U Sarajevu ovaj put naprosto nisu mogli odoljeti. Danas, uostalom, to baš svi rade, predstavljanje igrača dovedeno je na drugu razinu, neki klubovi su samo od toga napravili i veliki biznis. Kod nas je takav vid klupskog marketinga još u začetku, desetak godina u zaostatku za ostalima, ali neki od klubova barem se trude. Trudi se možda najviše od svih i FK Sarajevo, koje je svoje posljednje pojačanje u nedjelju ujutro predstavilo zanimljivim videom koji govori o bordo porodici, ljubavi prema klubu i nasljedstvu.
Ali da bi predstavili svoje najnovije pojačanje, u Sarajevu su se odlučili vratiti čitavih 37 godina unazad, do ožujka 1982. i gradskog derbija sa Željezničarom igranog na Koševu. U originalnoj snimci za 20-tak sekundi komentator se čuje samo dvaput i oba puta izgovori samo jednu riječ. Sušić.
On prihvati jednu loptu na 40-ak metara od svog gola, zaobiđe jednog Željina igrača, a onda se da u trk sve dok na desnoj strani ne ugleda suigrača. Čudan dupli pas odigra sa — slika je dosta loša, ali u opisu videa stoji tako — Muhidinom Teskeredžićem, lopta ide visoko, u paraboli pada između trojice igrača u plavim dresovima, ali i Papeta koji je pusti ispred sebe, a onda je majstorski zahvati i pošalje u mrežu za ludnicu na tribinama na kojima je tog dana, kažu, bilo rekordnih 55.000 ljudi. Sarajevo je, povijesti radi, slavilo s 2-1.
Naravno, nisu na Koševu predstavljali Safeta Sušića, najboljeg igrača, kažu oni koji su gledali, koji je ikada igrao za FK Sarajevo. Nakon njegova veličanstva Papeta uslijedilo je i nešto novije; mladić u bijelom dresu s brojem 27 je primio loptu iskosa na desnoj strani, a onda je majstorski — u ovom konkretnom slučaju i puno bolje od svog strica — lijevom raspalio i to pod gredu nemoćnog vratara. U tu sekvencu uveo nas je napis “new era”, iz nje nas je izveo napis “my time”. No, i za taj video u medijskoj službi FK Sarajeva morali su debelo u arhivu; najnovije pojačanje, 37 godina of Safeta mlađi nećak Tino-Sven ovu je golčinu zagrebačkom Dinamu zabio još u 2014. kada je igrao za Hajduk.
Što se u međuvremenu dogodilo s ovim talentiranim mladićem?
Sušićeva je karijera ove zime dotaknula dno. Pokušao je sve i ništa nije upalilo, ostalo je samo jedno mjesto na kojemu ga žele
Sjećate se da je njegova posljednja sezona u Hajduku bila i njegova najbolja. U vrijeme kada je postigao ovaj gol Tino-Sven je već bio reprezentativac Bosne i Hercegovine, u što ga je promovirao upravo stric, ali u Hajduku nije bio ni najbolji ni glavni igrač, a forma mu je imala debele uspone i padove. Tek je u sezoni 2015./16. Sušić držao konstantu koja je brojkama izgledala možda i bolje nego u stvarnosti. Sportske Novosti su ga proglasile najboljim igračem lige, InStat je sračunao isti zaključak, a Hajduk ga je tog ljeta prodao belgijskom Genku.
Bila je to savršena prilika za dokazivanjem na višoj razini. U Bosni i Hercegovini su na njega gledali kao na personifikaciju razmaženog derišta, jednog od onih privilegiranih koji bez tako razvijenog nepotizma u svim granama društva nigdje i nikad ne bi uspio. U Hrvatskoj, odnosno u Splitu, ipak su ga gledali svakog tjedna i bili su dosta blaži, ali za najboljeg igrača Hajduka i HNL-a ipak je njegov status bio drugačiji i lošiji nego nekih njegovih prethodnika. Ljudi su naprosto bili svjesni njegovih limita, ali on je vjerovao da može mnogo više i da će to i dokazati prvo kroz Belgiju, a onda konačno i kroz jedan od onih silnih europskih velikana koji su se navodno svakog ljeta otimali za njega.
Od tada su prošle tri i pol godine, a o Sušiću se nije pričalo puno.
