Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Poručnik Carlisle

Iskusni trener nadgleda smjenu generacija u Mavericksima

Zadnja izmjena: 9. siječnja 2019.

Rick Carlisle već je odavno prihvatio činjenicu da neodoljivo podsjeća na Jima Carreyja. Trener Dallas Mavericksa s time se pred jedan Halloween čak i dobro našalio. Carlisle ipak nije kao komedijaš i showman poznat u košarkaškim krugovima, iako je na simpatičan način znao imitirati kolegu Gregga Popovicha, ili iskusno izbjeći pitanje o sudačkom kriteriju. Možda i najveći show pred sedmom silom je izveo 2010., kada se na početku trening kampa Mavericksa pojavio izbrijan na nulericu. Krenule su špekulacije da je teško bolestan, što Rick nije potvrdio, ali ni opovrgnuo, pa je mističnost oko njegove frizure samo dodatno pojačana. Tek je nakon nekog vremena priznao da je glavu obrijao za 80. rođendan oca, koji je ćelav od svojih dvadesetih.

Na stranu fizički izgled, karizmom i stavom Carlisle puno više podsjeća na nekog zajebanog, vječno namrgođenog frajera kakve ne utjelovljuje Carrey nego Clint Eastwood. Poručnik Highway iz Vojničine (Heartbreak Ridge) mi prvi pada na pamet. Mogu zamisliti poručnika Carlislea kako igrače motivira pričama kako je “jeo bodljikavu žicu i pišao napalm”, kako ih upoznaje s glavnom suparničkom akcijom riječima tipa: “This is the AK-47 assault rifle, the preffered weapon of your enemy, and it makes a very distinctive sound when fired at you, so remember it.

Carlisle je precizan u izjavama, direktan i priča bez okolišanja. Tako je Chandlera Parsonsa nazvao “debelim” kada nije bio zadovoljan njegovom fizičkom spremom, ne preže od toga da prozove ESPN zbog favorizirajućeg tretmana LaVara Balla, a jednom je cijelu momčad Dallasa optužio da je “mekana” pa im je puštao videa brutalnih hokejaških sudara, tučnjava i bodycheckova.

Prije svega Carlisle je maksimalno posvećen svom poslu i opsjednut pobjeđivanjem. Perfektno je upoznat s neprijateljem, lucidno vuče poteze na bojnom polju i ne gubi glavu. Od svojih igrača traži bezuvjetnu odanost i kompletnu usredotočenost na izvršenje ciljeva. Poručnik Carlisle ne podnosi pogreške, paralelne linije zapovijedanja i nedisciplinu.

Majstor taktičke prilagodbe

Njegov vojnički duh doveo ga je do rezultata koje ima i reputacije koju danas uživa. Ne biste trebali izbrojati više od tri bolja trenera u ligi od njega. Najbolji je trener Mavsa u povijesti i prvi koji je u grad donio titulu NBA prvaka. Samo je Popovich duže za kormilom jedne momčadi (23 sezone) od Carlislea, koji drugu poziciju dijeli s Erikom Spoelstrom (11 sezona). Carlisle iza sebe ima preko 700 pobjeda u NBA ligi, dva konferencijska finala na Istoku s Detroitom i Indianom i nagradu Coach of the Year (2002.).

“Razvio sam takav stil da sistem igre iz godine u godinu mogu prilagoditi igračima koje imam na raspolaganju. To je za mene bit trenerskog posla”

Carlisle je dobar motivator, drži svlačionicu pod kontrolom i kvalitetno upravlja ljudskim resursima. Ipak, prije svega je taktički velemajstor koji se zna prilagoditi suparniku, detektirati njegove slabosti i vrline, a potom ih napasti ili neutralizirati. Tijekom utakmice savršeno prepoznaje namjere suparničkog stratega i uvijek razmišlja dva koraka unaprijed. U playoffu neki treneri na bačenu rukavicu uspiju odgovoriti tek u sljedećoj utakmici. Carlisleu ne treba sljedeća utakmica, on se prilagodi sljedeću četvrtinu.

