Englezi nemaju baš previše mašte kad je u pitanju skandiranje igračima. Pjesma o jednom i jedinom zapravo je standardna na svim stadionima. Ali ona se baš rijetko, odnosno gotovo nikako, ne posvećuje ljudima koji nisu igrači ili treneri tima za koji navijate.

Međutim, Sir Robert Charlton je iznimka. Bobby Charlton jest legenda jednog kluba i jedne naije, ali on je i mnogo više od toga. Nogometna legenda.

Zbog njega je nastala sada čuvena izreka o “ne velikom strijelcu, ali strijelcu velikih golova”, iako je brojevi itekako pobijaju

On je bio drugi od četvorice sinova Roberta i Elizabeth Charlton i svima je bilo jasno da će bar netko od njih postatii vrhunski nogometaš. Genetika je čudo, a čak četvorica braće Cissie Milburn, udane Charlton, profesionalno su igrala nogomet u engleskim ligama. Njen prvi rođak bio je Jackie Milburn, koji je sve do Alana Shearera smatran najboljim napadačem u povijesti Newcastle Uniteda. Svi su znali da će nogomet biti put barem nekoga od Chartlona, svi osim tate Roberta. On je bio rudar koji je vjerovao isključivo u se i u svoje kljuse i nije imao gotovo nikakav interes za nogomet. Štoviše, postoji priča da je propustio polufinale Svjetskog prvenstva 1966., u kojem su igrala dvojica njegovih sinova, zato jer je odrađivao smjenu u oknu.

Rudarski gradić Ashington, koji danas ima statuu Jackieja Milburna i kroz povijest je dao desetke profesionalnih nogometaša, nije bio idealno mjesto za odrastanje dječaka zaljubljenog u nogomet. Ondje se često i prije završetka škole počinjalo raditi u rudniku kako bi se osigurao siguran izvor prihoda za obitelj, nešto što nogomet nije davao. Bobby je usto pohađao i školu koja je imala isključivo ragbijašku momčad, pa je, uz podršku mame i učitelja, mijenjao školu kako bi igrao nogomet.

Dobar glas daleko se čuje; Bobby je već tada dobio priliku u školskoj momčadi Engleske i u četiri utakmice zabio pet komada koji su ga automatski zapisali u bilježnice svakog skauta u zemlji. Znali su ga i kao Jackova brata; on je, nakon što se okušao u rudniku i aplicirao za posao policajca, dobio priliku u Leeds Unitedu. U međuvremenu je Bobby dobio čak 18 ponuda, ali ga je Joe Armstrong, tadašnji šef skautinga u Manchester Unitedu, uspio uvjeriti da će najljepšu moguću budućnost imati na Old Traffordu.

Ondje je Matt Busby već uvelike počeo graditi ono što će u povijesti nogometa ostati upisano pod nazivim Busbyjeve bebe. Bobby Charlton je s 15 došao u Manchester i odrađivao što se moralo odrađivati — trpao je golove u omladinskim i rezervnim momčadima i upadao Busbyju u oči. U listopadu 1956. debitirao je i za prvu momčad — i to protiv Charlton Athletica — te je do veljače 1958. već bio standardni i važni član ekipe koja je uzela titulu prvaka i izborila polufinale Kupa prvaka.

U povratku s revanša četvrtfinala iz Beograda avion s Unitedovim igračima sletio je u München da bi napunio gorivo. Vrijeme je bilo užasno; pilot je dvaput pokušavao poletjeti i odustajao je. Kadasu se vratili u avion za treći pokušaj, Tommy Taylor i David Pegg zamijenili su mjesta sa Charltonom i Dennisom Violletom.

Nekoliko minuta kasnije Taylor i Pegg bili su mrtvi. Još šestorica Unitedovih nogometaša poginula su tog dana u avionskoj nesreći; ukupno je stradalo 23 ljudi. Tada 23-godišnji Bobby prošao je sa manjim ozljedama, ali obilježen za čitav život. Nikad se više nije smijao na isti način, kazat će jednom prilikom Jack. Njegov brat bijeg je našao na nogometnom igralištu.

Devet dana nakon nesreće fotografirali su ga kako igra nogomet s dječacima u Ashingtonu; već 1. ožujka bio je u sastavu za kup dvoboj s West Bromwich Albionom. Bobby Charlton postao je jedan od najvažnijih igrača u izgradnji novog Busbyjeva Uniteda, koji će 1962. prvo osvojiti FA Cup, a onda 1965. i ligaški naslov. Tri godine kasnije Charlton je s Unitedom postao i europski prvak.

Bio je to vrhunac njegove karijere; s reprezentacijom, u kojoj je igrao i Jack, na domaćem je terenu došao je do titule svjetskog prvaka; te 1966. je dobio i Zlatnu loptu. Zbog njega je nastala sada čuvena izreka o “ne velikom strijelcu, ali strijelcu velikih golova”, iako je brojevi itekako pobijaju. Bio je poznat po svom udarcu iz daljine, ali i brzini, eksplozivnosti, atletskoj građi, savršenoj ravnoteži i vrhunskom pregledu igre. Bilo je to vrijeme u kojemu je Bobby Charlton bio najbolji igrač na svijetu.

Za razliku od brata Jacka, za Bobbyja su svi govorili da je izuzetno miran, povučen i posvećen sebi i svojoj obitelji. Iako su njegova obiteljska neslaganja sa majkom Cissie i bratom Jackom s vremenom itekako postala javna stvar, Bobby se, koliko god je to bilo moguće, trudio ostati podalje od svjetala reflektora, barem na taj način. Njegova trenerska karijera neslavno je propala nakon što je s Preston North Endom ispao iz lige; nakon toga joj se više nije vraćao.

Štoviše, preuzeo je nešto što bi se dalo nazvati ambasadorskom, ali i savjetničkom ulogom u Manchester Unitedu. U upravi je bio od 1984., a nije tajna da je imao izuzetno prisan odnos sa Sir Alexom Fergusonom. Prije tri godine potpuno se umirovio i povukao iz javnosti; i on je, kao i četvorica njegovih suigrača iz finala Svjetskog prvenstva 1966., bolovao od demencije.

Bobby Charlton u svojoj je nogometnoj karijeri odigrao 758 utakmica za Manchester United, za koji je zabio 249 golova. Za englesku reprezentaciju dodao je još 49 komada u 106 nastupa. Osvojio je gotovo sve što se moglo osvojiti i bez sumnje bio jedan od najboljih nogometaša svih vremena. Ali i, iako je čitavu karijeru proveo u samo jednom klubu, jedan od najomiljenijih nogometaša svih vremena.

Jer samo je jedan…