Prije manje od godinu dana Jimmy Butler je promašio šut koji je lako mogao postati jedan od najvećih u povijesti franšize. Nakon utakmice povela se rasprava: je li to bio pravi šut? Je li umjesto trice mogao ići na sigurnije rješenje, doći bliže i zabiti za izjednačenje? Ipak se radilo o sedmoj utakmici finala Istoka u kojoj je Miami 20 sekundi prije kraja zaostajao samo dva razlike. Međutim, to je bio Butlerov šut. Za njega je playoff poput sezone lova u kojemu on dolazi na svoje.
Butler je posebna vrsta lovca. Samotnjak koji se ne boji većeg čopora i suprotstavit će se njegovom vođi bez straha. On je odmetnuti lav u potrazi za borbom, nemilosrdnim okršajem u kojemu su ozbiljne posljedice neizbježne. Razlika između njega i većine ostalih lovaca je ta što živi za takve trenutke; to ga hrani i ispunjava toliko da strpljivo vreba svojeg protivnika dok ga ne slomi.
Od prvog trenutka serije protiv Milwaukee Bucksa bio je u potrazi za žrtvom. U prvoj četvrtini prve utakmice uzeo je više šutova nego ikad uzeo u Heatovu dresu tijekom tog perioda. Do 30 poena uz 19 šutova u trećoj utakmici došao je gotovo ležerno, razbijajući obranu Bucksa kao da je već bio tu i sve to prošao. I jest. Protiv momčadi koja mu je prije dvije godine priuštila jednu od najgorih serija u karijeri. Bio je to poraz koji ga je privremeno pokolebao, ali ne i dokrajčio. Vratio se da bi dokazao kako je najjači mužjak u savani. Lav željan nastavka lova.
Milwaukee je uoči playoffa bio najveći favorit za osvajanje NBA naslova: kompletan, širi i iskusniji nego što je bio prije dvije godine, s elitnom obranom, posloženim ulogama i jasnim sustavom. S Jrueom Holidayom i Brookom Lopezom koji imaju izvrsnu sezonu iza sebe. I s Giannisom Antetokounmpom ponovno na MVP nivou. Prva je runda za Buckse trebala biti samo zagrijavanje, jer Heart je stigao u krnjem sastavu i kao momčad koja je u regularnom dijelu zabijala najmanje poena u prosjeku (109,5). Štoviše, Miami je izgubio play-in utakmicu od Atlante i do zadnjeg trenutka visio protiv Chicaga.
Milwaukee je od lovca postao lovina. Dočekao ga je dosad najgladniji među superstarovima, lav koji lovi jelene
Svi su mislili da to nije ni sjena Miamija koji je prije tri godine u ‘balonu’ otišao do finala. Erik Spoelstra cijelu sezonu vodi borbu s pronalaženjem startne ‘četvorke’ koja bi nadomjestila odlazak PJ Tuckera. Krenuo je s Calebom Martinom, pa probao s Kevinom Loveom i na koncu odustao od obojice, opredijelivši se za nisku petorku s Gabeom Vincentom, Tylerom Herrom, Maxom Strusom, Butlerom i Bamom Adebayom. Kylea Lowryja preselio je na klupu, jer kod njega je bilo više padova nego uspona. Sada 37-godišnji veteran više nije ono što je bio, ali još može pomoći u manjoj ulozi s drugom postavom. No, tu nije kraj. U prvoj utakmici doigravanja Herro je slomio ruku i otpao na minimalno mjesec dana, a Victor Oladipo završio sezonu zbog puknuća tetive u lijevom koljenu.
Što je mogao takav Miami? Izvući Duncana Robinsona iz zamrzivača, uključiti otpisanog Codyja Zellera i dati minute Haywoodu Highsmithu, za kojega nisam siguran da bi ga netko na ulici prepoznao ako nije u Heatovu dresu. To je čopor s kojim je trebalo krenuti na moćne Buckse.
Milwaukee se nije prilagodio
Poluraspadnuti Miami ili prvi favorit doigravanja. Što je moglo poći po krivu?
