“Drakonska kazna za HNS!”, prijeteći je vikao jedan naslov početkom studenog prošle godine. “UEFA drastično kaznila HNS”, glasio je drugi, prošloljetni. Ovo “drastično” omiljeni je pridjev za opis kazne koje Hrvatski nogometni savez dobiva, jer je Hrvatska — opet — “drastično kažnjena” zbog navijačkih uvreda na utakmici Svjetskog prvenstva u Kataru. U slučaju on “drakonske”, nakon utakmice protiv Turske u Osijeku HNS je kažnjen s 31.000 eura. Za jedan od ovih “drastičnih” slučajeva, vezan uz ponašanje navijača na finalnom turniru Lige nacija u Nizozemskoj, HNS je morao uplatiti 70.000 eura; onaj u kojem su hrvatski navijači nacionalistički vrijeđali srpsko-kanadskog vratara Milana Borjana na utakmici protiv Kanade koštao je HNS 53.000 eura.
Ranije ovog tjedna UEFA je izdala svoj redovni godišnji pregled vezan uz odluke donesene po pitanju nadzora sustava licenciranja klubova te paralelno i njihova poslovanja. I ne bi to bilo nešto osobito zanimljivo za širu javnost, ali za novinare su takvi pregledi uvijek potencijalno vrelo interesantnih informacija i trendova.
U ovom slučaju isplivala je itekako zanimljivo to da je HNS prihvatio nagodbu s UEFA-om zbog izdavanja europskih licenci Osijeku i Rijeci, iako su sami klubovi već prošlog proljeća kažnjeni zbog težeg kršenja financijskih odredbi Pravilnika o licenciranju i financijskoj održivosti klubova. HNS je to naprosto ignorirao, izdavši im licence i za ovu natjecateljsku sezonu, a UEFA je takav nemar odlučila naplatiti s čak 250.000 eura kazne Savezu, od čega je 100.000 bezuvjetno, a još 150.000 uvjetno, uz niz drugih popratnih detalja iz nagodbe.
Dva su kluba kažnjena u ožujku prošle godine zbog neispunjenih financijskih obaveza, pri čemu je Osijek naveden i kao recidivist, zbog čega je platio čak 600.000 eura kazne. Rijeka i Osijek stavljeni su pod UEFA-in nadzor, pogotovo jer je pred izricanje kazne klubovima UEFA vršila nadzor triput u polugodišnjem periodu, ali je svaki put ishod bio isti. A onda je i ciklus lijepih priča došao na naplatu: Osijek je prvi baš negdje u tom razdoblju krenuo rasprodavati veći dio one skupe momčadi koju je složio Nenad Bjelica, što je trebao biti svojevrsni indikator stanja. HNS-u prvom, uoči roka za izdavanje europskih licenci.
Ova situacija u kojoj svi kolektivno ovisimo o mađarskim jatacima i projektu dopredsjednika Saveza Damiru Miškoviću, nije ništa drugo doli amenovana ucjena
Umjesto toga je Savez zbog Osijeka i Rijeke sad bezuvjetno platio praktički zbroj sve ove tri drakonske i drastične kazne. Ali, dok Nacional nije prvi pustio informaciju u javnost, ni slova, a kamoli bombastičnih naslova nije bilo o realno jednom od većih HNS-ovih skandala u posljednje vrijeme, naprosto jer je i sam Savez, hm, propustio o svemu obavijestiti javnost.
Dapače, sve što je HNS rekao — osim da je vijest točna — spada u domenu neuvjerljivog prebacivanja odgovornosti, poput školarca kada se izmotava jer nije napisao zadaću. Pa tako iz Saveza ističu kako se “ocjenjivanje financijskih kriterija temelji na revizorskim izvješćima klubova”, te kako “Odjel i tijela za licenciranje klubova HNS-a na temelju istih donose odluke o ispunjenju i/ili neispunjenju kriterija”. Isto tako, “navedeni postupci ni na koji način nisu utjecali na regularnost natjecanja u hrvatskim okvirima, jer se radi o licenci za Uefina natjecanja”, a onda i pokajnički zaključak kako, “u duhu pravne prakse” ne bi bilo primjereno niti je potrebno da ih za “isti prekršaj kažnjava i Hrvatski nogometni savez”.
HNS do ovog trenutka cijeli proces nije komentirao niti jednom rječju. Nije smatrao shodnim ni nakon prve UEFA-ine kazne navedenim klubovima — koji još od lani imaju višegodišnju uvjetnu zabranu nastupa u Europi — barem kurtoazno odraditi javnu prozivku i ovu smijuriju u kojoj su mu, kako očigledno sada mrtvi-hladni navode, dostavili lažne financijske dopise i tako ugrozili sve ostale hrvatske pretendente na europska natjecanja.
