Teško da se prije početka sezone moglo očekivati da će derbi između Barcelone i Atlético Madrida u 23. kolu španjolskog prvenstva biti susret petog i četvrtog na ligaškog ljestvici. Doduše, tijekom sezone je branitelj naslova u jednom trenutku bio na šestom mjestu, dok je u istom trenutku Barcelona boravila na devetom, pa se trenutno stanje svakako može nazvati boljim nego što je bilo. No, bez obzira na aktualnu prvenstvenu poziciju, ovakvi derbiji se uvijek posebno dočekuju jer se ipak radi o dvjema ekipama punim vrhunskih igrača u izravnom dvoboju za ostanak u utrci za Real Madridom i Ligom prvaka.
Barcelona je odnijela sva tri boda pobjedom 4:2, a Madriđane ostavila u saznanju da mogu polako zaboraviti na obranu naslova. Atlético Madrid je još prije ove utakmice s Barcelonom upisao više poraza (sada ih je šest) nego u cijeloj prošlosezonskoj šampionskoj kampanji (četiri) i za ekipu koja je prošlu sezonu na vodećem mjestu prvenstva provela čak 29 kola ovakav pad nije bio očekivan.
Što je krenulo po zlu?
Sa strane napadačke statistike, ne može se previše toga izvući u usporedbi s prošlom sezonom da bi se pokazale osjetne razlike. Atlético pod Diegom Simeoneom nije više ona ekipa koja se povuče i zbije te čeka svoju priliku u napadu. Još uvijek je u takvom izdanju možemo vidjeti u velikim utakmicama, poput ove protiv Barcelone, ali s porastom budžeta, dovođenjem igrača boljeg tehničkog profila i prilagodbom suparnika s vremenom je došla na razinu da mora postati proaktivnija.
Oblak je u domaćem prvenstvu na mizernih 47,7 posto obrana
Preuzeli su Atléti malo više posjeda i u prosjeku su postali momčad koja veći dio utakmice diktira tempo i način igre, a generalni dojam je da pod Simeoneom proaktivnije od ovog trenutno neće ići. Prošle su sezone tim načinom igre uzeli naslov, a sudeći po napadačkoj statistici koju su generirali ove sezone, razina igre je ostala na vrlo sličnoj razini.
U nekima od osnovnih napadačkih kategorija doživjeli su blagi pad, a u nekima blagi porast. Ove sezone imaju nešto više udaraca, ali nepreciznije gađaju unutar okvira gola; činjenica je da su povećali broj progresivnih nošenja lopte, ali taj porast nije pratila i količina uspješnih driblinga gledajući prošlu sezonu. Generalno, dolazak u završnicu, kao i sama realizacija, ostali su na gotovo istoj razini kao i prošle sezone kada je Atlético cijelu sezonu kontrolirao stanje na ljestvici.
Naravno, od utakmice do utakmice postoje razlike i određene prilagodbe. Uostalom, ni Simeoneova formacija nije fiksna, ali gledajući ih sve kumulativno, osnove igre nisu se promijenile. Na kraju krajeva, usprkos nešto manjem broju izrađenih prilika za postizanje pogotka, momčad je uspjela zadržati broj postignutih i očekivanih golova na jednakoj razini kao što je to bio slučaj lani. Stoga, ako značajnih promjena nema u ekipnom napadačkom učinku, one se moraju tražiti u obrambenoj fazi igre.
Jasno, jednostavna matematika će dati odgovor da Atlético ove sezone prima gotovo dvostruko više golova po utakmici (1,24) nego prošle (0,66), ali nas zanima mogu li se među podacima pronaći razlozi za takav defenzivni pad, ako znamo da se uža obrambena linija nije mijenjala.
Za početak, prema StatsBombovom modelu očekivanih golova, ovosezonski Atlético Madrid je do utakmice s Barcelonom ‘trebao’ primati 0,79 golova po utakmici, što je manje i od lanjskih 0,86. Kako se može vidjeti na grafu ispod, s tim rezultatom je debelo ispod očekivanja, a samo su Greuther Fürth, Levante i Salernitana otišli u veći minus od Atlético Madrida, gledajući razliku između primljenih i očekivanih primljenih golova.
Uslijed nešto većeg prosječnog posjeda lopte, volumen defenzivnih akcija očekivano je doživio malen pad, pa Atlético ima manje presing akcija po utakmici, kao i startova na suparnika. No, što je možda i važnije, efikasnost navedenih akcija ostala je na vrlo visokoj razini — uspješnost oduzimanja lopti driblerima sada je 42,5 posto (lani 42,9 posto), dok su presing akcije sada uspješne u 32,0 posto navrata (lani 30,1 posto). Jedina veća razlika jest ta da količina startova u odnosu na prošlu sezonu raste u napadačkoj trećini terena, a pada u obrambenoj, što dodatno potvrđuje tezu o nešto proaktivnijoj igri.
