Belgijska reprezentacija ima jedan nadimak, ali na tri različita jezika koji su u zemlji službeni: De Rode Duivels, Les Diables rouges i Die Roten Teufel. Crveni vragovi.

Plan više baš i nije neki plan; sad je to naprosto ono što jest i s čime se mora raditi. Roberto Martínez drži se istog taktičkog okvira koji je uveo još prije šest godina: 3-4-3. Promijenio se, međutim, kadar. Nema više Vincenta Kompanyja, nema ni Thomasa Vermaelena, koji je sada na klupi kao jedan od pomoćnih trenera. Umjesto njih, u rujanskim utakmicama Lige nacija protiv Walesa i Nizozemske u obrani su igrala trojica nogometaša iz belgijske Jupiler Pro lige. Toby Alderweireld (Antwerp) i Jan Vertonghen (Anderlecht) nedavno su se vratili kući nakon igranja u Kataru i u Benfici, a njima se pridružio mladi i perspektivni Zeno Debast, 18-godišnjak također iz Anderlechta. Problem je samo u tome što ni Alderweireld ni Vertonghen nisu više na razini na kojoj su bili prije nekoliko godina u Tottenhamu.

Belgija je dvaput u četiri mjeseca izgubila od Nizozemske, a stara i klimava obrana glavna je Martínezova briga. Thibaut Courtois je, naravno, golman svjetske klase, ali ni on ne može sam zaustaviti sve suparničke napade. Ni alternative ne nude previše nade: Jasonu Denayeru, koji je nekoć bio prva opcija uz Alderweirelda i Vertonghena, nije pomoglo to što je ljetos odbio nekoliko primamljivih ponuda; nekoliko je mjeseci samostalno trenirao, a onda potpisao za Shabab iz Dubaija.

U napadu, Romelu Lukaku iza sebe ima groznu sezonu u Chelseaju, nakon koje se još i ozlijedio po povratku u Inter i tek se u listopadu vratio potpuno spreman. Eden Hazard je napokon zdrav i fit nakon tri godine mučenja u Real Madridu, ali ne dobiva ondje veliku minutažu. Hazard je i dalje starter, s Leandrom Trossardom iz Brightona kao zamjenom s klupe. Ali Belgija se danas previše oslanja na Courtoisa i Kevina De Bruynea, jedinu preostalu dvojicu igrača svjetske klase.

“Eden ji dalje predstavlja veliku vrijednost za Belgiju”, rekao je Martínez za svog kapetana. “Pitanje je samo može li igrati 90 minuta i može li izdržati sedam utakmica u kratkom vremenskom razdoblju. Nitko ne bježi od te stvarnosti. Eden dugo vremena nije igrao na konstantnoj razini i to ima svoje posljedice. Ali pokazao je svoju vrijednost tijekom prošle reprezentativne stanke.”

Ne zna se još tko će nakon SP-a naslijediti Martíneza; ne zna se, zapravo, ni tko će njegova nasljednika postaviti. Izbornik je trenutno ne samo to, nego ujedno i tehnički direktor, ali ugovor mu istječe s krajem tekuće godine — hoće li sam sebi odabrati nasljednika? Strpljenje belgijske javnosti već se dobrano istrošilo nakon šest godina; izbornik je kritiziran jer se drži nekih igrača koji se doimaju nedodirljivima, navijači bi željeli malo više taktičkog eksperimentiranja i veću minutažu za neka nova lica. Izgubio je dosta kredita, ali ono što se dogodi u Kataru definirat će Martínezovo nasljeđe. On je reprezentaciju odveo do njena najboljeg rezultata na svjetskim prvenstvima, bronce u Rusiji 2018., ali lanjski je Euro bio razočaranje, iako je momčad u četvrtfinalu ispala od kasnijeg pobjednika Italije.

Zvijezda

U Manchester Cityju KevinDe Bruyne igra s najboljima na svijetu, a u Belgiji je takvo što stvar prošlosti. Hazard i Lukaku često nedostaju, pa se De Bruyne time još i više etablirao kao lider na terenu, onaj koji diktira sve. Belgija sada jako ovisi o njegovoj brijljantnosti.

