Prije nego što je sezona uopće bila počela, Granit Xhaka je na pripremama u austrijskim Alpama pričao o tome kako mu se sviđa intenzitet koji stručni stožer drži na treninzima. “Svaki trening idemo punim gasom”, ispričao je u kolovozu, dok se momčad pripremala u Saalfeldenu, nedaleko od mitskog Kitzbühela. “Nije riječ samo o Xabiju Alonsu ili Sebastiánu Parrilli, čak i fizioterapeuti i taktički analitičari rade pritisak da u svakoj vježbi idemo brže. Trenira se jako, noga nam je do kraja na gasu i tako želimo igrati ove sezone.”
Xhaka ima prilično drugačiju reputaciju u Njemačkoj u odnosu na ono što je imao u Engleskoj. Teško je odrediti je li u ovom slučaju prije bila kokoš ili jaje, ali otočki su ga mediji uzeli na zub nakon nekoliko loših partija i neobjašnjivih gafova. On nije pomogao svojim reakcijama i gestikulacijama prema navijačima, a stvari su eskalirale do te mjere da je primao prijeteća pisma i da mu se redovito zviždalo i na gostovanjima i na domaćim utakmicama. U Arsenalu mu je skinuta kapetanska traka koju je nosio.
Za Engleze je Xhaka bio simbol prosječnog Arsenala koji ne da se nije mogao boriti za naslov, nego nije mogao ući niti u Ligu prvaka. On je trčao po sredini terena takvog Arsenala, trudio se i uklizavao, ali nije mogao povezati linije i sve bi se završilo kojim žutim kartonom ili ispadanjem iz sustava, zbog čega je suparnik dolazio do laganih pogodaka. Od kapetana takvog giganta očekivalo se više u kontekstu izgradnje igre i smislenog nogometa koji je kod Arsenala tih godina prečesto izostajao.
Nijemci su se, ipak, fokusirali na to da je Xhaka kapetan.
Riječ je o jednoj od najdominantnijih sezona u suvremenom nogometu; zadrži li momčad fokus, može ostvariti najbolji rezultat u povijesti Bundeslige
Bio je Arsenalov kapetan, prije toga kapetan Borussije Mönchengladbach, a još prije toga je bio kapetan u svim mladim kategorijama švicarske reprezentacije. Kapetan je i A selekcije za koju je dres oblačio 123 puta i za koju je debitirao s 18 godina, a odradio je tri svjetska i dva europska prvenstva. Nisu se sve te trake slučajno zapetljale oko Xhakine ruke. Nikad nije bio najtalentiraniji igrač u svojoj generaciji, niti je svoj autoritet među suigračima vukao iz toga što je imao svileni dodir kojim je mogao s loptom izvesti ono što oni ne mogu. Pa ipak, svlačionice su ga redovito izabirale za kapetana i držale za vođu. Pa čak i taj Arsenal; došao je i nametnuo se svojom karizmom.
“Kad sam bio mali, iako sam imao starijeg brata, moji bi mi roditelji svakog dana povjerili ključeve kuće”, naglasio je tada 23-godišnji Granit u prvom intervjuu nakon potpisa za Arsenal. “U glavi mi je to da sam lider i bilo je jako dobro za mene kad sam postao kapetan u Mönchengladbachu.” Zato Xhaka ima sasvim drugačiju reputaciju u njemačkoj javnosti. On je ondje simbol vođe i netko tko ima autoritet na temelju načina na koji pristupa nogometu. Nije najbolji i ne može napraviti s loptom ono što ne može nitko drugi, ali ima nešto u njemu zbog čega ga suigrači poštuju i zbog čega uvijek ispliva kao lider.
Eliminirali prazni hod
U tom su kontekstu njegove izjave s priprema u njemačkoj javnosti shvaćene ozbiljno. Možda nisu odmah, ali ljudi su se počeli vraćati na njih nakon što je Bayer Leverkusen u prvom kolu razbio RB Leipzig koji je prije toga osvojio Superkup, a zatim nastavio u istom ritmu protiv Borussije Mönchengladbach i Darmstadta. Momčad Xabija Alonsa je u prvih 270 minuta sezone zabila 11 golova i stvarno je djelovala kao da pritišće gas do daske.
Jedan od ključnih razloga zašto je Leverkusen bio toliko uvjerljiv je to što je igra bila organizirana još od priprema. Nitko od Xhake nije očekivao da poveže redove i da organizira napade, njegovo je bilo samo da služi kao trenerova produžena ruka i da gura mlađe onda kad zapnu.
Xabi Alonso svoj je model igre gradio na eliminaciji praznog hoda.
Leverkusen je bio posložen u formaciju 3-4-2-1, a jedan od te dvojice iza špice bio je Florian Wirtz, koji je imao slobodu — ali i talent — napraviti potez kojim može prelomiti utakmicu. Svi ostali su imali jasne zadatke kako reagirati kad nemaju loptu, koji prostor napasti i koje situacije tražiti. Nije Wirtz bio oslobođen trke ni kontrole odbijenih lopti, dapače. Ali kod njega je talent s loptom toliko u prvom planu da se intenzitet ne ističe do te mjere kao kod njegovih suigrača.