Jimmy Butler jedini je razlog zašto je ova serija postala glavna priča prve runde playoffa, zbog čega je četvrta utakmica bila neizvjesna i što je Milwaukee na korak od ispadanja. Glavni protagonist ove priče pobrinuo se za to da fikcija oživi, jer nije prirodno zabiti 56 poena u Game 4, kada se vratio Giannis i Bucksi po svaku cijenu moraju pobijediti.
Nije to bila utakmica odlične momčadske igre, nemilosrdne obrane ili preko 20 pogođenih trica. Bila je to utakmica jednog čovjeka. Najbolja utakmica jednog čovjeka u Heatovoj povijesti. A bilo je tu imena poput LeBrona Jamesa, Dwyane Wadea, Shaquillea O’Neala, Alonza Mourninga, Chrisa Bosha i drugih, većih Hall of Famera od Butlera, ali nitko nije uspio biti ovako monstruozan. Malo ih je uopće postiglo više poena u jednom susretu doigravanja: Michael Jordan (63), Elgin Baylor (61) i Donovan Mitchell (57).
Do šest minuta prije kraja izgledalo je kao da Milwaukee ima kontrolu, vodio je dvoznamenkastom razlikom i samo zahvaljujući Butleru nije bilo većeg zaostatka. I onda smo doživjeli nešto što mnogi mogu samo sanjati.
Butler je uzeo loptu i počeo zabijati po volji, kad je već disao na škrge, ali nije odavao znakove umora ili se sklanjao u stranu. Utakmica koju gledate i ne vjerujete. Kako je to uspio? Vraćate film unatrag, još jednom gledate, ali i dalje vam nije potpuno jasno. Kao Aragorn koji je s malobrojnom vojskom izašao pred Crna Vrata kako bi izazvao Saurona, Butler se suprotstavio jednoj od najboljih obrambenih momčadi lige.
Tražio je mismatch s Khrisom Middletonom i terorizirao ga do iznemoglosti. Nije se zastrašio ni Holidaya, primarnog mu čuvara te igrača koji savršeno čita suparničke kretnje. Milwaukee nema toliko slabih karika koje se može sustavno napadati, zbog toga ne ide ni na udvajanje, ali ništa nije moglo zaustaviti Butlera. Možda ga je mogao uzeti Giannis, jer to su trenuci u kojima se od takvih igrača traži preuzimanje odgovornosti, ali iz nekoga razloga ni on ni Mike Budenholzer nisu pribjegli tom rješenju.
Ostaje pitanje, prvenstveno za Budenholzera, zašto se Milwaukee nije prilagodio. Bio je odan tjeranju Butlera u lijevo, što je ovaj iskoristio 17 puta u četvrtoj utakmici, donoseći 1,36 poena po prodoru, prolazeći čak i pored dvostrukog MVP-ja. Prema naprednim podacima, Butler je 41 put završio u izolaciji i post-upu da Bucksi nijednom nisu poslali udvajanje. Bez toga i Giannisa kao primarnog braniča na njemu, barem u završnici, gledati kako netko postiže 50+ poena ravno je ludilu. Mislite li da bi Butler stajao po strani?
Ako netko može nadoknaditi zaostatak od 3-1 u seriji, onda je to Milwaukee. Ali strepit će od Butlera. U seriji je na prosjeku od 70,8 posto efektivnog šuta i 36,5 poena. Zabio je rekord karijere nakon što je u dvoboju prije toga pogađao trice (4/4), šutove s poludistance i iz reketa, završivši s 12/19 iz igre. Sam je održao Miami u četvrtoj utakmici i preuzeo stvari u svoje ruke kad je to bilo potrebno. Branio je sve pozicije i još jednom sačuvao najbolje od sebe za kraj.
Milwaukee je od lovca postao lovina. Osvećuje mu se ono što je zadnji put napravio Miamiju. Postavio se superiorno misleći da će Heat ponovno biti lak zalogaj, ali dočekao ga je dosad najgladniji među superstarovima. Lav koji ne spava, već tjera, goni, tlači i upucava gdje stigne. Lav koji lovi jelene. Nebitno s kime igrao ili koga imao uza sebe kad se broje mrtvi.
I sada će biti teško, jer treba triput otjerati gladnu životinju.
