Prije nego što je Kristijan Bistrović zabio gol, Dinamo je u Europi držao svoju mrežu čistom 527 minuta. Tako je uhvatio Juventus, koji je u sezoni 2004./2005. izdržao 479 minuta bez primljenog gola i Manchester United koji 2010./2011. nije primio gol 482 minute prije nego što mu je u šestom kolu grupne faze zabio Pablo Hernández. Doduše, Juventus i United su svoje obrambene uspjehe ostvarili u Ligi prvaka, ali Dinamov je uspjeh svejedno impresivan.
Najveća zasluga u cijeloj priči o Dinamovoj granitnoj obrani pripada Dominiku Livakoviću. On je protiv Feyenoorda obranio kazneni udarac i omogućio da niz bez primljenog gola traje 527 minuta, a ne samo sedam koliko je semafor pokazivao kada je Steven Berghuis namjestio loptu na bijelu točku. U toj je utakmici skupio još četiri obrane, a protiv CSKA u Moskvi ih je imao sedam, kao i dvije otklonjene opasnosti u kojima je reagirao kao treći stoper i očistio neugodne situacije prije nego što je suparnik uopće došao u šansu. Dinamo je u te dvije prve utakmice bio obrambeno klimav. Dopustio je suparnicima 37 udaraca — za ilustraciju, to znači da je, kada uključimo sudačke nadoknade, prema njihovim vratima pucano u prosjeku svako pet minuta. Livaković je sve to obranio.
Osim Livakovića, zasluge nose i ostali igrači. Kristijan Jakić je uhvatio ritam nakon lošijeg ulaska u sezonu i horora protiv Feyenoorda u Zagrebu te je iznimno važan faktor u igri jer svojom duel igrom i energijom pomaže Arijanu Ademiju eliminirati opasnosti već u veznom redu. Rasmus Lauritsen se brzo uklopio u momčad i pokazao iznimnu stabilnost u donošenju odluka na stoperskoj poziciji, a i Kévin Théophile-Catherine je podigao razinu forme.
Međutim, jedini Dinamov obrambeni igrač koji je odigrao baš sve minute u grupnoj fazi Europske lige je Joško Gvardiol. Ne samo da je bio najkonstantniji, Gvardiol je bio vjerojatno najbolji igrač Dinamove obrambene linije.
Odrađivao je svoj posao na jako visokoj razini i cijelo vrijeme je izgledao zrelo. Neprirodno zrelo za dijete koji će tek za mjesec dana navršiti 19 godina
Njegove igračke kvalitete su jasne. Najbolje je to pokazao u utakmicama u kojima ga je Zoran Mamić koristio kao lijevog beka — Gvardiol je motoričan i brz igrač, s jako visokim tehničkim kapacitetima. Protiv Feyenoorda u Nizozemskoj je imao 4/4 uspjela driblinga, tri presječene lopte, dvije otklonjene opasnosti i 7/10 dobivenih duela. Protiv Wolfsberga je u Austriji imao 5/6 driblinga, dvije presječene lopte, tri otklonjene opasnosti i 7/11 osvojenih duela.
Jednako je dobar u izgradnji napada kroz dodavanja. Kada se gleda cijela grupna faza Europske lige, uključujući i minute koje je igrao kao lijevi bočni i ona koje je proveo na stoperskoj poziciji, Gvardiol ima 40,8 dodavanja po utakmici. Od toga je 17,7 točnih dodavanja na suparničkoj polovici terena i 3,5 točnih dugih lopti kojima prebacuje težište igre i kompenzira činjenicu da je Dinamo ostao bez takvog igrača u veznoj liniji nakon što je Nikola Moro prodan u Rusiju. Odličan je dodavač u zadnjoj liniji, koji usto osvaja 59 posto defenzivnih duela na zemlji.