U Genku su na početku ozbiljno računali na njega, ali to se povjerenje počelo topiti već nakon tri mjeseca. Prilike su dolazile rijeđe, onda je došla i ozljeda koljena, ali i tribina. Posudba u Izrael nije dala željeni rezultat, nije se snašao u Maccabiju iz Tel Aviva, a povratak u Genk značio je i povratak među publiku, umjesto barem na klupu. Prešao je potom u Antwerp, ali ni ondje ništa nije išlo kako treba, pa je u ljeto 2018. sreću okušao u nizozemskom Venlu, gdje se malo razbudio, odigrao i 20-ak utakmica, ali onda je došla nova kriza. Klub je pronašao tek u listopadu, potpisao za austrijski TSV Harteberg koji mu je priliku dao samo dvaput u ukupno 86 minuta natjecateljskog nogometa.
U čitavoj 2019. godini Tino-Sven Sušić je odigrao 13 utakmica, od čega je čitavih 90 minuta na terenu proveo tek u četiri navrata, a od sredine svibnja rastrčao se tek dvaput. Od odlaska iz Hajduka za tri i pol sezone igrao je za pet različitih klubova (Sarajevo će biti šesti), odigrao je 64 utakmice, zabio šest golova i upisao četiri asistencije.
Ipak, ništa od toga nije spriječilo medije u BiH da ga svrstaju među najveća pojačanja u povijesti BHT Premijer lige.
I nije nikakvo čudo da je tako. Bosansko-hercegovačka liga već desetljećima pati za velikim pričama i velikim imenima, u isto vrijeme zanemarujući potencijal koji ima. A većeg imena od Sušićevog u Sarajevu i na Koševu nema, pa isto tako nije ni čudo da se nadaju kako će u ovom veznjaku imati barem sjenu nasljednika njegova strica (i oca) i da će im on biti dovoljan za stvaranje dominacije u domaćem prvenstvu, ali i napredak u međunarodnim okvirima.
No, koliko je to zaista realno?
Na Koševu se nadaju da će preslikati poljudskog Sušića, i to onog iz sezone u kojoj je bio najbolji igrač lige. Hajduk je te godine Sušića pretvorio u srce momčadi, natjeravši sve ostale da dišu za njega. Valjda je to i razlog zašto danas na Poljudu nisu ni bili zainteresovani za dovođenje besplatnog igrača kojeg nitko ozbiljan ne želi — on se danas nikako ne uklapa u Hajdukovu momčad. No, ta je sezona pokazala da mu takav nogomet, onaj koji trpi i jedan i dva i tri poteza viška, jedino odgovara. A takav se nogomet, nažalost, najviše igra u Bosni i Hercegovini.
Liga je to koja napreduje, ali koja je u većini elemenata daleko i iza onih slabijih u Europi. U taktičkom smislu često vlada anarhija, s fizičke strane igrači su inferiorni onima u sličnim ligama u Europi, a najbolja potvrda toga jesu i rezultati u kontinenalnim natjecanjima. Prvenstvom čak i ove sezone, koja je mnogo bolja od ranijih, dominiraju stariji igrači koji često igraju na iskustvo i vic, na individualnu kvalitetu, i to je upravo okruženje u koju bi se današnji Sušić lako mogao uklopiti.
Tino-Sven Sušić talentiran je i prije svega jako pametan nogometaš, dobar tehničar koji zna s loptom, ali i borben igrač koji neće zaboraviti da navijače najlakše kupi poneki klizeći start. Isto tako je svjestan činjenice da njegovo prezime na Koševu nosi posebnu težinu i da će ondje, ako stvari krenu onako kako je zamislio, najlakše dobiti priliku da bude glavni igrač, onaj oko kojega se sve vrti, lokalna superzvijezda.
I naravno da takav status za igrača kakav je Sušić nosi i poseban rizik. Iz Sarajeva su mu onim videom s početka jasno poručili da očekuju nasljednika najboljeg ikad, a nema nikakve sumnje da će ista očekivanja imati i navijači. Međutim, činjenica je da Tino-Sven dolazi u sasvim drugačije okruženje od onoga na koje je navikao, u ligu koja ima svoje specifičnosti i svoja pravila. I ako rezultat ne dođe odmah, sav taj pritisak i teret na njegovim leđima će dodatno rasti.
Za Sarajevo je takva situacija, dakako, vrijedna rizika. U slabašnim okvirima u kojima klub radi sitnice su te koje bi ga mogli izdići od konkurencije i ovo je čista prilika da se to proba ostvariti. No, Sušićeva je karijera ove zime dotaknula dno, a u takvoj situaciji igrač poput njega više nema nikakvog izbora. Pokušao je sve i ništa nije upalilo, ostalo je samo jedno mjesto na kojemu ga žele, pa je ovo posljednja slamka za koju se može uhvatiti.
Biti ili ne biti, posljednji pokušaj spašavanja vojnika Sušića.
xxx
Za one koji žele znati više, tu je podcast Opsajd sa Sašom Ibruljom
