Moment u kojem je zavirio u svoj mračni kutak bio je negdje na polovici drugog treninga koji je radio pod Erikom ten Hagom u Utrechtu. Ondje je bio na posudbi iz Auxerrea jer je već navršio 21 godinu i trebao mu je seniorski nogomet za koji se nije mogao izboriti u matičnom klubu. Ten Hag je već na pola drugog treninga povukao Hallera iz same špice. U jednoj od pomoćnih igara je odlučio da će Haller biti postavljen na poziciju iza napadača kako bi razigrao suigrače. Nakon treninga je Haller sjeo s Ten Hagom i prvi put priznao da se zapravo ne osjeća dobro kad igra kao centralni napadač.

Iz svoje perspektive, Haller je tim priznanjem sve stavio na kocku. Riskirao je, jer mu je cijeli život objašnjavano kako je upravo skok njegova jedina snaga, sve se svodilo na to da igra nogomet jer je visok i on se držao toga u strahu da ne izgubi svoje mjesto u momčadi. Međutim, Ten Hag je bio prvi koji je vidio nešto drugo.

Haller ima sve kvalitete za bundesligaški vrh, ali je doveden primarno kao onaj koji će omogućiti efikasnije razvijanje Adeyemija, Malena ili Reyne

Niko Kovač opisao je Hallera kao igrača kojeg se ne može pomaknuti niti buldožerom. I on je zbilja takav; nevjerojatno je čvrst i ima nesvakidašnju kombinacije ravnoteže i snage gornjeg dijela tijela, što mu omogućuje da efikasno zagradi loptu. Međutim, skok mu je vrlo prosječan. Protekle je sezone u Ligi prvaka uzimao 54 posto zračnih duela, u Premier ligi je bio na 49 i 51 posto, a u Bundesligi je na 54 i 51 posto. Za običnog napadača su to sasvim dobre brojke, ali za nekoga visokog preko 190 i jako kao što je Haller, ništa posebno. Ono što Hallera čini posebnim je količina trke koju može dati momčadi i kvaliteta rješenja za proigravanje suigrača kad dobije loptu u noge.

To je shvatio Ten Hag u Utrechtu, a to je shvatio i Kovač u Eintrachtu. Stavio je Hallera kao centralnu točku napada, ali ga je okružio Lukom Jovićem i Antom Rebićem kojima je mogao ostaviti loptu. Dobio je Hallera koji je posluživao sve oko sebe, a imao je dovoljno trkačkih kapaciteta da napadne prostor nakon što ostavi loptu.

Borussijin mračni kutak

Priča s Davidom Moyesom bila je drugačija: “Dobili smo ponudu za koju smatramo da je u ovom trenutku toliko dobra da je ne možemo odbiti”, objasnio je Moyes kad je West Ham odlučio prodati Hallera u Ajax, gdje ga je ponovo čekao Ten Hag. “Imali smo različite planove za Sébastiena, ali nismo znali hoćemo li dobiti sličnu odluku kasnije ili u vremenu kad će nam više odgovarati nego sada, tako da smo se odlučili ga prodati u Nizozemsku.”

Ponuda toliko dobra da se nije mogla odbiti značila je da će West Ham na Halleru izgubiti skoro 30 milijuna eura. Činjenica da je Moyes na to pristao bez ikakvih problema najbolje ilustrira status koji je Haller imao u Londonu. Haller nije razvio partnerstvo s Michailom Antoniom — što zbog ozljeda jednog i(li) drugog, što zbog manjka strpljenja klupskog menadžmenta — i veći je dio vremena proveo kao usamljeni centarfor te jednostavno nije imao nikoga kome može odložiti loptu.

U Borussiji Dortmund bi trebao imati.

Haller je u Ajaxu zabio 47 golova u 65 nastupa. Njegova golgeterska statistika je posebno impresivna u Ligi prvaka, gdje je u osam utakmica natrpao 11 komada, dokazujući koliko može biti opasan kad postoji otvoreni prostor koji može napasti. Međutim, još impresivnija je statistika koja kaže da je Haller u 50 prvenstvenih utakmica za Ajax podijelio 16 asistencija.

To je točno ono što Borussia Dortmund traži. Sportski direktor Sebastian Kehl u prvi je plan stavio upravo Hallerovu sposobnost da razigra Karima Adeyemija, koji je doveden iz Red Bull Salzburga za 30 milijuna eura, te Donyella Malena, koji je za isti iznos prošlog ljeta došao iz PSV-a. S Hallerom bi ta dvojica mladih igrača trebala imati idealnog partnera za razvoj, jer on će na sebe preuzeti dobar dio hrvanja sa stoperima, a njima će ostati napadanje prostora i lopti koje im odloži.

To su krugovi u kojima se Borussia vrti: razvijaju se mladi igrači koji se prodaju, a onda se taj novac ne slaže na neki račun nego se paralelno pokušava uložiti u relativno iskusne igrače kakvi mogu preuzeti učinak koji je davao ovaj koji odlazi te u mlade igrače koji se mogu razviti do razine na koju je došao ovaj koji odlazi kako bi se zadržao priljev novca. To je onaj mračni kutak koji Borussia neće priznati sebi ni svojim navijačima; klub već neko vrijeme funkcionira tako da mu je fokus poslovanja u izbjegavanju scenarija koji se dogodio prije 20-ak godina, a ne u vrebanju šanse da iznenadi Bayern.

Kockica u mozaiku

Erling Haaland je otišao u Manchester City, a dio novca dobivenog za njega uložen je u krpanje obrambene rupe dovođenjem Nice Schlotterbecka i Niklasa Sülea. Možda godinu dana prekasno, ali to je ono što je Borussiji trebalo. Drugi dio je uložen u Adeyemija kao novi projekt koji bi trebao donijeti profit, a Haller je doveden kao netko tko je Borussiji u ovom trenutku nužan. Da, tip je vrhunski napadač. Za Ajax je redovito zabijao, nosio je Eintracht u prvom mandatu u Bundesligi i ima sve kvalitete za bundesligaški vrh, ali Haller je doveden primarno kao kockica u mozaiku, kao onaj koji će omogućiti efikasnije razvijanje Adeyemija, Malena ili Giovannija Reyne.

U suštini, Borussia nakon ovog prijelaznog roka ostavlja dojam kvalitetnije momčadi u odnosu na ono kako je izgledala prošle sezone. Haaland je otišao, ali Kehl je posložio momčad u Borussijinu stilu. Presložio je obranu, pojačao je sredinu terena, a u napad je doveo iskusnog napadača koji može dati svoj doprinos kroz izravni golgeterski učinak, ali i kroz otvaranje prostora za iduću zvijezdu koju će klub gurnuti u izlog.

Jer Haller je trenutno točno ono što ovakva Borussia treba.