Jedan od tih ljudi bio je Damien Comolli, jedan od ključnih ljudi u priči koja objašnjava zašto će u finalu Lige prvaka sutra igrati baš Tottenham i Liverpool.

Nakon što je Comolli tri godine radio kao trener u Monacovim omladinskim selekcijama, svakodnevno je bio u kontaktu s Wengerom. Susretali su se u kantini, razgovarali o nogometu i raspravljali o novim metodama rada tako da ga je, čim je preuzeo Arsenal, Wenger povukao sa sobom u London i postavio za mjesto skauta zaduženog za Afriku. Spojio ga je s Guillouom i Comolli je polako počeo graditi ime u nogometnom svijetu.

Na neki čudan način, Comolli ispada jedan od ključnih ljudi sutrašnjeg finala

Prvo pojačanje koje je doveo u Arsenal bio je Kolo Touré, koji će postati standardni član momčadi Invinciblesa koja je 2004. osvojila Premier ligu, a ubrzo je doveo Emmanuela Ebouéa i Gaëla Clichyja. Sve to je bilo dovoljno da ponudu na stol stavi Saint-Étienne, koji je tražio tehničkog direktora, čovjeka koji će povezati procese u klupskoj akademiji s onime što se događa oko prve momčadi, sa skautingom, pojačanjima i planiranjem momčadi.

Sa svime onime što je naučio uz Wengera — što u Monacu radeći u akademiji, što u Arsenalu skautirajući igrače i tražeći rješenja za prvu momčad — Comolli je bio čovjek kojeg su tražili. Nakon što je Saint-Étienne 2001. ispao iz Prve lige, nije se mogao vratiti u elitu sve dok Comolli nije posložio stvari na taj način da je klub u prvoj njegovoj sezoni osvojio Drugu ligu, a onda je u drugoj sezoni završio kao šesti u Ligue 1, odvevši klub koji je do jučer životario u drugoj ligi u Europu.

Još važnije, Comolli je postavio procese rada. Potpuno je promijenio način na koji se skautira, otvorio je put talentima iz omladinskog pogona koji je potpuno redizajnirao i bilo je očito kako je on ključni čovjek zaslužan zašto je Saint-Étienne odjednom postao neusporedivo uspješniji nego što je bio godinama ranije. Jednostavno, postavio je temelj na to da rezultat dolazi tek kao posljedica ideje; radio je ono što je mislio da je ispravno i to je postupno donijelo rezultate.

Tih godina Tottenham je bio tek prosjek.

Od 1997. do 2005. je tek jednom završio u gornjoj polovici ljestvice, i to tek deveti. Stoga su navijači, nakon što su Joe Lewis i Daniel Levy kupili klub, razumljivo bili skeptični. Bilo je to vrijeme Romana Abramoviča i ulijevanja ogromnih količina love u klub, a sve što su oni dobili je predsjednik star tek 38 godina koji rijetko izlazi u javnost, ali stalno šalje poruke o potrebi da klub napreduje kroz pametne investicije, skupe prodaje i jeftine kupnje.

Levy nije znao drugačije. On je svoj novac zaradio kroz posao s nekretninama i tu su vrijedila takva pravila. Zato je toliko rano shvatio da mu se isplati dati novac Saint-Étienneu da dovede mladog genijalca Comollija na mjesto sportskog direktora.

I stvarno mu se isplatilo. Ne samo da je Tottenham prvi put u eri Premier lige završio među pet najboljih, nego je Comolli potpisao dolazak Garetha Balea, Luke Modrića, Vedrana Ćorluke, Romana Pavljučenka i Dimitra Berbatova. Samo s tim igračima Levy je dobio ono što je tražio — način da klub posluje tako da kupuje jeftino i prodaje skupo.