Treći bitan faktor je to da je Gvardiol ljevak. Mamić to koristi tako što ga stavlja na lijevog beka i na taj način ostvaruje dodatnu stabilnost u obrambenoj fazi. Međutim, u perspektivi, činjenica da Gvardiol igra lijevom nogom ga čini taktički bitnim oružjem na stoperskoj poziciji, što je dimenzija igre koju puno ljudi ne shvaća ozbiljno, a na travnjaku čini vrlo važan faktor u izvedbi.
“On nam donosi nešto što bez njega nemamo na terenu, lijevu nogu na poziciji stopera”, objasnio je Pep Guardiola nakon prošlosezonske teške pobjede nad Sheffield Unitedom kad su ga novinari pitali zašto mu je toliko važno da se Aymeric Laporte vratio u puni trening. “Puno je radnji u izgradnji napada koje naše akcije čine bržima i boljima, ali ih ne možemo poduzeti. Ne zato što ostali igrači nisu dobri, nego zato što je Laporte jedini ljevonogi stoper kojeg imamo na raspolaganju.“
Stvar je u tome da danas gotovo sve momčadi pokušavaju odigrati neku vrstu presinga na zadnju liniju — ili aktivno pritišću prema lopti ili odsijecaju linije dodavanja prema drugim igračima. Imati ljevonogog stopera na lijevoj poziciji umjesto da obojica igraju desnom nogom automatski znači imati bolje kutove za dodavanja koji napade čine bržima i boljima.
U praksi to izgleda ovako. Stoper koji otvara opciju na boku ima bolju liniju dodavanja ako upućuje loptu lijevom nogom; plava putanja je puno dalja od žute ,koja označava putanju kojom bi iz iste situacije odigrao dešnjak. Ljevonogi stoper povećava presing distancu igračima označenim bijelim krugovima, otežava suparnicima presijecanje lopte i dodavanje koje bi eventualno na toj poziciji izveo dešnjak postaje bolje. Usto je drugačija i rotacija lopte, a onda posljedično i biomehanika kod primanja. Kad ljevonogi stoper uputi loptu prema lijevoj aut liniji, ona se u normalnim uvjetima vrti tako da ide od linije, što omogućava bočnom igraču lakše primanje i situaciju da je može u samom primanju gurnuti ispred sebe i brže nastaviti napad.
Sve to čini Gvardiola potencijalno sjajnim igračem; brz je i jak u duelu, tehnički je dobar i snalazi se u driblingu, ima dobar pregled igre i jako dobro dugo dodavanje. Fizika i tehnika su ionako dovoljno rijetka kombinacija talenata, a on uz sve to još igra lijevom nogom.
Međutim, to su potencijali koji se kod Gvardiola znaju već godinama. On je u svom godištu već neko vrijeme na glasu kao jedan od najvećih talenata u Euriopi, i kada su Leeds i RB Leipzig došli po njega, sigurno nisu to napravili zbog pet ili 10 seniorskih utakmica koje je dotad bio odigrao. Bili su zainteresirani jer je Gvardiol zvijer u nastajanju.
Odgajanje obrambenih igrača je posao koji zahtjeva vrijeme i strpljenje. Dinamo je to znao; relativno brzo se riješio Tina Jedvaja, Borne Sose i Joze Šimunovića, pa donekle i Filipa Benkovića. Dok su najtalentiraniji kreativci — poput Alena Halilovića i Ante Ćorića, koji međusobno imaju 14 nastupa za A reprezentaciju — bili stavljani u izlog i forsirani kroz prvu momčad, za obrambene igrače je vrijedila drugačija praksa. Jedvaj i Gvardiol su bili najveći Dinamovi talenti na stoperskoj poziciji, a prodani su nakon što su odigrali 17, odnosno 15 utakmica za Dinamo. Mladom stoperu koji ima tako visok tehnički i fizički potencijal kao što su ga imali Jedvaj i Gvardiol cijena obično prvo padne prije nego ponovo naraste.
