xx

Puno toga što je Pep Guardiola rekao ostalo mi je u pamćenju.

“U važnim utakmicama”, govorio mi je, “samo odaberem svojih najboljih 11”. Ta rečenica sadrži suštinu onoga oko čega se nogomet zapravo vrti: individualne igračke kvalitete. Guardiola je vrhunski trener, on obožava vještine i talent svojih igrača.

Neki treneri nastoje reducirati kompleksnost nogometa. Guardiola, međutim, želi njome ovladati. Njegov zadatak možete usporediti s onim šahovskog velemajstora ili dirigenta koji želi izvući najbolje iz svakog pojedinog instrumenta u orkestru. Samo što nogometni ansambl ne svira po zadanim notama, a putevi nogometaša su puno promjenjiviji od onih kojima se po ploči kreću topovi ili lovci. Nije tako lako prepoznati što netko radi, ili što može napraviti na terenu. Također je to teško opisati.

Veliki trener brzo raspoznaje tko što može napraviti, kao i to tko će biti njegov središnji igrač. Onda svakome igraču komunicira njegove jake strane i slabosti, kao i one drugih igrača. Svakog pojedinog dana prilagođava zadatak i ulogu svakog pojedinog igrača.

Guardiola zaista uvažava svoje igrače. Koliko im je prijatelj, toliko je i njihov sluga

Guardiola to radi sa strašću kakvu nisam iskusio ni kod jednog drugog trenera. Sve dok svi, čak i oni koji ne dobivaju priliku na terenu, ne spoznaju da je trener u pravu. A to mu jamči apsolutni autoritet.

Momčad treba pomoć, posebno tijekom utakmica. Guardiola je vrlo aktivan uz liniju i utječe na ekipu. Lideri kao što je Kevin De Bruyne u Manchester Cityju preuzimaju njegov utjecaj i njegove ideje se s njih prenose na ostale igrače. Kyle Walker, koji po svojim karakteristikama nije tipični ‘Pepov’ nogometaš, primjer je igrača kojeg trener čini sve boljim i boljim. Guardiola će dokazati svoju lojalnost svima i svima u momčadi dati sigurnost.

İlkay Gündoğan je, opet skroz Pepov igrač, on uvijek razumije situaciju u kojoj se momčad u danom trenutku nalazi. Uvijek se ponaša ispravno, njegovo kretenje je savršeno u napadu i u obrani. Zna kad zadržati loptu, kao i to kad je vrijeme za prodor u kazneni prostor; vješto upravlja rizikom i često zna gdje će akcija završiti. Zbog toga u posljednje vrijeme zabija toliko golova. A Guardioli trebaju upravo takvi igrači. Gündoğan, s druge strane, ima osobite koristi od takvog trenera jer pod njegovim je vodstvom u stanju internalizirati takvo ponašanje, učiniti ga dijelom svoje prirode i uživati u onome što je Guardiola stvorio.

Guardioline momčadi možete smjesta prepoznati. Prepoznali biste ih i da ih gledate u crno-bijelim snimkama: rastrčanost, nizovi dodavanja, pozicioniranje, driblinzi, način na koji momčad iznosi loptu prema naprijed i gura fokus igre potpuno na suparničku polovicu. Nije to nešto što trener može jednostavno postići, samo izdajući naredbe u svlačionici. Svakog dana morate naporno raditi da biste postigli takvu superiornost.

Kad je 2016. počinjao u Manchesteru, trebao je ponovno izgraditi momčad. Nakon ostvarenog trećeg mjesta u prvenstvu, ekipa je osvojila dva naslova i jedno drugo mjesto. Sada je opet na samom vrhu i pratitelji mu nisu osobito blizu. Njegova momčad nikad ne pada ispod određene razine, tako da tijekom 38 ligaških utakmica svodi slučajnost na minimum. Za engleske je klubove prvenstvo ionako najvažnije natjecanje i u njemu je priljev novca najveći. Konkurencija je žestoka. Od 11 klubova s najvišim prihodima na svijetu, više od pola ih dolazi iz Engleske. Svaki od najboljih šest ili osam klubova ima barem trojicu ili četvoricu igrača iznimne kvalitete, a takva koncentracija je jedinstvena. Tijekom prošlog desetljeća pet različitih klubova je osvajalo naslov, a jedino ga je Pepov City 2019. uspio i obraniti. Također je uzeo pet od 10 kup trofeja.

