“Ono što su latvijski diplomati postigli u Ženevi u 15 godina, košarkaši su nadmašili u nekoliko dana”, izjavio je latvijski veleposlanik u Švicarskoj Julijs Feldmans 4. svibnja 1935.
Što se zapravo dogodilo? Nakon velike ekonomske krize, u vrijeme kada je Europa bila na rubu još jednog rata, Valdemārs Baumanis otkrio je novo borilište: košarkaški teren. Kako se bližilo prvo Europsko prvenstvo, bio je uvjeren da može okupiti košarkašku momčad i nekako je poslati u Ženevu. Za početak je trebao naći desetoricu veličanstvenih kojima će prenijeti svoju viziju i uvjeriti ih kako se mogu nositi s favoriziranim suparnicima. Na tom se putu brzo suočio s poteškoćama, ali i neočekivanom pomoći od svojih najbližih. Tada nije bilo potpore saveza i sponzora, FIBA je bila tek novoosnovana organizacija i svaki je sudionik bio prepušten sebi.
Međutim, svojom ustrajnošću i upornošću Baumanis je uspio osigurati put u švicarsku prijestolnicu. Nakon iscrpnih priprema, košarkaši Latvije ukrcali su se na vlak i zaputili na prvo kontinentalno prvenstvo. Za mnoge od njih to je bio jedinstven i nezaboravan događaj, prilika da po prvi put predstavljaju svoju zemlju. Susreli su se s dvoranom i reprezentacijama kakve dotad nikad nisu vidjeli. Po mnogočemu su zaostajali u odnosu na druge. Dok su neki posjedovali kompletnu sportsku opremu, oni su stigli u skromnim smeđim kaputima, a njihovi su dresovi šivani u kućnoj radinosti uz pomoć rodbine i prijatelja.
No, Baumanis je bio svjestan da je teren jedino mjerilo, mjesto gdje za sve vrijede jednaka pravila. I unatoč svim izgledima koji su bili protiv njih, njihova odlučnost da pobijede jest nagrađena. Latvija je osvojila prvi ikad održani EuroBasket i o tom je događaju 2012. snimljen film Dream Team 1935.
Latvija je pokazala kako se istovremeno organiziranom i opuštenom košarkom može nadmašiti očekivanja
Trebalo je proći 88 godina da Latvija ponovno ispiše stranice košarkaške povijesti. Ovaj put pred tisućama navijača, brojnim objektivima i blještavim reflektorima, ali sa sličnim omjerom protiv sebe. Bez prve zvijezde Kristapsa Porziņģisa, s pehom u vidu ozljede kapetana Dairisa Bertānsa, bez Jānisa Strēlnieksa i Rihardsa Lomažsa. S olimpijskim doprvakom Francuskom, novom silom u nastajanju Kanadom te europskim i svjetskim prvakom Španjolskom koji im stoje na putu. U ‘skupini smrti’ gdje nitko ne priča o Latvijcima, jer oni su poznati po tome da ne igraju obranu, nisu predani ili ne pokazuju dovoljno emocija.
Jedan od osnovnih zadataka izbornika Luce Banchija bio je razbiti stereotipe o latvijskoj košarci. Ipak je riječ o debitantu na svjetskim prvenstvima. O mladoj momčadi koja gradi novi identitet i koju je malo tko vidio kao nagaznu minu koja može pomrsiti planove velikanima. Oni su tu da skupljaju iskustvo, jer silom prilika ključevi momčadi predani su u ruke mladićima Artūrsu Žagarsu i Kristersu Zoriksu, praktički debitantima u reprezentaciji. Stigli su s ogromnim poštovanjem prema svojim protivnicima, ali i hrabrošću i prednošću na koje nitko nije računao. Poput Baumanisove družine, na koju su gledali s podsmijehom. I onda je stigla Francuska, u prvom poluvremenu ostali su bez vođe na terenu i zaostajali dvoznamenkastom razlikom na ulasku u posljednju četvrtinu.
Predivni protok lopte
Prvo su vodstvo imali 37,7 sekundi prije kraja. Više ga nisu ispustili.
Trebalo je neko vrijeme da shvate što su napravili, jer bila je to najveća pobjeda latvijske košarke od 1935. Žagars je na momente podsjetio na kapetana neponovljive generacije Rūdolfsa Jurciņša, koji je predvodio Latviju u Ženevi. Iako je Žagars imao kroničnih problema sa slobodnim bacanjima, to nije utjecalo na njegovu igru i vođenje momčadi. Bio je dovoljno drzak otići u prodor netom nakon što je dobio blokadu od Rudyja Goberta, prepoznati drop obranu francuskog centra i hladno staviti tricu. Francuzi se jesu ispromašivali, ali Latvijci su igrali kao u transu.