“Taktički je strašno potkovan i stalno nešto planira, vrti scenarije u glavi”, kaže njegov bivši igrač Tyson Chandler. “Njegov um stalno radi, stalno razmišlja o igri i potezima tijekom utakmice.”

Svoju je doktorsku disertaciju obranio u finalu 2011. protiv goropadnog Miamija predvođenog LeBronom Jamesom, Dwyaneom Wadeom i Chrisom Boshom. Protiv Heata je iz rukava izvukao zonsku obranu 2-3 kako bi izbjegao kreiranje mismatcheva i natjerao Miamijev trojac da ga dobije šutom, što im nije bila jača strana. Za četvrtu utakmicu u startnu postavu je ubacio J.J. Bareu, nakon čega su Mavsi dobili iduće tri utakmice u nizu (u kojima je Barea ubacivao 8, 17 i 15 poena) i tako osvojili naslov.

Sljedeću je veliku bitku Carlisle vodio 2014. i to protiv Popovicha i Spursa u teksaškom obračunu prve runde doigravanja. Osmoplasirani Dallas je odveo prvoplasirane Spurse u sedam utakmica serije koja je bila čisti seks za sve fanove košarkaške taktike i strategije. S taktičkog stajališta za mene osobno je to i dan-danas najbolja serija koju sam gledao.

Popovich i Carlisle su se iz minute u minutu ove serije naganjali potezima i prilagodbama. Spursi su te godine  igrali predivnu nesebičnu košarku s pokretnim napadom u centru svega, usto željni osvete Heatu za poraz godinu ranije u finalu. Carlisle je odlučio uzeti dušu tom napadu Spursa tako da je njegova momčad preuzimala sve u obrani i anulirala kretanje lopte i suparničkih igrača. Switch tada nije bio dominantna defenzivna taktika kao danas, a Carlisle nije imao što izgubiti. Spursi su na kraju ipak prošli, ali ostaje upamćeno da je Carlisle nadigrao Popovicha. U nastavku playoffa Spursi su se prošetali: 4-1 Portland, 4-2 Oklahoma, 4-1 Miami.

Treća-sreća

Rick Carlisle, za prijatelje Flip ili Flipper, imao je minornu NBA karijeru. Odradio je ukupno pet sezona, od čega tri za Boston gdje je dijelio svlačionicu s Larryjem Birdom, Kevinom McHaleom, Robertom Parishom i drugima s kojima je uzeo titulu 1986. Preostale dvije sezone odradio je u Knicksima i zadnju u Netsima 1990. Zanimljivo, Netsi su ga otpustili kao igrača te 1990. i odmah ga zaposlili kao pomoćnog trenera Billu Fitchu. U Netsima je kao pomoćnik odradio pet sezona, a onda su uslijedile tri u Portlandu gdje je bio asistent P.J. Carlesimu. Šegrtovanje je nastavio u Indiani gdje je tri sezone asistirao bivšem suigraču Birdu koji je želio da ga Flip naslijedi kada je 2000. napuštao trenersku poziciju, ali se uprava odlučila za Isiaha Thomasa.

Prvi su se na njega kladili Pistonsi i dali mu posao glavnog trenera. Ekipu koja je sezonu ranije uzela 32 pobjede Carlisle je 2001. vodio do 50 i nadmašio sva očekivanja. Isto je ponovio i u idućoj sezoni, ali ga je poraz 4:0 od Netsa u finalu Istoka koštao posla. GM Pistonsa Joe Dumars smatrao je da ekipa može više i da to neće ostvariti pod Carlisleom. Trener je napravio presedan i džentlmenski potez pojavivši se na press konferenciji na kojoj je Dumars objavio da Rick više nije trener. Zahvalio se svima i otišao kao gospodin. Sezonu kasnije Pistonsi su pod Larryjem Brownom uzeli titulu prvaka.