Na Euru je u utakmici protiv Portugala pretrpio ozljedu gležnja, ali svjededno je igrao, pod injekcijama, u čevrtfinalu protiv Italije. To pokazuje njegovu posvećenost reprezentaciji. U posljednjih 10 natjecateljskih utakmica bio je direktno umiješan u čak 18 golova, iako uopće ne igra na svojoj najboljoj poziciji; igra kao ‘lutajuća desetka’, a svoj najbolji nogomet odigrao je kao box-to-box veznjak.

Heroj iz sjene

U onome što bi trebalo biti Martínezovov idealni sastav takvog zapravo nema, ali kad god nedostaje Lukaku, Michy Batshuayi je tu i Belgija se može pouzdati u njega. Na klupskoj je razini dugi niz godina nepouzdan i Chelsea ga je stalno slao na posudbe, ali za Belgiju je to druga priča. U posljednjih godinu dana Lukaku je igrao u samo jednoj reprezentativnoj utakmici, dok je Batshuayi zabio u četiri od osam nastupa i ukupno došao do 26 pogodaka u 47 utakmica, što uopće nije loše. I možda je njegov golgeterski učinak bolji od ukupnog dojma ili kvalitete igre, ali i to je ponekad dovoljno.

Idealni sastav (3-4-2-1)

Courtois (Real Madrid) — Dendoncker (Aston Villa), Alderweireld (Antwerp), Vertonghen (Anderlecht) — Meunier (Borussia Dortmund), Witsel (Atletico Madrid), Tielemans (Leicester City), Carrasco (Atletico Madrid) — De Bruyne (Manchester City), E. Hazard (Real Madrid) — Lukaku (Inter)

Stav prema Kataru

Prije kvalifikacijskog susreta s Bjelorusijom u ožujku 2021. belgijska je reprezentacija izašla na teren sa sloganom: “Nogomet podržava promjenu”, što je na neki način bio odjek onoga što je istovremeno radila Izozemska. Belgijski savez također se udružio s Nijemcima, Nizozemcima, Norvežanima i Šveđanima, rekavšI: “Aktivno se protivimo rasizmu i nećemo ignorirati probleme u Kataru. Zahtijevamo jače djelovanje u svrhu poboljšanja radničkih i ljudskih prava:” U rujnu je čelnik belgijskog saveza Peter Bossaert izjavio: “Belgija žali zbog toga što je Katar dobio organizaciju Svjetskog prvenstva”. Belgija će se pridružiti Engleskoj i drugim zemljama u kampanji One Love, tako što će njen kapetan nositi vrpcu u duginim bojama.

Himna

Za kralja, za slobodu i za zakon! Belgijska nacionalni himna nosi naslov La Brabançonne, a napisana je, prema legendi, 1830. tijekom Belgijske revolucije. Pripisuje se mladom revolucionaru po imenu Jenneval, koji je zapravio bio francuski glumac koji je radio u Belgiji, a tekst je navodno pročitao na sastanku u kafiću Aigle d’Or u Bruxellesu. Glazbu je skladao François Van Campenhout i ona je zasnovana na francuskoj pjesmi L’Air des lanciers polonais; tekst je promijenjen 1860. u podršci kralju i nezavinosti od Nizozemske, a postoji u sva tri službena jezika. Međutim, ne uči se u školi i mnogi stanovnici uopće ne znaju riječi.

Ikona

Kad Ronalda (Brazilca) pitaju za najboljeg suigrača s kojim je igrao, zna spomenuti Luca Nilisa: “Igrali smo zajedno dvije i pol godine u PSV-u”, jednom je rekao. “Uvijek mi je davao odlične asistencije. U svakoj utakmici, svaki put. Bolje nego Zidane. Kad god je pred golmanom, nije bio sebičan i pomagao mi je. Bio je nevjerojatno velikodušan. Nilis je zabijao briljantne golove u Nizozemskoj, ali u Belgiji njegov talent nikad nije bio do kraja prepoznat. Zabio je tek 10 golova u 56 nastupa za reprezentaciju, a u klupskom nogometu ima čak 300 u 475 utakmica. Karijeru je završio nakon teške ozbljede u utakmici za Aston Villu, nakon koje mu je umalo morala biti amputirana noga. Bila su to mračna vremena za njega, ali sada je trener u nižerazrednim klubovima.

 

Kristof Terreur piše za Het Laatste Nieuws. Pratite ga na Twitteru ovdje