Problem je bio u tome što Comolli nije dočekao plodove tih svojih kupovina. Okupio je tim ljudi u kojem su glavne poluge bili Steve Hitchen i Ian Graham, koji je utemeljio analitički tim za bavljenje statističkim podacima i procjenom pojačanja. Nakon tri godine u klubu, nakon što je dvaput Tottenham koji je on dizajnirao završio kao peti, Comolli je dobio otkaz. Levy nije bio zadovoljan time koliko se brzo stvari razvijaju i nakon što je Tottenham upao u krizu rezultata, u listopadu 2008. Comolli je dobio otkaz zajedno s trenerom Juandeom Ramosom.

Bio je skup, stvari o kojima je on govorio činile su se kao nejasna vizija negdje u maglovitoj budućnosti, a Levy nije imao ni strpljenja ni nogometnog znanja za to. Nakon dva peta mjesta ta je kriza bila protumačena kao znak da Comolli ipak ne zna što radi, baš kao i činjenica da taj neki Modrić kojeg je doveo iz tamo neke Hrvatske ne igra ništa posebno, baš kao ni taj neki mali Bale, klinjo kojeg je po izričitoj želji svog sportskog direktora dovukao iz Southamptona. Levy je smatrao da je napredak isključivo pravocrtna linija, krivulja u kojoj nema mjesta za padove.

I kao rezultat se dogodio otkaz koji je promijenio i Comollija i Tottenham.

Nakon što su se kupovine počele isplaćivati i nakon što je na Comollijevim igračima zaradio preko 200 milijuna eura, Levy je shvatio da neke stvari ne može požurivati. Bale i Modrić su u klub došli 2007. i 2008., a prodani su šest i sedam godina kasnije. Jednostavno, Levy je iz prve ruke shvatio da, ako želi raditi racionalno i poslovati tako da kupuje jeftino, a prodaje skupo, onda mora imati strpljenja i vjerovati ljudima koje je postavio. Shvatio je da krivulja napretka nije i ne može biti ravna crta.

U nekim trenutcima — a o tome je javno pričao čak i sam trener Mauricio Pochettino, kritizirajući klub i ističući kako nije fokusiran na osvajanje titula — ta je racionalnost prelazila u notornu škrtost koja je kočila razvoj kluba. Međutim, Levyju nikad više nije palo na pamet otpustiti čovjeka koji je imao ideju i koji je stvari došao raditi dugoročno. Shvatio je da je napravio veliku pogrešku i da je imao čovjeka kojeg je trebao. Tottenham je ubrzo postao jednorog u Premier ligi, klub koji gradi i planira sasvim drugačije od svih konkurenata opsjednutih brzim rezultatima instantnih ulaganja.

I baš zbog toga, Comolli je na svoj način zaslužan zašto Tottenham igra finale Lige prvaka.

Međutim, lekciju je naučio i sam Comolli. Ponekad vizija nije važna i ne isplati se raditi dugoročno jer većina ljudi nije sposobna razmišljati na taj način. Sve ono što vide je trenutačni rezultat koji treba stvoriti kako bi preživio onih šest ili sedam godina koliko Baleu i Modriću treba da pruže ono što je u njima Comolli odmah vidio. Ono što je pogrešno u toj lekciji je ono da se Comolli prilagodio većini i odrekao se svoje vizije kako bi lovio trenutni rezultat, izbrisavši iz svoje glave kako je taj rezultat tek posljedica rada.

“Dali smo mu ključeve našeg kluba i sada smo u financijskim problemima. Sve što nam preostaje jest riješiti se njegovih igrača i napraviti besplatne transfere”, požalio se Bernard Caïazzo, Saint-Étienneov dopredsjednik koji je dao Comolliju drugi mandat u klubu nakon što je dobio otkaz u Tottenhamu. “Damien je prošle godine potrošio 22 milijuna eura na sedam igrača, a samo jedan od njih je još uvijek u kadru. Bila je velika pogreška što sam ga vratio u klub.“

Jednostavno, Comolli nije bio onaj stari. Nije bio onaj koji je pronašao Touréa, Ebouéa, Clichyja, Balea, Berbatova i Modrića. Nije bio onaj koji je uveo Saint-Étienne u prvu ligu, niti je bio onaj koji je Tottenham doveo na peto mjesto nakon što je godinama bili u donjem dijelu ljestvice. Nije zaboravio ono što je znao, samo se opekao i potpuno je promijenio način na koji je radio, čvrsto siguran da ne želi više dobiti otkaz zbog toga što netko ne shvaća ono što on radi.

