U suštini, odluka da se brani negativni rezultat obično smrdi na kukavičluk ili barem bezidejno bunkeraštvo. Međutim, Bišćan je donio ispravnu odluku. S obzirom da je imao gol u gostima i da je Gent nabijao ritam jer je imao čitavu brzinu više u odnosu na Rijeku koja je zabila gol iz jedinog udarca na utakmici, takav pristup je bio sasvim racionalan. Iako je gubio, Bišćan je imao što braniti jer ga ovaj rezultat stavlja u poziciju da u uzvratnoj utakmici napravi rezultat koji će ga odvesti dalje.

Taj rezultat, doduše, nije izgledan. Gent je još uvijek jača ekipa i to jasno pokazuje to što je imao 65 posto posjeda lopte i 13 udaraca više od Rijeke, ali upravo je to situacija u kakvoj se Bišćan najbolje snalazi. Utakmice protiv jačeg suparnika su njegov dnevni boravak, okruženje je to u kojem se on osjeća ugodno jer nema problema prihvatiti činjenicu da će biti podređen, da će ga vratar trebati spašavati, da će morati čekati jednu jedinu suparničku pogrešku koja će mu dati šansu da prođe dalje. I svatko može čekati, ali Bišćan će sve pripremiti da njegovi igrači tu pogrešku dočekaju spremni.

Faktori koji su Keku olakšavali izgradnju konkurentnih momčadi više ne postoje. Zbog toga je posao koji Bišćan na klupi radi odličan

Problem je jedino u tome što je njegova moć ograničena.

”Sigurno da bi bilo dobro da imamo malo više opcija”, odgovorio je Bišćan na novinarska pitanja o kratkom kadru nakon utakmice. “Ali sada je tako kako je, nema smisla otvarati te teme koje će otvoriti neke druge teme, a neće ništa promijeniti.“

Jasno je kako je Bišćan vidio da je Gentov trener Jess Thorup napravio taktičku promjenu i da je Vadis Odjidja spušten dublje iz veznog reda u lijevi halfspace, što je za posljedicu imalo činjenicu da su stoperi dobili opciju kojom su mogli zaobilaziti Rijekine napadače koji su blokirali linije dodavanja prema sredini i oslobađanje Gentova lijevog beka koji je za sobom povukao Zorana Kvržića. To je potez koji je otvorio utakmicu, ali to je potez na koji nije imao odgovor. Ne zato što nije znao kako bi odgovorio ili zato što nije imao hrabrosti, nego naprosto zato što nije imao nikoga uvesti s klupe. Niti jednog veznog igrača, nikoga tko bi mogao parirati kroz duel i s kim bi mogao promijeniti zonu u 4-2-3-1 i na taj način oduzeti Gentu prilaz zadnjoj trećini.

Matjaž Kek je ogroman dio svog uspjeha u Rijeci dugovao vlastitoj sposobnosti podizanja posrnulih nogometaša. U neku ruku, Kek je bio restaurator rabljenih igrača, a cijeli poslovni model preprodaje rabljene robe na kojem je Rijeka funkcionirala bio je zasnovan na Kekovim vještinama oživljavanja karijera.

Robert Murić je dokaz da je i Bišćan sposoban za nešto slično. Samo, Robert Murić nije Andrej Kramarić. Matej Jelić i Mario Pavelić dovedeni iz Austrije nisu Alexander Gorgon, Momčilo Raspopović nije Marko Vešović, niti je Darko Velkovski Stefan Ristovski. Kek je radio povijesno dobar posao, ali iza sebe je imao dva i pol olakšavajuća faktora koja Bišćan naprosto nema i koja iz ove perspektive treba uzeti u obzir.

Prvi je bio Spezia Calcio, klub koji je imao ogromnu skautsku infrastrukturu i u čiju je organizaciju Gabriele Volpi istresao gomilu novca. Spezia je imala ugovore s nekim od najjačih konzultantskih kuća u svijetu nogometa i Rijeka je posredno imala pristup informacijama kakve su joj inače nedostupne i preskupe. Ta je suradnja je za izravnu posljedicu imala dolazak Ristovskog i Vešovića iz Spezije, a oni su bili ključna osovina šampionske Rijeke; za neizravnu, kroz pristup podacima, Gorgonov dolazak.

Drugi faktor je bio tržište na kojem je Kekova Rijeka poslovala. Bišćanova Rijeka se ne može nadati da će imati igrače poput Mateja Mitrovića, Marka Leškovića i Ivana Vargića iz slavonskog bazena ili Filipa Bradarića i Franka Andrijaševića iz dalmatinskog, jer Osijek i Hajduk nisu u fazi bankrota i sada financijski mogu parirati Rijeci, tako da se takvi igrači se više ne prodaju na domaće tržište. Rijeci ostaje da ih pokupi sa stranog tržišta, kao što je napravila s Lorencom Šimićem, ali i taj model se opet svodi na restauraciju igrača, samo bez podataka koje se moglo dobiti preko Spezije.

Onaj preostali faktor, ona polovica, je odnos s Dinamom i činjenica da Rijeka više ne može dobiti igrače poput Kramarića, Andrijaševića, Mate Maleša ili Ivana Tomečaka koji nisu materijal za restauraciju s obzirom na to da su dolazili — što iz Dinama, što iz Lokomotive — kao dokazana vrijednost za HNL i u natjecateljskom ritmu. Rijeka je šokirala Dinamo kad je pokazala da može uzeti prvenstvo s takvim igračima i na taj način spriječiti Dinamo na putu do milijuna iz Lige prvaka, tako da danas može dobiti igrača iz Dinamova inkubatora tek kao dio razmjene, kao što je dobila Domagoja Pavičića u sklopu transfera Marija Gavranovića.

Poanta je da Bišćan radi u težim uvjetima od Keka jer kadar kojeg Bišćan ima na raspolaganju je prilično limitiran, a faktori koji su Keku, Ivanu Manceu i Srećku Juričiću olakšavali izgradnju konkurentnih momčadi više ne postoje.

Zbog toga je posao koji Bišćan na klupi radi odličan i zapravo nedovoljno hvaljen, jer se stanje momčadi uzima zdravo za gotovo s obzirom na to da su rezultatska očekivanja ostala ista u odnosu na Kekovu eru, a bez obzira na teže uvjete rada. Toliko je dobar da ništa ne mijenja ni poraz 4:0 na Poljudu, ni poraz od Genta, ni činjenica da je Rijeka imala samo jedan udarac u cijeloj utakmici. Naprosto, teško se moglo napraviti više i eventualni Rijekin prolazak Genta bio bi možda čak i veći pothvat nego Kekovo izbacivanje Stuttgarta.

Šanse za takav rasplet postoje.

Nisu, doduše, velike niti je Rijeka favorit, ali ako je itko zaslužan za njih onda je to Bišćan, pa i kroz svoju odluku da brani negativan rezultat. I ako bude postojala ikakva mogućnost da se pojavi pogreška koja će te šanse pretvoriti u prolaz, Bišćan će se pobrinuti da njegovi igrači tu pogrešku dočekaju spremni, bez obzira na sve limite kadra. A to je jasan znak trenerova potpisa na momčad.