Štoviše, nakon što su krenuli prešućivati i ovu ogromnu kaznu koju su zbog lijepih priča iskeširali, u Savezu tek naglašavaju kako je UEFA usputno odradila i taj minimum ‘higijene’ u vidu odrezane financijske kazne, što bi onda barem djelomično prisnažilo natruhu njihove direktne odgovornosti.
Stvar je apsolutno tragična i ako se uzme u obzir da se ne radi samo o imidžu pojedinačnih hrvatskih klubova, jer za imidž sam po sebi odgovaraju oni sami.
To hoće li Osijek ili Rijeka, zbog dugovanja i ostalih prenapuhanih financijskih opterećenja koja su u koliziji s UEFA-inim financijskim regulativama — poput Osijeka koji 60 posto klupskih prihoda dobiva od ‘sponzorstva’ svojih vlasnika — biti prisiljeni rasprodavati ekipe kako bi prošli reviziju, to je striktno njihov problem. Ali kada UEFA u ovoj iz našeg kuta prešućenoj kazni naglasi kako će ona, u slučaju ponavljanja ozbiljnih kršenja procesa dodjele licenci, podrazumijevati i suspenziju svih hrvatskih klubova iz europskih natjecanja, onda to dramatično utječe i na čitav hrvatski nogomet i one klubove koji svoje obveze uredno izvršavaju ili ih barem transparentno prikazuju.
Isti ljudi koji su smatrali shodnim navodno dostaviti Savezu ‘kriva’ — da ne upotrebim neki oštriji termin — revizorska izvješća i dalje su na čelnim pozicijama tih istih klubova. I sad bi svi ostali, pogotovo nakon što je HNS, unatoč formalnoj kazni i prozivci, zauzeo praktički docirajući stav na svako preispitivanje situacije, trebali šutke vjerovati da će ti isti ljudi naučiti svoju lekciju i postati odjednom temeljiti i transparentni?
Pogotovo dok se njihovo (ne)odgovorno poslovanje odnosi na poslovanje cijele lige; europska natjecanja, njihov nagradni fond i prihod od matchday sadržaja i povećanog interesa vitalna su stavka u poslovanju svih domaćih klubova. Ova situacija u kojoj svi kolektivno ovisimo o mađarskim jatacima i projektu dopredsjednika Saveza Damiru Miškoviću, nije ništa drugo doli amenovana ucjena.
Činjenica da HNS propušta čak formalno primijeniti stavke vlastitog Disciplinskog pravilnika, u kojem u člancima 91., 92. i 93. eksplicitno opisuje navedene prekršaje iz domene “varanja i dovođenja u zabludu”, kao i “zanemarivanja obveza” i “neizvršavanje odluka, naredbi i obveza” — a za koje je predviđena i kazna oduzimanja bodova — oslikava i potpunu indolentnost čak i po pitanju najsitnijih formalnosti. Da ne govorimo o tome da je manipulacija revizorskih izvještaja i općenito okarakterizirana kao kazneno djelo, pa će svakako biti zanimljivo vidjeti državne organe i njihovu reakciju.
Isto tako, inertnost ostatka klubova na ovu temu objašnjava i razloge zbog kojih je Udruga prvoligaša, kao neovisno tijelo koje će zastupati isključivo interese klubova, i dalje tek puka čežnja pojedinaca.
Iako bi posljedice ovakvog neodgovornog poslovanja mogle ne samo negativno utjecati na čitavu ligu, već i na klubove koji su se lani plasmanom našli ispod Rijeke i Osijeka, takvi bi klubovi i bez otkidanja bodova uslijed opravdanog neizdavanja europskih licenci navedenom dvojcu imali prilike igrati Europu i tako pozitivno reorganizirati svoje ovosezonske budžete. Međutim, ni oni ne smatraju shodnim barem postaviti pitanja vezana uz ozbiljnije reforme po pitanju nadzora i reguliranja, iako im o tome doslovno ovisi budućnost.
Ovako se sve odradilo po dobrom, starom obiteljskom principu, pri čemu je još jednom veća sramota ispala činjenica da je preko UEFA-e ovaj skandal izašao u javnost, ali su čelni ljudi Saveza, poučeni nagomilanim iskustvom, zbog mira samo u vlastitim uredima prionuli tek aktivnom relativiziranju i spinanju. Nema nikih problema, davnom je izjavom taj pristup ‘institucionalizirao’ pokojni Vlatko Marković. To ionako, prema HNS-u, nisu problemi za “drakonske” naslovnice.