Nakon samo godinu i pol u Francuskoj, vratio se u Englesku i preuzeo poziciju direktora nogometnih strategija u Liverpoolu. U suštini, bio je sportski direktor, a stvari koje je potpisao bile su nebulozne. On je odgovoran što je Liverpool doveo Andyja Carrolla za 41 milijun eura, a shvatio je kako navijači dišu, njihov fetiš na domaće igrače i ispunjavao je populističke želje. Na njegovoj listi ‘pojačanja’ su bili Charlie Adam, Stewart Downing, Doni, José Enrique, Sebastián Coates i Craig Bellamy, a spalio je hrpu novca na sulude ugovore, igrače koji su se potvrdili tek u kratkim epizodama na Otoku i koji nisu svoju izvedbu mogli prebaciti na razinu koju je Liverpool tražio.

Zapravo, jedini Comollijev igrač koji je još uvijek u Liverpoolu je Jordan Henderson.

Jednostavno se nije snašao u tom novom načinu rada koji je sam odabrao. Njegov stil nije bila kupovina igrača koji su svi vidjeli, pogotovo ne na način na koji je radio u Liverpoolu, podilazeći onome što mu se predlagalo u novinama. Mislio je da će na taj način duže opstati u tom svijetu, ali u suštini je izgorio do kraja.

Međutim, kao posljedica njegova mandata na Anfieldu je ostalo puno više zasluga za ovo finale Lige prvaka od Hendersona. Jednako kao što je u Tottenhamu ostavio trag kako treba raditi, tako je i u Liverpoolu ostavio trag kako ne treba završavati poslove. Nakon kraćeg lutanja, nakon njegova su odlaska napravljene promjene unutar organizacije, a sve je kulminiralo time da je posao sportskog direktora dobio Michael Edwards — inženjer novog Liverpoola i čovjek koji je zaslužan za pojačanja koja su dovela Liverpool do 97 bodova u prvenstvu i dva uzastopna finala Lige prvaka. Potrošio je Edwards ozbiljan novac na njih, ali je točno znao što troši i nije ponovio Comollijeve pogreške.

Zanimljivo, Edwards je došao u Liverpool iz Tottenhama baš u Comollijevu mandatu, i to iz baš onog Tottenhama u kojem je baš Comolli postavio temelje rada u skautingu; većinu metoda koje danas koristi je naučio baš od Comollija. Došao je zato što ga je pozvao Ian Graham, čovjek kojeg je Comolli doveo u Liverpool kako i ondje postavio analitički tim ljudi kakav je imao u Londonu i koji mu je pomogao oko Balea i Modrića, a Edwards se savršeno uklapao u ideju.

I na taj pomalo čudan način, jedan otkaz je promijenio oba kluba i odredio finale Lige prvaka.

Comolli je igrom slučaja sedam godina nakon otkaza u Liverpoolu i 11 godina nakon otkaza u Tottenhamu postao jedan od ključnih ljudi u priči koja objašnjava zašto će u finalu Lige prvaka sutra igrati baš ta dva kluba. Negdje u borbi s vlastitim idealima i instinktom za preživljavanje u svijetu koji priznaje samo trenutni rezultat, postao je osoba koja je direktno ili indirektno oblikovala organizaciju obaju klubova. Ljudi koji su svojim odlukama oba kluba odveli do Madrida su ljudi koje je on postavio, a sportske politike i pristup tržištu su posljedica njegova načina rada i zaključaka koje su klubovi izvukli iz njegova iskustva, dobrog ili lošeg.

Izgubio je bitku sa samim sobom i sa svojom idejom, ali Damien Comolli definitivno ima veliki utjecaj na to da će dva njegova kluba igrati međusobno finale Lige prvaka. Zapravo, na neki čudan način, on ispada jedan od ključnih ljudi sutrašnjeg finala.