Dobri primjeri za to su Jeremie Frimpong i Alejandro Grimaldo. Riječ je o dvojici bočnih igrača starih 23 i 28 godina, koji su Leverkusen koštali ukupno 11 milijuna eura. Grimaldo je prošlog ljeta doveden besplatno, a Frimpong je na zimu 2021. doveden iz Celtica. Njih su dvojica ove sezone u Bundesligi zajedno zabili 17 golova i dodali 21 asistenciju, a ostalo je za odigrati još pet kola.
Jesu li Frimpong i Grimaldo toliko dobri sami od sebe? Nisu, jer da jesu imali bi sličan učinak i prije. Ovo je posljedica sustava koji je kreiran tako da kreću naprijed čak i prije nego što vezna linija osigura loptu. Riskirali su, ali su kao bočni igrači dolazili u završnicu ranije, brže i intenzivnije od onoga za što je ijedan suparnik bio spreman. Xabi Alonso im je svojim sustavom osigurao pozicije u koje mogu ulaziti i on im je kreirao situacije iz kojih su došli do tih brojki.
Odličan primjer je bila pobjeda protiv Bayerna početkom veljače. Leverkusen je u derbi ušao s prvog mjesta, izgledao je sjajno, dominirao je utakmicama, ali razlika je bila samo dva boda. Leverkusen je bio impresivan, ali Bayern je eventualnom pobjedom imao priliku preuzeti čelo prvenstvene ljestvice.
Bayern je uputio samo jedan udarac unutar okvir asuparničkog gola, a Xabi Alonso upisao je jednu pobjedu i prije nego što je utakmica počela. Thomas Tuchel odlučio je prilagoditi se Leverkusenu i promijeniti postavu kako bi zaustavio napade iz bočnih zona, ali nije u tome uspio. Xabi Alonso je na desnog beka stavio Josipa Stanišića koji u prvom dijelu sezone praktički nije igrao, a onda je u drugom dijelu počeo nekoliko utakmica na stoperu, dok je zadnja linija bila osakaćena odlascima igrača na Afrički kup nacija. Stanišiću je prva utakmica sezone na desnom beku bila baš protiv Bayerna i odmah je zabio gol za vodstvo, a za 2:0 i 3:0 su zabili Grimaldo i Frimpong, koji je ušao s klupe u drugom dijelu. Koliko god se Bayern spremao na specifičnu situaciju, Leverkusen ga je uništio s boka.
Koji luzerski mentalitet?
To je bila prekretnica sezone. Nakon toga je postalo jasno da je Leverkusen prvi favorit za osvajanje Bundeslige jer nije samo igrao dobro — bio je nezaustavljiv čak i onda kad su svi znali što će napraviti. Bayern je spremio rješenje, ali Leverkusen je bio brži, jači i pomeo je suparnika s terena. Xabi Alonso stvorio je igru u kojoj nema prilagodbe jer nije bitno što suparnik igra. Bitno je da Leverkusen ima intenzitet, da je noga na gasu i da se pritišće do kraja — točno onako kao što je Xhaka ispričao na početku priprema.
Nakon što je Leverkusen pobijedio Werder, matematički je potvrdio ono što se znalo od veljače: Xabi Alonso je stvorio šampionsku momčad.
Do kraja sezone je ostalo pet kola, a Leverkusen je odmaglio Bayernu i Stuttgartu na nedostižnih 16 bodova prednosti. Ali to je bila samo formalnost. Nakon što je izgubio u derbiju, Bayern je pod psihološkim šokom već u idućem kolu izgubio od Bochuma, a Alonsova momčad se dodatno rasteretila i nastavila je gaziti dalje. U 29 kola je upisala 25 pobjeda, četiri remija i nula poraza, a suparnicima je utrpala 74 gola uz samo 19 primljenih pogodaka. Za usporedbu, druga najbolja obrana lige je Leipzig, koji je primio 33 gola.
Nakon toga sva priča o Neverkusenima, Vizekusenima, nesrećama i luzerskom mentalitetu gubi smisao.
Ne samo da je suludo svoditi ovaj uspjeh na nešto što se dogodilo ili se nije dogodilo prije 25 godina kad Wirtz nije bio niti u planu ili kad je Xhaka još bio u vrtiću, nego je to manjak poštovanja prema ovome što su Xabi Alonso i njegovi igrači napravili. Riječ je o jednoj od najdominantnijih sezona u suvremenom nogometu; zadrži li momčad fokus u preostalim utakmicama, može ostvariti najbolji rezultat u povijesti Bundeslige. Stisli su gas i nisu skidali nogu s njega sve dosad. Igrali su fantastičan nogomet, bez kalkulacija, karakterno i s nevjerojatnim intenzitetom. Kombinirali su, napadali su prostor, bili su brzi, okomiti i nepredvidljivi, a kad su svi već mogli predvidjeti što će napraviti, onda su bili predobri da bi ih zaustavili.
I zasluženo su postali prvaci.