No, da biste osvojili ligu prvaka, potrebno vam je i malo sreće sa ždrijebom, kao i u samim utakmicama knockout rundi.

Najvećih desetak europskih klubova obično se međusobno sastaju već počevši od osmine finala i ako vam svi najbolji igrači nisu na raspolaganju u travnju i svibnju, čeka vas jako težak put. Najtalentiraniji igrači su tu od iznimne važnosti. Guardiola je u Barceloni imao četvoricu ili petoricu takvih, onih koji su redovito bili u izborima za 11 najboljih na svijetu. U Cityju to nema, usprkos svom uloženom novcu. Kao što je i on sam jednom izjavio, čudesni igrači poput Kyliana Mbappéa ili Neymara još uvijek preferiraju metropole kao što su London i Pariz, ili pak klubove sa slavnom poviješću. Usporedite li momčadi, City nije favorit. Posebno zato što Sergio Agüero, njegov igrač koji posjeduje zaista poseban talent, zbog ozljeda više nije u punoj snazi.

Usporedite li današnjeg Guardiolu s njegovim vrhuncem u Španjolskoj, primijetit ćete da se prilagođava. Njegova Barça je bila iznimno dobro uravnotežena momčad u kojoj je gotovo svatko mogao svirati bilo koji instrument. Kad je osvajala titule 2009. i 2011., gušila je svoje suparnike; taj je stil bio moguć zato što je cijeli klub slijedio ideju totalnog nogometa koju je donio Johan Cruyff. Guardiola vidi sebe kao sljednika te tradicije i u svoj tim bi najradije postavio 11 Iniesti. Međutim, drugdje je radio kompromise i nije se sasvim držao svog idealizma. U Bayernu je davao specijalistima Francku Ribéryju i Arjenu Robbenu da djeluju po krilima, zauzvrat pomičući dvojicu bekova prema centru kad je momčad bila u posjedu lopte.

U Premier ligi je ravnoteža kvalitete izraženija i Guardiola ne može postići onakvu razinu dominacije kakvu je imao s Barcelonom ili Bayernom. Cityjev stil igre je sada nešto defenzivniji i oslanja se na atletične braniče koji su dobri u zraku. Momčad katkad prepušta loptu suparniku, povuče se, brani se na rubu svog šesnaesterca i čeka priliku za protunapad. Pep je također naučio cijeniti jednostavne golove iz kornera ili iz šutova izdaleka. Nije on trener koji je umješan samo ako igra ultranapadačku tiki-taku; Guardiola razvija sposobnosti svojih igrača u oba smjera — on razmišlja i ofenzivno i defenzivno kad je uloga svakog od njegovih nogometaša u pitanju. Pod njegovim vodstvom Cityjevi braniči su postali precizniji u organiziranju obrane.

Ja sam bio ofenzivni branič i možda smo se zbog toga nas dvojica toliko dobro slagali, ali čak je Jérôme Boateng govorio da je od njega naučio ključne lekcije. Svi mi u Bayernu smo itekako imali koristi od Guardiole — kako individualno, tako i kao kolektiv. I to nije nikakva kontradikcija. Pod Guardiolom svatko mora pridonijeti na način koji je u interesu cjeline.

On je čak izmišljao pozicije i uloge za apsolutno posebne igrače. Tako je Lionelu Messiju, koji je pod njim postao svjetsko čudo od igrača, dao da reinterpretira poziciju centarfora. On naprosto zna da su veliki igrači ključ velikih utakmica, a da je kreativnost važnije od bilo koje sheme. Njegov nogomet je proslava individualnosti. Pep Guardiola zaista uvažava svoje igrače, a da pritom ne uzdiže niti samog sebe, niti neki sustav kao što je 4-3-3 ili 3-5-2 iznad svojih igrača. Koliko im je prijatelj, toliko je i njihov sluga.