Ne tako davno smo Barcelonu mogli pronaći na naslovnim stranicama zbog nevjerojatnih uspjeha na terenu, ali sada je na njih smještaju skandali, unutarnja drama, neobjašnjivi kiksevi ili pak financijski poduhvati kojih se niti ekipa s Wall Streeta ne bi posramila.
Naravno, nisu Katalonci jedini veliki klub koji je nedavna pandemija stjerala u kut, ali ta ista Barcelona je nekoć sjedila na hrpi novca i dičila se razumnim i neraskošnim kupovinama, a sada broji preko milijarde eura u dugovima. Točnije, prema zadnjim računicama, taj se iznos popeo se na nekih 1,173 milijarde, od kojih se 720 milijuna mora otplatiti kratkoročno, a ostatak otpada na ‘sitnice’ poput amortizacija i minusa prenesenih samo iz sezone 2019./20.
Veliki dio upravo tog duga također je i u svotama koje je Barça dužna raznim klubovima za nedavne kupovine. Neki od iznosa koji još nisu otplaćeni uključuju 40 milijuna eura za Philippea Coutinha Liverpoolu, 48 za Frenkieja de Jonga Ajaxu te 52 milijuna za Miralema Pjanića koje Juventus još nije dobio u onoj čudesnoj razmjeni igrača prošlog ljeta. No, to nije sve, lista se nastavlja… Naravno, i drugi klubovi duguju Barceloni ponešto, ali to sve skupa iznosi nekih 46 milijuna, što i neće biti od prevelike pomoći. U svom tom moru zvijezda koje su pristigle na Camp Nou zadnjih godina, teško je uopće obratiti pozornost posvetiti na one koji su proletili malo ispod radara.
Takav je bio Pedro González López.
Ne bi bilo prvi put da tihi dječak omalenog stasa i brzog uma uzdigne Katalonce u nebesa. No, nije sve na njemu
Za Pedrija je Barcelona platila oko pet milijuna eura, što nije bilo malo za tada 16-godišnjeg igrača, ali svejedno je bilo teško za očekivati da će mladić u skorije vrijeme imati bilo kakvu značajniju ulogu u ekipi. Jer kako bi se klinac iz Las Palmasa probio pored teškaša poput Coutinha, Ousmanea Dembéléa, Pjanića ili Antoinea Griezmanna? To su ipak sve divovi koje je Barcelona platila na stotine milijuna i oni su dovedeni za gala-postavu, prvih 11 koji, barem na papiru, dolaze preuzeti kormilo i voditi sljedeću generaciju momčadi iz snova. Međutim, to su sve bila samo nagađanja, dogodilo se sasvim drugačije — i za mladog Pedrija povoljnije.
Prije dva i pol mjeseca je navršio 18, a s Tenerifa je završio u preko 2.000 kilometara udaljenoj Barceloni iako je Real Madrid prvi do njega došao, još kad mu je bilo 15. No, u prijestolnici nije prošao probu i u klubu su mogli tek obećati da će ga držati na oku u sljedećih nekoliko godina. Pedri je završio u lokalnom drugoligašu Las Palmasu, ali ne zadugo: već u rujnu 2019., nakon svega tri utakmice za prvu momčad, klub je postigao dogovor s Barcelonom i mladić je potpisao za nju, ali je ostavljen u Las Palmasu kako bi skupio iskustvo prije ogromnog izazova u Kataloniji. To se ispostavilo kao odlična odluka, jer Pedri je u toj sezoni registrirao gotovo 2.900 minuta u 37 utakmica na terenu, uz četiri pogotka i sedam asistencija.
Transfer desetljeća
Naravno, svaki 16-godišnji igrač koji potpiše za Barcelonu taj će transfer nazvati “ostvarenjem snova”, ali u Pedrijevu slučaju su te riječi zvučale nešto uvjerljivije. Naime, njegov djed je osnivač je Barçina navijačkog kluba na Tenerifima, a u medijima se ubrzo proširila i priča kako čak i tanjuri u Pedrijevu domu nose klupski grb.
Nakon godinu dana željnog iščekivanja, Pedri je napokon stigao na Camp Nou, a Barcelona poželjela dobrodošlicu igraču za kojeg je Pepe Mel, njegov bivši trener u Las Palmasu, rekao da je “sposoban obilježiti cijelu eru”. Ono što nitko, pa vjerojatno niti Pedri sam, nije očekivao jest da će njegov uspon biti jednako brz kao što je i neočekivan.
