Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Topnički dnevnici

Istina i laž o travi

Kako su nove podloge utjecale na nogomet koji se igra u HNL-u?

Na golu Karlo Letica, u zadnjoj liniji Filip Benković, Zoran Nižić, Nikola Katić i Borna Sosa ili Borna Barišić. U veznom redu Filip Bradarić i Toma Bašić, ispred njih Eros Grezda, Ante Ćorić i El Arabi Hillel Soudani i u samom vrhu napada Márkó Futács.

Hrvatskoj nogometnoj ligi se u ljetnom prijelaznom roku dogodio pravi egzodus. U inozemstvo je otišla jedna kompletna ekipa koja, uz možda tek dvije ili tri promjene, zatvara najboljih 11 lige. Ako dodamo u jednadžbu Leonarda Sigalija, Dinamova kapetana Domagoja Antolića, Antu Ercega, Francka Ohandzu, Kristijana Bistrovića, Marka Vešovića i Josipa Eleza koji su otišli u zimskom prijelaznom roku, dolazimo do zaključka kako je prije samo godinu dana HNL u jesenskom dijelu sezone imao prilično veću koncentraciju individualne kvalitete.

Na stranu Dinamo — on je svoju kvalitetu podigao trenerom, iako je momčad koju ima lošija od prethodne, jer koliko god Mislav Oršić ili Emir Dilaver dobro odrađivali zadatke na terenu, valjda je svima jasno da je njihova individualna kvaliteta manja nego Soudanijeva ili Benkovićeva; svi ostali klubovi morali su u hodu kompenzirati odlazak najboljih igrača, a to se osjetilo i na europskim rezultatima drugih naših klubova i na samoj ligi.

Postoje neke bazične brojke koje mogu prilično jednostavno potvrditi ono sasvim očito.

Za početak, u jesenskoj polusezoni je prošle godine palo osjetno više golova nego ove. U 17 jesenskih kola prošle godine u HNL-u je postignuto 273, dok su ove sezone pala 252 gola. S važnom napomenom da se ove sezone igralo 18 kola u jesenskom dijelu prvenstva, uz neodigranu utakmicu u Koprivnici. Dakle, prošle sezone u jesenskom dijelu prvenstva su odigrane četiri utakmice manje, a postignut je čak 21 gol više. Izravna je to posljedica odlaska igrača u vrijednosti od 80-ak milijuna eura u samo godinu dana.

Pa opet, neki je generalni dojam da smo, usprkos manjem broju golova i egzodusu nositelja kvalitete, gledali jako malo loših utakmica ove polusezone. Čak i manje nego kad to usporedimo to s prošlom polusezonom. A kako dojam često vara i kako ne bi sve ostalo u oku promatrača, usporedili smo brojke koje nam je priredio InStat u svojim polusezonskim pregledima.

Čista je laž da se zbog novih travnjaka povećalo vrijeme čiste igre

Ove sezone se trajanje akcija u kojima je postignut gol povećalo s 14,3 na 17,1 sekundu. Usprkos tome što Osijek, kao vodeća momčad lige po postignutim golovima, čak 53 posto svojih pogodaka zabija iz prekida, što implicira tek jedno ili nijedno dodavanje, broj prosječnih dodavanja koja su prethodila golu se povećao s 4,5 na 5,4 ili za 20 posto. Povećao se broj ulazaka s loptom u protivničku polovicu i u zadnju četvrtinu terena, iako se za 10 posto smanjio broj ukupnih napada.

Dakle, iako je otišao čitav niz ključnih igrača i iako pada manje golova, u HNL-u se igra nogomet koji je tečniji.  Svi podaci jasno pokazuju da se u ovoj polusezoni lopta manje napucava, da se više kombinira, da lopta ide brže po terenu nego prošle godine. Nogomet može biti bolji ili lošiji, ali je igra definitivno tečnija.

Najveće zasluge za to, bez ikakve sumnje, nosi HNS. Projekt u kojem su prvoligaški klubovi dobili nove travnjake pun je pogodak i jedan je od ključnih razloga zašto se podigao dojam. A dojam je iznimno bitan za ocjenu kvalitete i osjećaj zadovoljstva.

Daleko najveći dio onoga kako percipiramo stvari zasnivamo na onome što vidimo, a čak 30 posto moždanih stanica je zaduženo za procesiranje vizualnih podražaja. Za usporedbu, na osjetilo dodira opada osam, njuh četiri, a na sluh tek dva posto moždanih stanica. Vjerojatno se u tome što ogromnu većinu informacija u svakodnevnom životu skupljamo upravo osjetilom vida krije veliki dio razloga zašto nam je HNL sve ove godine izgledao toliko otužno. Blatnjavi dresovi, izrovani travnjaci, neravni tereni — sve to ulazi u našu ocjenu kvalitete i osjećaj zadovoljstva prije same igre. Sve kad takvo stanje u nekom paralelnom svemiru i ne bi izravno utjecalo na igru, utječe na naš dojam.

