Dva gola koja je postigao u derbiju protiv Spartaka i njima osigurao pobjedu svog tima, dodatno su lansirala Nikolu Vlašića u interes javnosti u kojem već odavno, zaslužujući svojim dobrim igrama, ima istaknuto mjesto. Dobar dio srijede tako je proveo odgovarajući na upite novinara koje je zanimalo stanje u momčadi, ali i njegova dobra forma.
Što se momčadi tiče, njegov CSKA iz Moskve trenutačno je petoplasirani klub ruskog prvenstva, osam bodova udaljen od mjesta koje nudi izlaz u Ligu prvaka. Što se, pak, tiče njega, u derbiju je stigao do devetog ligaškog gola u sezoni i najbolji je klupski strijelac ruske Premier lige. Komplimenti se nižu.
“Osjetim i ja da me poštuju i cijene, a što mi je potvrdilo i kada sam postao najskuplji transfer u povijesti kluba. No daleko od toga da sam gazda, to moraju biti trener, sportski direktor i predsjednik. A na terenu je svima najveći autoritet legendarni ruski golman, 34-godišnji golman Igor Akinfejev”, govori za tportal.hr kojem priznaje i da uživa dobar status kod klupskih navijača:
“Prepoznaju, prilaze, čestitaju. Imam osjećaj da me navijači CSKA vole.”
Veli da mu zahvaljuju što igra za klub i da “takav pristup navijača nisam doživio nigdje”.
Svojim je napadačkim učinkom zadovoljan, no reći će i da nije ispunio zadani cilj. Što se pozicije momčadi na ljestvici tiče, ne gubi nadu u Ligu prvaka sljedeće sezone.
“Postavio sam si dvoznamenkasti broj kao cilj. Nadam se da ću ga i dohvatiti, imamo još pet utakmica do kraja sezone”, odgovara na upit o najboljem golgeterskom ostvarenju, netipičnom za veznjaka.
Potom se okreće nadi za ulazak među europsku elitu:
“Neće biti jednostavno, ali dok se igra, nadamo se. Imamo još 15 bodova u igri, a vidimo da u svakom kolu kiksa neka od momčadi s vrha.”
S njim u dobroj formi ne bi to trebalo biti nemoguće, no daleko je od lako ostvarivog ostvarenja. A dobru formu ʻzahvaljujeʼ duljem prekidu u natjecanju.
ׅ“Da, trenirao sam svaki dan. Možda će ružno i zvučati, ali meni je ta koronakriza dobrodošla jer nikad nisam imao dva mjeseca za razvojne treninge, za napredovanje. Zbilja se sjajno osjećam jer ništa drugo osim treninga nisam radio, a trenirao sam po tri, četiri sata dnevno.”
Neizbježna pitanja donose odgovore o reprezentaciji i rujanskom okupljanju koje jedva čeka, ali i Hajduku čije utakmice pokušava redovito pratiti. Prokomentirao je situaciju u klubu u kojem je započeo karijeru profesionalca.
“Baš sam bio tužan što u utorak nisam mogao gledati utakmicu protiv Gorice. Želio sam, ali u to vrijeme igrali smo svoju utakmicu. Ali pogledat ću da vidim kako je to izgledalo. Dok ne vidim, ne mogu komentirati bilo što. Jedino što i bez gledanja znam jest važnost koju je u Hajduku imao Mijo (op.a. Caktaš, koji protiv Gorice nije mogao igrati).”
“I ja se sjećam kada sam kao junior ulazio u prvu momčad, pa nisam bio svjestan kakva je to razlika između juniorskog i seniorskog nogometa. I u prvi tren mi se sve činilo sjajno, ali nakon nekoliko tjedana ta razlika postane jako uočljiva. A sada trener Igor Tudor u momčadi ima jako puno mladih igrača. Za sve njih treba vremena, i oni se trebaju naučiti na tu razliku, kako se nositi s pritiskom. I zato je važno da klub stane iza njih, jer samo se tako mogu ispuniti klupski ciljevi”, zaključio je.