Godine 2003. preuzima Pacerse kojima je sada u upravi dirigirao Bird, a on je očito znao za što je Carlisle sposoban. U prvoj sezoni vodi momčad do čak 61 pobjede, a u konferencijskom finalu ih zaustavljaju upravo Pistonsi. Činilo se kako su Pistonsi samo nakratko odgodili Indianino preuzimanje trona. Pacersi iduću sezonu otvaraju vrlo snažno i izgledaju kao contenderi sve do vjerojatno najvećeg skandala u NBA povijesti, znanog i kao Malice at the Palace, kad su se u Detroitu potukli igrači dviju momčadi, a sukob se prenio i na tribine. Poletjele su ogromne suspenzije i kazne, a u iduće dvije godine raspala se Carlisleova ekipa koja je izgledala spremna za najviše domete, a on je napustio Indianu 2007. još jednom neobavljenog posla.

Zvijezde su se konačno poklopile u Dallasu i Carlisle je postao šampion kao trener, tako pristupivši endemskoj vrsti NBA likova koji su titule osvajali i kao igrači i kao treneri.

Trener kameleon

Carlisle je glavni trener u NBA-u već 17 godina i pri tome je važno da znamo kako je prošao kroz različite stilske periode lige; kako su se stilovi i trendovi u ligi pojavljivali, tako se i Carlisle prilagođavao njima.

U Detroitu 2001. je vrlo brzo došao na glas kao defenzivni stručnjak, ali pomalo sa šabloniziranim napadom i rigidnim postavama u kontekstu rotacije. U Pistonsima su mu igru vrtjeli bekovi Chucky Atkins, Chauncey Billups i Rip Hamilton. U Pacersima je igru prilagodio post prijetnji Jermaineu O’Nealeu, ali je imao i akcije za Reggieja Millera te Rona Artesta. U Dallasu je morao odbaciti šablonski napad i stvorio je takozvani push offense kojim je upravljao Jason Kidd i koji  se bazirao na ranijim ulascima u akciju ako bi suparnik to dopuštao. Dirka Nowitzkog je iz niskog posta prebacio na visoki post i tricu, počeo se više oslanjati na pick and roll napad i igru s dvojicom playmakera, što mu je trademark ostao do danas. Carlisle je tako u Mavsima pronašao dobru ravnotežu između onoga što osobno preferira i karakteristika igrača na raspolaganju.

Danas je Carlisle pred novim izazovom. Obrane malo toga znače u današnjem NBA-u i Rick se mora prilagoditi visokom tempu i baražu trica.

“Siguran sam da se Dick Harter trenutno okreće u grobu. Ovo je nova era košarke”, izjavio je nedavno spomenuvši Hartera, defenzivnog gurua s kojim je Carlisle surađivao u Netsima i Pacersima, a koji je tvorac obrane Detroit Bad Boys Pistonsa i njihovih Jordan Rules principa.

Kada ga pitate što je tajna njegovog uspjeha, Rick ima spreman odgovor: “Nisam tip trenera koji ima unikatan sistem. Razvio sam takav stil da sistem igre iz godine u godinu mogu prilagoditi igračima koje imam na raspolaganju. To je za mene definicija dobrog trenera i bit trenerskog posla.”

Carlisleova sposobnost prilagodbe igračima i kontekstu najbolje je došla do izražaja zadnjih godina u kojima Dallasu ne cvjetaju ruže na rezultatskom planu. Momčad je bila rastrgana između želje da bude konkurentna i nasušne potrebe da se dokopa mladog talenta te osvježe roster. Carlisle je žonglirao koliko je mogao i često od govna radio pitu u regularnoj sezoni, te od ekipa koje su nekada imenima na rosteru više podsjećale na G-League podružnice radio respektabilne družine. Ipak, s takvim nedostatkom kontinuiteta i rosterom koji se mijenja iz godine u godinu, Dallasovi su rezultati zadnjih godina bili dosta tanki i sežu najdalje do prve runde playoffa.

Carlisle je svejedno u ovom zadnjem periodu pokazao da ima još jednu trenersku kvalitetu — zna podići vrijednost igrača. Spasio je nakratko karijere Monti Ellisu i Deronu Williamsu. Na životu je održavao veterane poput Shawna Mariona, Vincea Cartera, pa i Nowitzkog. Na NBA mapu je lansirao neke igrače poput Setha Curryja, Al-Farouqa Aminua, Jaea Crowdera. Brojni među njima koji su zadnjih godina prošli kroz Carlisleove ruke nikad više u nekoj drugoj momčadi nisu pružali igre kao u Dallasu.