“Transfer desetljeća”, vrištala je Marcina naslovnica nakon Barcelonine pobjede 2-0 nad Juventusom krajem listopada. Bila je to jedna od prvih utakmica koje je Pedri počeo i dovršio, odigravši svih 90 minuta susreta u kojem je baš on bio u glavnoj ulozi.
Kada na terenu imate Lionela Messija te cijelo krdo zvijezda s jedne i s druge strane, ne očekujete da će 17-godišnji klinac preoteti naslovnice; pogotovo ne klinac koji je do prije koji mjesec igrao protiv Ponferradine u Segundi, a sada ruši titane u Ligi prvaka. Vjerojatno je baš ta utakmica protiv Bianconera najavila dolazak nevjerojatnog talenta na scenu. U prve tri ligaške utakmice Pedri je bio zamjena, ulazivši kao pojačanje u zadnjih 20-30 minuta, ali i to je bilo dovoljno da Ronald Koeman uvidi kako ovom mladiću mjesto nije na klupi, već na terenu.
U šestom kolu La Lige protiv Getafea, nizozemski je trener odlučio kako Pedri zaslužuje priliku od početka. Sedam dana kasnije uletio je u prvi sastav za El Clásico. Ta se utakmica pokazala nešto prevelikim zalogajem — kako za Pedrija tako i za cijelu katalonsku momčad — te su Kraljevi otputovali nazad za Madrid sa sva tri boda, ali Koeman je usprkos porazu shvatio da ovaj 17-godišnjak ima puno toga za ponuditi. Od 32 odigrane utakmice ove sezone, Pedri je njih 22 igrao u početnoj postavi, u jednoj je ostao neiskorištena zamjena, a u ostatku je ulazio s klupe. U tom je razdoblju triput zabio i četiri puta asistirao, ali ti podaci ne govore dovoljno o njegovu utjecaju na momčad.
Sve one male stvari
Pedrija će navijači prepoznati kao veznjaka koji posjeduje ‘Barçin DNK’; igrača koji već poteže usporedbe s legendama poput Andrésa Inieste, i po talentu i po stilu igre.
Omalenog rasta i s vatrom u nogama, Pedri ponekad kao da lebdi terenom, a u glavi je već nekoliko koraka ispred suparnika. Barcelona već dugo nije imala ‘osmicu’ koja će se pozicionirati između linija, prihvatiti loptu jednim dodirom te već sljedećim proletjeti pored svog čuvara i prema kaznenom prostoru. Njegova sloboda kretanja popraćena je visokom inteligencijom te, iako mu je samo 18, Pedri zna točno gdje mora biti i što mora napraviti kako bi cijela momčad prosperirala. Tako nešto Katalonci su tražili još od one zlatne generacije koju su vodili Iniesta, Xavi Hernández i Sergio Busquets u svojim najboljim godinama.
Kada ga usporedimo s ostatkom veznjaka u ligama Petice, Pedri spada u elitu što se tiče kreacije, progresije lopte, pa čak i same egzekucije u kaznenom prostoru. Uz svojih 0,2 očekivanih asistencija (xA) po 90 minuta, brojke ga stavljaju u gornjih dva posto igrača, baš kao i za progresivna dodavanja po 90 minuta, kojih je zasad zabilježio 7,1. Također, gotovo nitko od veznjaka u najjačim ligama nije registrirao toliko dodira unutar suparničkog šesnaesterca, u prosjeku njih 3,96 za 90 minuta. Sve to ukazuje da se radi o nevjerojatnom talentu.
Mladić koji nije ponikao u nekoj velikoj i glamuroznoj nogometnoj školi bolje razumije sve one male stvari koje su u nogometu bitne nego sve zvijezde preko kojih se probio u prvi sastav. Pomalo je smiješno kako je Barcelona potrošila na stotine milijuna eura kako bi pojačala momčad, samo da bi ih posramio klinac s Tenerifa.
“Dobro sam se prilagodio jer sam u klubu u kojem želim biti”, rekao je on, uvijek skroman i tih, osim kada ima loptu u nogama.
Pedri je još uvijek na početku i tek skica onoga što bi mogao postati, ali to je nešto zaista veliko. Uostalom, ne bi bilo prvi put da tihi dječak omalenog stasa i brzog uma uzdigne Katalonce u nebesa. No, nije sve na njemu. Neke stvari i Barcelona treba željeti.
