Topnički dnevnici

João Cancelo: Spasitelj

City rastura, a iza svega je Pepova ideja s njim

Nakon što je Manchester City pobijedio Borussiju Mönchengladbach, niz je narastao na 19 uzastopnih pobjeda u svim natjecanjima. Na pitanje što je najvažnija stvar koju bi izdvojio, a da je dovela do takvog niza, Pep Guardiola je odgovorio kako City ima mnogo novca i može kupiti puno nevjerojatnih igrača.

Dobrim dijelom je to točno. Više puta — čak dok je bio i u Bayernu, gdje je trošio puno manje na transfere — Guardiola je naglašavao kako su njegove ideje uspješne jer na raspolaganju ima igrače koji mogu ispuniti zahtjeve koje stavi pred njih. Sarkastičan ili ne, ali Pep stvarno ima nevjerojatne nogometaše. Međutim, City je imao mnogo love i dobre igrače još u prosincu. Guardiola nije doveo nikoga u zimskom prijelaznom roku i zadnji kupljeni igrač je bio Rúben Dias u rujnu, ali City se sa svim tim istim igračima nije mogao sastaviti s igrom. Nakon remija s West Bromwich Albionom 15. prosinca držao je osmu poziciju na ljestvici i od vrha je bio udaljen osam bodova, uz utakmicu manje.

Što ili tko je je bio najvažniji u tome da City nakon tog remija protiv WBA naniže 19 pobjeda u svim natjecanjima i stvori 10 bodova prednosti? Odgovor je: João Cancelo.

Cancelo nije novi faktor i dodatna igračka kvaliteta kakvu momčad nije imala prije svog pobjedničkog niza. Igrao je i onomad protiv West Broma, odradio svih 90 minuta i bio je desni bek. Cancelo je igrao i tri dana ranije, kada je City odigrao 0:0 s Manchester Unitedom; opet je odradio svih 90 minuta, ali taj put je igrao lijevog beka. Igrao je Cancelo i prije toga, propustio je uvodne tri utakmice zbog ozljede noge, a onda je bio standardan.

Stvari su se popravile tek kada se Guardiola vratio sam sebi i onome što se često zna etiketirati kao “izmišljanje tople vode”

Stvar nije u tome igra li João Cancelo, stvar je u tome što igra.

Sredinom prosinca, točno između utakmica protiv Uniteda i West Broma u kojima je City remizirao, pisali smo o tome kako je Rodri jedan od ključnih razloga zašto je City loš i dosadan. Njegova nemogućnost da zaustavi suparničku tranziciju i pokrije prostor ispred obrane uništavala je Guardiolinu napadačku igru. Rodri je naprosto nedovoljno mobilan i prespor za takvu igru. Ima duge noge i kad dođe u duel obično ga dobije, ali problem je u tome što često ne stigne. Dobro postavljanje i izvrsno čitanje igre koje je pokazivao u Atlético Madridu i Villarrealu ne može prenijeti u City, jer ovdje mora čuvati puno više prostora nego što je to morao u Španjolskoj. Ondje je igrao u obrambeno strože kontroliranim uvjetima i u puno kompaktnijim momčadima i imao je sjajne brojke, a u Cityju je kontekst potpuno drugačiji i puno teži.

Da bi Guardiola to kompenzirao, morao je uz njega stavljati još jednog igrača i igrati s dvojicom zadnjih veznih, a samim time je patila napadačka igra. Kako bi dobio defenzivnu stabilnost, Pep je morao žrtvovati napad. Odnosno, žrtvovao je prostorne postavke pozicijske igre koje mu omogućuju kvalitetniji ulazak u zadnju trećinu, jer je veznog igrača koji mu treba stajati visoko i okupirati međuprostor povukao nisko kako bi štitio Rodrija nakon izgubljene lopte.

Rješenje za svoj problem Pep je dobio iz obrane. Spasitelja je našao u Cancelu.

Koncept lažnih bekova je koristio još Rinus Michels u Ajaxu razvijajući koncept totalnog nogometa, a kasnije ga je doradio Johan Cruijff u Barceloni. Cruijffova prva ideja je bila kako zabiti gol, a u vremenu u kojem je Arrigo Sacchi usavršio zonske obrane i uveo ih kao taktički trend, Cruijff je spuštanjem bekova prema sredini terena stvarao više opcija za duple pasove i otvaranje napada. Uostalom, Pep je napravio istu stvar u Bayernu kada je uvukao Philippa Lahma na dodatnog zadnjeg veznog te tako lakše iznosio loptu iz obrane protiv gegenpressinga kojeg je tih godina igralo pola Bundeslige.

