Dobro, jasno je svima, pa vjerojatno i samom Ten Hagu i Halleru, da su usporedbe s Van Bastenom malo pretjerane, makar i kroz ovu prizmu pojedinačnog dostignuća. Međutim, da je Haller doživio renesansu u Amsterdamu, nedvojbeno jest; otkako je u siječnju stigao na Johan Cruijff Arenu kao najskuplje pojačanje u klupskoj povijesti, vrijedno 22 i pol milijuna eura, na svom kontu ima 25 golova i 11 asistencija u svega 36 utakmica. Pritom je Ajax pošteno zabrljao kada ga je bizarnom administrativnom pogreškom prošlog proljeća propustio registrirati za knockout fazu Europske lige, pa ostaje pitanje koliko bi mu još bio povećan europski učinak. No, to itekako nadoknađuje ove sezone s čak šest pogodaka i dvije asistencije u samo tri kola Lige prvaka.

Možda je nešto manje laskavu, ali precizniju usporedbu povukao Niko Kovač, koji ga je svojedobno dovukao u Frankfurt i pod kojim je osvojio svoj prvi trofej u karijeri, DFB Kup. Kovač je za Séba izjavio kako ima dojam da ga “ne možete srušiti ni buldožerom”, a ako uzmete u obzir da ga je svojedobno čak igra FIFA u jednom trenutku ocijenila kao snažnijeg čak i od Adebaya Akinfenwe, onda je jasno o čemu pričamo.

S besprijekornom radnom etikom i instinktom za snalaženje u prostoru, stigao je u fantastičnu ekipu koja igra baš po njegovu guštu

Međutim, pogrešno bi Hallera bilo ocijeniti tek kao grmalja koji porazbaca sve koji mu se usude ući u putanju.

U pariškom predgrađu Ris-Orangisu, gdje je brzo izrastao, najprije su ga zbog visine stavljali na gol; s vremenom se izborio za poziciju napadača, iako bi ga na turnirima zbog kombinacije visine i refleksa i dalje postavljali na gol, pogotovo kada bi pobjednika odlučivali izvođenjem jedanaesteraca. Kao napadač je zavrijedio i poziv u Auxerreovu akademiju, kojoj se pridružio kao 13-godišnjak. Međutim, čak ni u blijedom, drugoligaškom Auxerreu nije se pokazivao dostojnim tradicije napadača kakvi su ranije izašli iz tamošnje akademije, poput Erica Cantone ili Djibrila Cisséa. Možda su ga stavljali u krivi kontekst, možda se on još nije bio dovoljno razvio — u svakom slučaju, procijenjeno je da je za njega posudba najbolje rješenje.

Poput Nippera

Kad je Ten Hag u ljeto 2015. stigao u Utrecht, ondje je zatekao Hallera na posudbi iz Auxerrea. U 17 utakmica proljetne polusezone napadač je utrpao 11 golova i trener, koji je usto preuzeo i poziciju sportskog direktora, nije puno razmišljao oko otkupa — tim više što je za njega trebalo platiti tek 750.000 eura. Haller je procvjetao u Utrechtu, s kojim je osvojio najprije peto, a zatim i četvrto mjesto u prvenstvu; sveukupno je u te dvije i pol sezone u svim natjecanjima utrpao 51 gol i 16 asistencija u 98 utakmica.

A onda ga je sebi uzeo Eintracht, plativši za to 12 milijuna eura.

“Kovač je sjajan trener”, kasnije će pričati igrač. “Taj te tip tjera da radiš puno, a kada trener natjera svoje igrače da puno rade, onda su rezultati vidljivi”.

Kovač je iskonstruirao uvjete u kojima bi Haller, čak i kada bi na papiru krenuo kao usamljeni napadač, uvijek igrao što bliže golu, s konstantnom podrškom barem još jednog tehnički vještog ofenzivnog igrača — bio to Ante Rebić, Luka Jović ili Kevin-Prince Boateng. Haller je pod Kovačem navikao neumorno trčati, sve kako bi što prije došao u poziciju iz koje može demonstrirati svoju ubojitu završnicu. Zabijao je i neke nevjerojatne pogotke, a u jednom mu je trenutku trademark postao udarac škaricama u stilu strip-heroja Nippera.

“Instinktivno udarim loptu tako”, govorio je nakon što je škaricama proparao i Stuttgartovu mrežu. “U šesnaestercu se sve događa jako brzo, pa se moram oslanjati na svoj instinkt jer nemaš puno vremena za razmišljanje”.

Kovača je zamijenio Adi Hütter, a Haller je nastavio zabijati i asistirati — 33 gola, 19 asista u dvije sezone, odnosno 77 nastupa — i isprofilirao se kao jedan od najtraženijih bundesligaških napadača. Recept iz Frankfurta želio je replicirati i David Moyes, plativši 50 milijuna eura da bi Hallera upario s Michailom Antoniom, što se činilo kao sasvim logična opcija s obzirom na tip partnerstava kakve je novi centarfor gradio u Eintrachtu: Antonio bi se probijao brzinom i driblingom kroz obrane i otvarao prostor za Hallera; njegova prva dva gola u West Hamovu dresu, ona Watfordu, bila su baš primjer instinkta koji ga krasi, drugi od njih postignut pritomi škaricama.

Idealni fit

Ali ta kombinacija nije uspjela zaživjeti u punom zamahu.

Antonio se ozlijedio i Haller je forsiran sam u špicu, bez odgovarajuće podrške. Lopte su pumpane na njega, često bez ikakvog rezona, očekujući valjda da će se neprestano hrvati sa suparničkim braničima i svejedno postizati pogotke. To se nije dogodilo; Haller je često bio usamljen i izoliran u napadu, a bilo je i takvih utakmica u kojima nije zabilježio niti jedan dodir s loptom u suparničkom šesnaestercu. Frustracija je rasla — kako njegova tako i navijačka — i bilo je jasno da budućnosti u klubu za njega nema.

Izlaz je ponudio Ten Hag, čovjek s kojim je Haller doživio i svoj prvi uspon, onaj koji je njegov ubojiti instinkt znao uklopiti na najučinkovitiji način. Iznos od 22 i pol milijuna eura za Ajax predstavlja ogromni novac, ali Haller je klubu i treneru ubrzo počeo vraćati ukazano povjerenje i investiciju. S kamatama.

Neumoran, s besprijekornom radnom etikom i instinktom za snalaženje u prostoru, stigao je u fantastičnu ekipu koja igra baš po njegovu guštu i vidi njegovu ulogu šire od stereotipa s kojima se zbog svoje građe i snage susreo u Engleskoj. Haller je ponovno hit-napadač, a Ajax je idealni fit za njega.