Projekt Dončić

Carlisle je s Dallasom 2015. potpisao novi višegodišnji ugovor, nakon čega su ga vlasnik Mark Cuban i GM Donnie Nelson proglasili “svojim Jerryjem Sloanom”, proslavljenim trenerom Utah Jazza koji je na klupi Mormona proveo 23 godine. Flip se usprkos tome ipak ovog ljeta dosta ozbiljno spominjao kao jedan od kandidata za trenersku poziciju Milwaukee Bucksa.

Nakon što ekipu već drugu godinu zaredom nije uspio uvesti u playoff, činilo se da je završio svoj mandat s Dallasom, bez obzira  što ga veže prijateljstvo s Cubanom i Nowitzkim. Mavsi su prošloga ljeta okrenuli novu stranicu i ne bi uopće bio toliko čudan potez da su se zahvalili Carlisleu i potražili novo lice koje će predvoditi rebuilding u koji su se napokon upustili. Rick ionako nikada nije bio na čelu rebuilding ekipe, a osim toga bije ga glas da nije razvojni trener, da ne podnosi mlade igrače i pretpostavlja im veterane.

Tu ima istine. Za vrijeme Carlisleova mandata Mavsi nisu razvili mladog igrača na kojeg su onda i dugoročno računali. Rosteri su im bili krcati veteranima i mladi igrači su dobivali šanse na kapaljku. Ništa bolje nije bilo ni u Detroitu i Indiani.

Na drugoj strani treba reći da Carlisle nikada zapravo u Dallasu i nije imao prave prospecte, jer Mavsi nikada nisu tankirali ni bili u rebuildingu sve do lani. Sve dok je Nowitzki imao goriva u tanku, Cuban i Carlisle su željeli da Mavsi budu rezultatski konkurentni. Zato je Rick više koristio veterane nego mlađe igrače, bili su mu potrebniji jer su odmah mogli pomoći i izvršiti zadatke.

Carlisle je ipak ostao i sada svjedoči smjeni generacija. Legendarni Nowitzki igra vjerojatno svoje posljednje minute, a Rick s klupe predvodi novu generaciju Mavsa na čelu s Lukom Dončićem i Dennisom Smithom Jr.-om. Njih dvojica su kameni-temeljci novih Mavericksa i Carlisle se trenutno trudi razviti kemiju među njima na parketu te im pronaći komplementarne role. Prihvatio je rolu razvojnog trenera pa je tako prošlog ljeta letio (da, Carlisle je licencirani pilot i posjeduje nekoliko aviona jednomotoraca, usto je i pijanist) u North Carolinu u posjetu Smithu Jr.-u kako bi se zbližio i trenirao s njim. To ga ipak ne sprječava da ove sezone trenira strogoću na njemu, pa se tako često događa da umjesto Smitha Barea zatvara utakmicu u gustim završnicama, što je znak da se Carlisle ipak nije u potpunosti riješio starih navika.

Zato mu je Dončić došao kao naručen. Luka je već odavno profesionalac i igra igru kao da je već 10 godina u ligi. Carlisle je oduševljen i ne propušta ga pohvaliti u svakoj situaciji. Ipak, ne dopušta da se na Lukina leđa još uvijek stavlja preveliki teret, a u konverzaciji s novinarima u svom stilu spušta loptu na zemlju kada ga pitaju s kojim velikim igračem bi usporedio Dončića.

“Ne volim i neću ulaziti u velike najave da će Luka biti sljedeći ovaj ili onaj. Želite me navući da vam dam neki glupi odgovor, ali to se neće dogoditi.”

Carlisleu sigurno teško pada to što Dallas ni ove sezone vjerojatno nije dovoljno dobar za playoff. Izgledno je da će NBA svijet opet u doigravanju ostati uskraćen za Rickove trikove dok nervozno namješta kravatu. Ne zadugo. Plavi dečko na parketu i poručnik Carlisle uz parket zvuči poznato i obećavajuće, zar ne?

Ne propusti top članke

Dom