Ako znamo da Atlético ove sezone dopušta prosječno manje udaraca na svoja vrata po utakmici, kao i manje udaraca unutar okvira, razumno je da brojka očekivanih golova koje bi suparnici mogli postići pada, ali uspješnost je manja kad dođemo do udaraca.
Ove sezone Atlético dopušta manje ulazaka u završnu trećinu, manje ulazaka i dodira u vlastitom kaznenom prostoru, ali i količinu suparničkih progresivnih dodavanja. Dijelom zbog većeg posjeda, dijelom zbog defenzivnih akcija bliže suparničkim vratima uspješno je odrezan volumen akcija u opasnim zonama terena, ali kao što je vidljivo ispod, dopušta se dvostruko više prilika za gol.
Ekipe koje svoju zadnju liniju drže iznadprosječno visoko generalno igraju s većim rizikom po izgubljenoj lopti, jer suparniku se otvara znatno više slobodnog prostora iza leđa posljednih igrača obrane, pa je u tom scenariju i svaki dopušteni ulazak u opasnu zonu potencijalno opasniji. To je ono što brojke sugeriraju da se dogodilo i s Atléticom, pogotovo kada u obzir uzmemo podatak da je broj očišćenih situacija iz svog kaznenog prostora pao sa 21 na 16,4 po utakmici. Igrači pokušavaju češće oduzimati loptu dalje od vlastitog gola, manje vremena provode u svom šesnaestercu, pa i kada dođe do tih situacija imaju slabiju kontrolu nego prošle sezone.
Nisu to velike promjene, nije potpuno zaokrenut način igranja obrane, ali suptilne razlike postoje. Te razlike sigurno izazivaju probleme i Janu Oblaku na vratima.
Vratar poznat po odličnom postavljanju, čitanju igre i procjeni situacija često se oslanja na uigranost sa svojom zadnjom linijom kako bi pokrio dijelove gola za koje zna da mu ih suigrač nije pokrio ili kut za koji je veća vjerojatnost da će udarac ići prema njemu. U većem defenzivnom kaosu posao je otežan i njemu, ali sigurno ne toliko da doživi toliki pad kao ove sezone.
Na grafu iznad prikazano je njegovih posljednjih pet ligaških sezona i to koliko je golova ‘spasio’ na 90 minuta branjenja. Kao što vidimo, u četiri sezone prije ove njegove su brojke u ‘zelenom’, odnosno u tri od tih četiriju sezona bio je među pet najboljih vratara u ligama Petice koji su svojim obranama najviše pridonijeli svojoj momčadi, a lani je bio i najbolji. Ove sezone ne samo da je pao, nego je među vratarima koji su branili barem 15 utakmica bolji samo od reprezentativnog kolege Vida Beleca iz Salernitane i Benoîta Costila iz Bordeauxa.
Koristeći jednostavniju statistiku, možda je dovoljno reći da Oblak igrajući za Atlético sezonu nikad nije završio s ispod 77 posto obranjenih udaraca, da je u ovih šest punih sezona otkad je u potpunosti preuzeo startno mjesto čak četiri puta išao i preko 80 posto, a da je ove sezone do utakmice protiv Barcelone više toga primio nego obranio. Prema StatsBombovim podacima, Oblak je u domaćem prvenstvu na mizernih 47,7 posto obrana, a iako ga se ne može kriviti za Barcelonine golove jučer, primio je sve udarce koji su išli unutar okvira okvira gola te time još dodatno srušio taj postotak.
Njegova obrana dopušta suparnicima bolje pozicije za udarce, mada je tih udaraca manje, što je u kombinaciji s Oblakovom očajnom formom ove sezone dovoljno da se primi nekoliko neočekivanih golova i prospu bodovi. Iako je Atlético u određenim defenzivnim kategorijama uspješniji nego što je bio, u konačnici mu to nije donijelo puno toga dobroga.
Računajući i jučerašnju utakmicu, momčad je već primila više golova nego u bilo kojoj od posljednjih osam sezona. Načela je brojku od 30, a upravo je sezona 2012./13. bila posljednja s toliko puno primljenih pogodaka (31), i prva koja je započela seriju plasmana među prve tri momčadi lige. Kako ova sezona teče, problem će biti zadržati se ispod 40 primljenih, a i uloviti treće ligaško mjesto za nastavak serije.