Uostalom, to je pokazao i sam Gvardiol. Pogreška protiv Ferencvárosa je izravno dovela do gola kojeg je zabio Myrto Uzuni, a taj gol je Dinamo koštao plasmana u Ligu prvaka. Pogriješio je i samo tri dana kasnije kada je Slaven Belupo zabio tri gola u Maksimiru. Ništa od toga nije čudno. Kada date priliku mladom napadaču ili kreativnom veznjaku koji se tek navikava na seniorski nogomet, on 89 minuta ne mora napraviti ništa ako u onu minutu kada ima loptu odradi par poteza kojima će naznačiti svoj potencijal. Obrambeni igrači nemaju taj luksuz, oni svih 90 minuta moraju biti u utakmici i njihova svaka pogreška dolazi do izražaja, a mladi igrači moraju griješiti jer to je sastavni dio odrastanja i učenja nogometa na novoj razini.
Čudno je jedino to koliko je brzo Gvardiol naučio i koliko je brzo pohvatao konce seniorskog nogometa.
U šest utakmica grupne faze Europske lige nije napravio niti jednu stvarnu pogrešku, a pokazao je obrambenu stabilnost s 12 presječenih lopti i 12 otklonjenih opasnosti, a da je pritom napravio samo sedam prekršaja. Odigrao je dobar dio minuta na lijevom beku gdje su zahtjevi drugačiji od onih stoperskih, ali svoje individualne duele je redovito osvajao. Nametnuo se suparnicima, jako dobro se postavljao, odrađivao je svoj posao na jako visokoj razini i cijelo vrijeme je izgledao zrelo. Neprirodno zrelo za dijete koji će tek za mjesec dana navršiti 19 godina i nevjerojatno rutinirano za igrača koji je dosad odigrao 28 seniorskih utakmica.
U svemu ovome je najlakše preskočiti karakter koji je pokazao, a to je možda i najvažniji dio priče. Ponekad je lako zaboraviti da profesionalni nogometaš još uvijek može biti dijete. Budite pošteni i zamislite sebe i svoje reakcije da ste s 18 godina dobili onakvu lovu od Leipziga i promjenu svijesti o vlastitim mogućnostima koju izaziva činjenica da je netko spreman platiti toliko za tebe. Velika većina ljudi bi napuhala ego i opustila se. Kvragu, to je jedina prirodna psihološka reakcija na takav podražaj, to je sasvim ljudski. Gvardiol je nastavio raditi na sebi i napredovao je.
Mašinerija prodaje igrača i dizanja hajpa kroz medije je redovito pod nos gurala karakteristike nekih igrača do razine da se izgubila razlika između toga što je pravo, a što umjetno. Kod Gvardiola takav pristup nije potreban, on je ionako već prodan i ne treba silovati javni prostor s njim. Međutim, kad stvari stavite na papir, one zbilja izgledaju zastrašujuće. Brz, jak i motorički savršen. Tehnički talentiran, miran na lopti i samopouzdan. Ljevonog. Dobrog pregleda igre, pozicioniranja i čitanja opasnosti. Zreo, strpljiv i rutiniran.
Dečko od nepunih 19 godina najbolji je Dinamov obrambeni igrač u sezoni u kojoj je momčad u šest utakmica grupne faze primila samo jedan gol, koliko god Livaković toga spasio. To je dokaz da Gvardiol više nije samo nevjerojatno talentiran igrač koji zbog svojih predispozicija ima potencijal postati odličan stoper. On je već sada te predispozicije počeo pretvarati u nešto opipljivo.
Dinamo je donio ekonomski logičnu odluku o prodaju. Kao što smo već rekli, mladim stoperima krivulja cijene obično krene dolje prije nego što ponovo skoči prema gore. Međutim, iz ove perspektive se 16 milijuna eura koje je Dinamo dobio i još 3-4 milijuna koje dobiva na temelju odigranih utakmica čine kao bagatela. RB Leipzig može biti prezadovoljan jer je Gvardiola dobio ispod cijene, barem s obzirom na to što je pokazao u grupnoj fazi Europske lige. Umjesto visokog potencijala dobio je zvijer u nastajanju.