Međutim, poanta s Joãom Cancelom je malo drugačija od Cruijffove ili one koju je Guardiola imao u Bayernu, gdje je izvor ideje bio bolji napad. I ovdje je bolji napad. City je ponovno dobio pravu strukturu, İlkay Gündoğan se oslobodio i zabio je 10 golova u prvenstvu nakon što je Pep adaptirao svoju igru, ali to je sve nuspojava koja dolazi s promjenom konteksta. Cancelo s beka ulazi u sredinu kako bi pomogao Rodriju zaštititi se od kontre; on kao primarnu funkciju ima omogućiti Cityju da može nakon izgubljene lopte u sredini terena stvoriti uvjete za presing i brzo uzeti loptu natrag. Njegova kvaliteta s loptom, dobar pregled igre i fina tehnika koja mu omogućuje da sudjeluje u igri — to je sve bonus, ali City je u ovih 19 utakmica primio šest golova.

Nije João Cancelo prekomandu u sredinu terena dobio za stalno. Pep je pomalo eksperimentirao s postavama s trojicom natrag, ali u pravilu City igra s četvoricom u zadnjoj liniji. To znači da u postavljenoj obrani — kada je opasnost od kontranapada prošla i kada je postalo jasno da presing nije uspio i da City neće brzo uzeti loptu, nego se vraća u zonsku obranu — Cancelo opet zauzima svoju poziciju. On je i dalje bek, ali njegovi zahtjevi nisu trčati uz aut liniju i davati širinu napadu, nego ulaziti prema sredini terena i davati defenzivnu stabilnost.

I to radi sjajno.

City je u ovom trenutku debelo prvi favorit za osvajanje Premier lige. Jasno je da će niz pobjeda u jednom trenutku stati jer raspored je nemilosrdan, nije vjerojatno da će Pep nanizati 50 utakmica bez poraza. Međutim, City igra jako dobar nogomet. Zabija golove, stvara šanse i prema natrag izgleda stabilnije nego je ikad izgledao u Guardiolinoj eri. Dobrim dijelom je to upravo zbog onoga što je donio João Cancelo.

Emocije u nogometu su nužne jer bez njih se radi o dosadnoj igri, a Guardiola je lik koji izaziva emocije. Na kojoj god točki spektra između “ćelava prevara” i “nogometni genij” bili, prema njemu nitko nije ravnodušan. Međutim, činjenica je da je rješenje našao kada je počeo kopati po svojoj torbi trikova i kada je počeo razmišljati izvan okvira konvencionalnog. Imao je puno novca i hrpu nevjerojatnih igrača još u studenom i prosincu, pa stvari nisu funkcionirale. Da je sve u lovi, i tada bi City izgledao dobro, jer riječ je o istom setu igrača. City je ranije ove sezone bilo mučno gledati, a stvari su se popravile tek kada se Guardiola vratio sam sebi i onome što se često zna etiketirati kao “izmišljanje tople vode”.

“Sjednem i pogledam dva ili tri videa. Bilježim. Onda dođe bljesak inspiracije — trenutak koji daje smisao mojoj profesiji”, tumačio je Martíju Perarnauu u knjizi Pep Confidential. “Onda znam kako pobijediti. Traje samo minutu, ali taj trenutak čini moj posao zaista značajnim.”

Uz par časnih izuzetaka poput Zdeněka Zemana ili Marcela Bielse, svaki je trener na vrhunskoj razini profesionalnog nogometa pragmatičan. I Pep je pragmatičan trener, ali efektivan može biti samo ako rješenja traži unutar svoje filozofije i bez kompromisa. Njegova pragmatičnost je u tome da zadnjeg veznog dobije tako što pomakne Cancela s beka, a ne tako što će povući Gündoğana. On može biti uspješan tek ako do kraja vjeruje u svoju filozofiju, ako živi svoju strast i ako poštuje ono što ga je dovelo tu gdje jest, na točku da svatko ima mišljenje o njemu.

João Cancelo je najbolji primjer toga. Postao je spasitelj i pogurao Manchester City prema osvajanju naslova prvaka — ali ne kao bek, nego kao vezni igrač. Ako treba izdvojiti najvažniju promjenu koja je dovela do niza od 19 pobjeda, onda je to njegov prelazak u sredinu terena. I misao koja je stajala iza toga i šaptala mu u uho što da radi.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.