, ali se mogao detektirati i točan razlog.

Doug VanDerwerken je u svom istraživanju pokazao da, iako su smanjili broj utakmica u regularnom dijelu sezone, svejedno je u raspored ubačena dodatna utakmica otprilike svaka dva tjedna, pa ako se broj ozljeda pogleda u odnosu na broj odigranih utakmica, dolazi se do zaključka kako ustvari nema povećanja broja ozljeda zbog nekih drugih faktora osim zbog povećanja broja utakmica u istom vremenskom razdoblju.

Činjenica da improvizirane pripreme nisu osjetno utjecale na broj ozljeda u NBA ligi svakako je dobra vijest za klubove koje sada očekuje povratak nogometnim terenima.

Za očekivati je da ni u nogometu ne bi trebalo doći do značajnog odstupanja što se tiče broja ozljeda. Naravno, uvijek ostaje dodatni upitnik iznad cijele priče, budući da se nalazimo u prilično unikatnoj situaciji koja nije u potpunosti usporediva s navedenim primjerima. S druge strane, duža klupa sigurno ostaje važan alat u borbi protiv konkurenata, budući da je inicijalni raspored davao HNL-u 65 dana da odigra sve utakmice, dok u novom momčadi imaju 15 dana manje, što je scenarij sličan onome iz NBA lige, ali veći problemi bi se mogli javiti početkom iduće sezone zbog nedovoljnog vremena za oporavak.

Jasno je da u nastavku HNL-a, klubovi mogu očekivati nešto teži posao na domaćem terenu od onoga na što su naviknuli. No, kao što vidimo u Bundesligi, nećemo baš gledati potpuno neočekivane rezultate i potpuni kolaps domaćina. Više poveznica može se pronaći u dobrim i lošim startovima određenih ekipa nakon pauze, pa će veliki pritisak sigurno biti na kondicijskim trenerima koji imaju nezahvalni zadatak pripreme igrača najbolje što mogu za nastavak natjecanja.

Bit će zanimljivo pratiti tko će od hrvatskih prvoligaša ući fizički spremniji za nadolazeće napore, tko će se bolje prilagoditi neobičnoj situaciji igranja pred praznim tribinama i hoće li se u Hrvatskoj na važnosti izgubiti prednost domaćeg terena, jer neki klubovi iz vrha ljestvice uvelike su ovisili o tome, dok nekim drugima igranje bez publike uopće neće biti neka velika promjena. A onda se, prema najavama, prije kraja sezone očekuje i (djelomični) povratak gledatelja na stadione, što će opet promijeniti jednažbu…