Znamo da se Latvija dosta oslanja na svoj vanjski šut, ali nema najbolju tricu na prvenstvu, ne vodi ni u jednoj kategoriji da možemo reći kako je to segment igre kojim uništava protivnika. Ona se oslanja na uzajamno povjerenje, pridržavanje plana igre, ekstra dodavanja i pravovremene reakcije u obrani. Njezina snaga je u tome što je Banchi uspio uvjeriti igrače da nitko nije manje vrijedan i da uspjeh zavisi o momčadskom pristupu. Da je Rodions Kurucs s dva poena u 30 minuta protiv Francuske bitan faktor, da je za Andrejsa Gražulisa rotacija i blokada na Usmanu Garubi u završnici utakmice sa Španjolskom prekretnica.ž
Taj je isti Gražulis nakon toga odigrao je utakmicu života protiv Brazila, pretvarajući se u Nicolu Mellija iz najboljih dana: pogađao je s poludistance kao na traci, prepoznavao utrčavanja u napadu i preuzimao u obrani; iskoristio je sav prostor koji su mu Brazilci ostavili.
Latvija je na ovom prvenstvu mnoge kupila predivnim protokom lopte i svestranim rješenjima. Razlog je taj što je Banchi uveo mnogo ball-screen akcija koje su dizajnirane za eksploatiranje šutera, ali one mogu biti i samo inicijalni ulazak u napad kako bi se raširio teren i otvorio prostor za utrčavanje ili koristilo ispadanje u obrani. Kako bi zavarali obranu, upotrebljavaju split pick and roll, koji proizlazi iz klasične horns postavke.
Ustvari, unutar jedne akcije dvaput postavljaju blok za playmakera — prvo od lopte, a zatim na njoj, dok igrač koji je prvi postavljao blok i kretao se prema sredini izlazi na tricu kao dodatna opcija. Slično je i sa stagger-screen akcijama. Namjeste dva uzastopna bloka na strani za igrača bez lopte, koji se onda pretvori u novi stagger tako da se igrač koji je trebao izaći na šut ekspresno prebaci u blokera za igrača koji je izvorno postavio blok. To je jako teško braniti uz optimalni tajming i dobro osmišljeni blok, što dovodi do toga da se otvori drugi igrač na šutu i tako ponovno zbuni obranu.
Tim rošadama tjeraju obranu na stalno kretanje i razmišljanje, što Latvijci dodatno iskorištavaju svojom strpljivošću i iznimnom nesebičnošću.
Heroji nacije
To nisu jedini noviteti u igri Latvijaca.
Vrlo aktivnom obranom na otvaranju utakmica s Kanadom i Brazilom uspjeli su narušiti suparnički ritam i izazvati promjene. Kontra Kanade nisu izdržali, ali su zato Brazil ostavili u početnom deficitu iz kojega se cijelo vrijeme morao vaditi, sve dok nije puknuo. U nekim su utakmicama imali i sreće, dočekali su drugu nesportsku Nanda De Cola i opterećenje prekršajima Bruna Cabocla, koji im je radio probleme u mismatchu prilikom preuzimanja, što je Brazil počeo koristiti ulaskom Marcela Huertasa. Međutim, segment koji značajno utječe na igru Latvije jest mali broj izgubljenih lopti (10,4 u prosjeku). Samo Srbija i Grčka gube manje lopti na Svjetskom prvenstvu.
Latvija je pokazala kako se istovremeno organiziranom i opuštenom košarkom može nadmašiti očekivanja. I potvrdila trend koji smo dobili prošle godine na EuroBasketu. Medalje ne osvajaju nužno reprezentacije s najvećim zvijezdama, najvećim brojem NBA igrača i mašinerijom iza sebe; medalje osvajaju najbolje momčadi.
Poljska bi vjerojatno izgubila devet od 10 utakmica protiv Slovenije, ali dobila je tu jednu kad je trebalo. Latvija bi teško u novoj utakmici dobila i Francusku i Španjolsku, ali to je nebitno. Latvija se može podičiti ponajljepšim utakmicama turnira. Ovo je godina u kojoj je nacija doživjela nevjerojatan uspjeh hokejaša (svjetska bronca), a san o plasmanu košarkaška na Olimpijske igre i dalje traje.
Kako je to moguće u zemlji koja broji manje od dva milijuna stanovnika i ne može ulagati u sport ni približno kao gospodarske sile koje je srušila?
Možda najbolji odgovor na to pitanje dao je Igor Miličić, hrvatski trener na klupi Poljske, nakon pobjede protiv Hrvatske u kvalifikacijama za Eurobasket 2025. Na upit što je razlog dobroj igri unatoč izostanku ključnih igrača i nositelja s nedavno završene europske smotre, odgovor je glasio: samopouzdanje. Iako je Poljska puno mnogoljudnija zemlja od Latvije, suština je ista. Uz Latviju na Svjetskom prvenstvu su i Porziņģis, Strēlnieks i Žanis Peiners. Gledaju kako Rolands Šmits ore i kopa, Žagars prodaje floatere, Dāvis Bertāns isporučuje svoje bombe, a Zoriks pogađa hladan kao špricer. Nisu zavidni i nesretni, već ponosni i radosni jer Latvija doživljava renesansu.
Kakav god poslije bio ishod, u očima nacije oni su već heroji. Latvijski Dream Team 2023.