Uostalom, sasvim je normalno da je za dobar film ili za kazališnu predstavu potrebna pristojna scenografija. Ista utakmica na Rujevici ili Poljudu prošle je sezone izgledala puno bolje nego što bi izgledala da se igra na Kranjčevićevoj ili u Gradskom vrtu. Ili, ako vam je čaša poluprazna, ista utakmica igrana na Rujevici ne bi izgledala toliko loše kao kad se igra u Kranjčevićevoj. Zelenija trava, uređenije tribine postavljene blizu terenu i relativno dobro popunjen stadion sasvim su okej kulise za igranje nogometa. A bolja kulisa puno toga može pomesti pod tepih jer izravno utječe na bolji dojam.

Utopija je razmišljati da se klubovi sami od sebe mogu uključiti u takve investicijske projekte. Ne mogu, jer Inter iz Zaprešića ili Rudeš ne mogu zatvoriti financijsku konstrukciju za nešto takvo. No, napokon je u priču uskočio HNS. Direktor za natjecanja, infrastrukturu i razvoj u HNS-u Marijan Kustić pokrenuo je projekt, osiguralo se nekih 15-ak milijuna kuna i šest stadiona je dobilo novu podlogu, a domaći nogomet je dobio novu kulisu.

HNL je u svojoj ekonomskoj suštini osnovni proizvod koji Hrvatski nogometni savez prodaje javnosti. U svom financijskom izvješću savez korektno navodi kako na usluge promidžbe i informiranja troši enormne novce. Cifra je u prošloj godini, onoj koja nije bila obilježena velikim natjecanjima, skočila na 17 milijuna kuna. Gdje su otišle sve te silne vreće novca više nije niti bitno, ali uvjeren sam kako je tečniji nogomet na travnjacima koji nisu izrovani i blatnjavi puno bolja reklama za HNS od reklamnih spotova na lokalnim radio stanicama. A košta otprilike isto. I ima puno veći pozitivni efekt na domaći nogomet.

Očito je da bolji travnjaci znače i bolje uvjete za igru. Zapravo, takav zaključak je prilično samorazumljiv i ne traži dokaze u brojkama koje smo mi izveli. Samo praćenje lige ove sezone pokazuje koliko je malo volje i novca potrebno da se napravi osjetan iskorak u kvaliteti uvjeta i dojma.

HNS je godinama ignorirao domaću ligu, uništavao svoj prodajni potencijal i otežavao onima koji su zapravo razlog postojanja tog saveza. Da su igrali na boljoj podlozi koja bi spriječila ozljede i bržoj travi na kojoj bi lakše driblali, možda bi Bradarić ostvario još bolji transfer ili bi Grezda i Ohandza svojim klubovima donijeli koji milijun više. Zapravo je nevjerojatno je koliko je malo kvalitetnog rada potrebno da bi se napravili veliki rezultati. Istovremeno, poražavajuće je promatrati koliko je kod nas postao standard raditi sve stvari tako traljavo.

Jedan od najboljih primjera te traljavosti je odgođena utakmica u Koprivnici, koja ove jeseni nije odigrana jer se na stadionu nije napravila predviđena kotlovnica koja bi grijala novopostavljene travnjake. To ne ide na dušu HNS-a nego samih klubova i lokalne zajednice koji nisu u stanju cijeniti i oplemeniti ono što im je poklonjeno. Još jedan od očajnih oblika traljavosti koji prati ovaj projekt su višestruko ponavljane izjave dužnosnika Saveza, dijela komentatora i nekih trenera kako se vrijeme čiste igre osjetno povećalo.

Što je čista laž.

Ne može biti jasnije da bolji travnjaci znače bolje uvjete za igru i da je za to zaslužan HNS. Uz InStatovu pomoć i mi smo dokazali da je igra ove polusezone tečnija, ali vrijeme čiste igre nije dokaz za to jer ono je u odnosu na prošlu polusezonu ostalo praktički nepromijenjeno, u okvirima statističke pogreške. Uostalom, to nalaže i sama logika koju bi vidio svatko da analizi ne pristupa traljavo i površno. Apsolutno je nebitna kvaliteta podloge za to koliko će igrač brzo ubaciti loptu u igru iz auta ili koliko će brzo izvesti korner, slobodni udarac ili ispucavanje. Za povećanje čiste igre nužno je imati bolje suce, s jasnijim i modernijim kriterijem o kojem sasvim dovoljno govori činjenica koliko se često pojavljuju u europskim natjecanjima. I to je još jedan od zadataka koji HNS ima pred sobom, još jedna stvar kod koje se može s malo kvalitetnog rada napraviti veliki posao.

Uostalom, novi travnjaci su samo jedan od primjera kako se malom akcijom može pomesti ogromne probleme i popraviti dojam. Bez obzira na sve traljavosti koje prate projekt i neshvatljivo ignoriranje problema koje je trajalo godinama — ovo je u suštini odličan projekt kojeg treba u što skorijoj budućnosti proširiti i na Drugu ligu.

A onda, u HNS trebaju nastaviti mesti i druge sasvim očite probleme. Ako im nije stalo do dobrobiti nogometa, onda barem kako bi poboljšali dojam koji ostavljaju.