Prije nego što je Lautaro Martínez došao u Inter, nastupao je za argentinski Racing Club u kojem je zabio 27 golova u 62 seniorska nastupa. Racing je klub iz predgrađa Buenos Airesa, tek preko obala rijeke Matanze. Između njegova stadiona i La Bombonere nema niti pet kilometara, a klub ima tradiciju okupljanja criollosa.
Argentina je prilično raslojena na socio-ekonomskoj razini; društvo je heterogeno, prolazi kroz konstantne financijske krize, postoje različite jake političke grupacije koje su u neprekidnim borbama, a postoje i manjine koje se čvrsto drže u svojim čahurama. Priča se, u etničkom smislu, dodatno zakomplicirala nakon Drugog svjetskog rata, a ekonomski nakon političkih pučeva u vremenu iza njega. U takvom rasporedu snaga criollosi spadaju u neku vrstu aristokracije. Riječ je o potomcima španjolskih doseljenika koji su sa sobom donosili i kapital i titule, a onda su, kao jedna od onih čvrsto začahurenih manjina, zadržavali svoju tradiciju koja je preživjela stotinama godina.
Martínez se nije baš uklapao u takvo okruženje. On je rođen u Bahíji Blanci, gradu koji se nalazi 650 kilometara južnije od Buenos Airesa, a njegova obitelj vuče jake korijene iz autohtonog plemena koje je naseljavalo taj dio prije nego što su onamo doselili Europljani. Kad je doselio u Buenos Aires, stvari su postale drugačije: od narječja kojim se govorilo, preko načina na koji se živjelo, klime koja je vladala, do ozbiljnosti treninga i konkurencije s kojom se susretao. Na kraju krajeva, došao je u klub kojim je vladala aristokracija, a on je već s 14 godina napravio prvu tetovažu kako bi odao počast djedovim korijenima.
Lautarov je otac bio drugoligaški igrač i nije baš dolazio do kluba iz velike petorke argentinskog nogometa, ali se profesionalno bavio nogometom i mladom je Lautaru bilo jasno s kakvim izazovima se mora susretati ako želi uspjeti. No, jedno je to znati doma u svojoj sobi na očevu primjeru, a drugo iskusiti to na svojoj koži na drugom dijelu zemlje, okružen ljudima koji su potpuno drugačijeg mentaliteta od njega. Slomio se i spakirao je stvari s ciljem da napusti Racing Club samo par mjeseci nakon što je došao u Buenos Aires. U tome ga je spriječio Braian Mansilla. U tom trenutku Mansilli je isto bilo 16 godina kao i njemu. On je došao iz Rosarija i bio je napadač, dečko koji se borio za isto mjesto u momčadi kao i Martínez, ali nije mu dao da odustane.
Trpa golove, ali i drugi znaju zabiti gol kad se nađu u šansi. Ono što njega izdvaja od većine drugih je to koliko se bori da suigračima omogući šansu
“Braian je jedan od najvažnijih ljudi u mojoj karijeri”, ispričao je Martínez u intervjuu za argentinski El Grafico sredinom 2017. “On je otvorio vrata za moj uspjeh i držao ih je otvorenima kad ja nisam mogao. Znao je da smo konkurenti za istu poziciju, ali je uvijek bio tu za mene. Želio sam se vratiti u Bahíju jer mi je nedostajao moj grad, prijatelji i obitelj, a on me uvjerio da ostanem, da uživam u ovome što radim jer je riječ o jedinstvenoj prilici. Lomio sam se i uvijek ću mu biti zahvalan na tome što mi je pomogao.”
U trenutku kad je odlučio ostati u Racingu, Martínez je prihvatio da se mora boriti za svoje mjesto pod nogometnim nebom. I od tada se nije prestao boriti.
Nevjerojatno važan za Inter
U ovom trenutku ima 23 postignuta gola u 25 ovosezonskih utakmica koje je odigrao u Serie A. Uvjerljivo je prvi strijelac lige, a golgeterskom je učinku dodao još dvije asistencije i četiri velike prilike koje je namjestio svojim suigračima, ali ih oni nisu realizirali. Dodatnu težinu učinku daje činjenica da su samo dva od 23 gola došla iz kaznenih udaraca. Hakan Çalhanoğlu je u ovoj sezoni izveo sedam penala, a Alexis Sánchez jedan i Lautaro je mogao već biti na 30-ak golova da je prvi penaldžija svoje momčadi. Ali i takav je drugi strijelac u ligama Petice, iza Harryja Kanea koji drži prvo mjesto i koji je prvi izvođač jedanaesteraca u Bayernu.
I to nije izolirani slučaj. Martínez je i prošle sezone prebacio 20 ligaških golova. Kao i one prije toga, a one prije je ostao na 17 komada uz šest asistencija. Dakle, imamo konstantu od četiri uzastopne sezone u kojima daje 20-ak golova u Serie A.
Međutim, Martínez nije napadač od kojeg možeš očekivati samo golove.
Dapače, riječ je o igraču koji, pogotovo za nekoga tko daje toliko golova, radi nevjerojatno puno na terenu. On je borac; odrađuje odličan posao u obrani, hrva se leđima okrenut prema suparničkom golu i prima loptu, a onda je ostavlja suigračima koji dolaze iz veznog reda, napada prostor bez lopte, dribla i skuplja ‘ničije’ lopte.
Inter je trenutno najbolja momčad u Italiji. Ima utakmicu više, ali je pobjegao Juventusu na 18 bodova razlike. Čak i ako Juve večeras pobijedi Atalantu, ostaje 15 bodova zalihe na vrhu i Inter bi trebao osigurati još jedan scudetto. Inter je i jedna od najboljih momčadi u Europi. Teško je naći trenere koji su tako taktički pripremili svoje momčadi kako je to ove sezone napravio Simone Inzaghi s Interom, a jednako je teško naći momčadi koje imaju toliko malo praznog hoda kao što ga ima Inter. Svaka linija točno zna što treba raditi, stoperi se rotiraju i stvaraju prostor, vezna linija odrađuje ogroman posao u kontroli utakmica, a bočni igrači rade razliku.
Ukratko, Martínez trenutno nije jedina Interova zvijezda. Çalhanoğlu je izvrstan, Henrih Mhitarjan i Nicolò Barella blistaju u veznoj liniji, Alessandro Bastoni omogućava Inzaghiju da vrti različite modele organizacije napada, Marcus Thuram je sjajan partner u napadu i možda najbolji transfer ovog ljeta s obzirom na to da je došao besplatno, a Federico Dimarco se nametnuo kao prvo rješenje kluba u kojem je odrastao. Ali Lautaro je najveća zvijezda i nevjerojatno važan igrač koji svojim vještinama nosi ovako dobar Inter.
Ključevi momčadi
Zapravo, on je trenutno jedan od najboljih napadača na svijetu.
Trpa golove, ali i drugi znaju zabiti gol kada se nađu u šansi. Ono što njega izdvaja od većine drugih je to koliko se bori da suigračima omogući šansu, da kreira nešto, da prihvati loptu i odloži je veznjaku koji dolazi iz drugog plana ili da napadne prazan prostor i time suigraču stvori bolju poziciju za izvlačenje iz problema. U 40 dodira s loptom po utakmici ima više od jednog ključnog dodavanja, jednog i pol izravno oduzetog posjeda, tri ničije lopte koje pokupi i desetak duela. Ima 61 posto točnih dugih lopti kojima prebacuje strane, preko tri udarca po utakmici i dominaciju u podvaljenim loptama zbog odličnog pregleda igre.
Odvrtite li konkurenciju na svjetskoj razini, samo još dvojica ili trojica napadača imaju sličan učinak što se tiče kompletnosti. A rijetki su i oni koji su toliko konstantni.
Nakon što su Edin Džeko i Romelu Lukaku otišli, Martínez je preuzeo ključeve momčadi i vodi Inter koji je najbolji u zadnjih desetak godina. Još je uvijek onaj isti borac koji ne staje i koji pokušava napraviti sve što može za svoje suigrače, ali bolji i mirniji nego što je bio prije. A samim time je jedan od najboljih napadača na svijetu i uvjerljivo najbolji napadač Serie A.
