Igrala se četvrta četvrtina u Športnom centru Leona Štukelja. Znat će oni okorjeli pratitelji regionalne košarke, pomalo zloglasna dvorana u Novom mestu je zbog svog hladnog ambijenta i tvrdih obruča postala abaligaški pandan onoj “hladnoj, kišnoj večeri u Stokeu”. Na semaforu je ostalo kakvih četiri minute do kraja te je svijetlilo 63-80 u korist gostiju, ali domaći su ti koji su serijom 5-0 natjerali gostujućeg trenera na minutu odmora. Izašli su gosti s time-outa, a onda je on uzeo loptu kao dribler, pozvao blok, iz pick & rolla napravio jedan dribling udesno i iz driblinga ispalio tricu. Ušla je kao kap, prekinula seriju domaćih i ipak gostima trasirala put k pobjedi. Bila mu je to četvrta pogođena trica tog subotnjeg popodneva, a TV komentator oduševljeno je uzviknuo kako je “ovo potez pravih šutera”.
Podigle su se obrve diljem regije ispred ekrana jer postalo je vrlo očito da je Luka Božić svom arsenalu dodao šut.
A da ne bi sve stalo na toj slici, trenutni nositelj krune MVP-ja regionalne nam ABA lige pobrinuo se i u narednoj utakmici: u Zadrovu gaženju omražene Cibone, Božić je sirote gostujuće Vukove naprosto istorpedirao šutom izvana od 7/11 i ukupno monstruoznih 35 poena te će s velikom vjerojatnošću biti najkorisniji igrač kola u ligi koja broji dva sudionika Eurolige, još dva iz Eurokupa i pokojeg iz FIBA-ine Lige prvaka. Ne nadmaši li nitko Božićevih 35 poena, šest skokova, tri asistencije i tri ukradene lopte, odnosno valorizaciju od 43 iz najvećeg hrvatskog košarkaškog derbija, bit će to treći put u nizu i treći put u pet abaligaških tjedana da je bjelovarski Terminator najkorisniji igrač kola.
No, ako je Božić prošle sezone kao lik Arnolda Schwarzeneggera lomio regionalne obrane čistom silom i ponio naslov MVP-ja sezone s 21,7 poena, 9,6 skokova i 6,3 asistencije u prosjeku, ipak je to bio model T-800 iz prvog dijela legendarnog filmskog serijala: oružje masovnog uništenja, ali ipak ono koje se da dotjerati. Šutirao je Božić, naime, prošle sezone 3,1 tricu po susretu i pogađao ih s tek 28,9 posto uspješnosti. Ove je sezone — doduše, na još malom uzorku od pet kola — te brojke podigao na 7,6 ispucanih dalekometnih šuteva po susretu, a pogađa ih s 39,5 posto točnosti. Čini se tako da je na scenu stigao T-1000, Terminator s updateom.
Božić, Jusup i Zadar tako su još jednom pokazali da su idealan spoj. Zadar opet u rukama ima oružje masovnog uništenja
I sigurno je time iznenadio mnoge, jer radi se o igraču koji je dosad u karijeri tek u jednoj sezoni uzimao pet trica po susretu. Nije se to dogodilo ni u pokojnom KK Zagrebu kad je kao klupski projekt činio one-man show, već u Širokom kad je pod vodstvom i sadašnjeg mu trenera Danijela Jusupa pucao oko pet trica po utakmici u ABA 2 ligi, dok je ih je u ligi Bosne i Hercegovine ispaljivao oko pet i pol po susretu. No, ništa niti blizu ovih 7,6, koliko ih bilježi u dosadašnjih pet kola ABA lige.
No, ne bi bio prvi put da potezi u karijeri ovog 27-godišnjaka izazivaju čuđenje i ne slijede neke uvriježene konvencije.
Neuklopivi
Ona se protegla od projekta u Trnskom, preko onog promašenog bacanja za titulu u finalu onog juniorskog Svjetskog prvenstva kad je onaj Nik Slavica zalijepio bananu onom Jaysonu Tatumu, do koraka naprijed u Zadru, pa pogrešnog biranja Budućnosti i skoro izgubljene karijere, sve do njena oživljavanja u Širokom pod Jusupom i nove dominacije u Zadru.
Budimo iskreni, malo je tko očekivao da treća utakmica finala za prvaka Hrvatske u prepunom Višnjiku neće biti Božićeva posljednja u Zadru.
Razbijen je Split i to je bio veliki trijumf momčadi ‘Neuklopivih’, bande odmetnika koju je Jusup skupio, našpanao i koja je plijenila pažnju sjajnom, ali atipičnom košarkom bez pravog playmakera i teškog centra. Ta je momčad dobila svoj bojni poklič i identitet kad je Aco Petrović odlučio ne pozvati uvjerljivo najboljeg abaligaškog igrača u reprezentaciju “jer mu se ne uklapa u sistem”, dok je na to Jusup u svom stilu ispalio kako se ni on “već godinama ne uklapa.” Dišpetožni Zadar jedva je dočekao takvo što, a Jusup, Božić i društvo postali su kao simbol otpora učmalom sistemu koji je hrvatsku košarku survao na njene najniže grane otkako je uopće pronašla put na ove prostore još tamo prije dvije ili tri države.
Imalo bi smisla da je Božić tada napustio Zadar; ta s 27 godina trebao bi već nadrasti razvojnu fazu i ući u svoj prime, a MVP ABA lige sigurno može privući financijski mnogo primamljivije ponude od ostanka u sredini gdje stalna samo mijena jest i gdje čitava financijska slika i egzistencija ljudi ovisi o 27 faktora, koliko je članova, ruku i veleumova zadarskog Gradskog vijeća. No, Bjelovarac i ljudi koji ga savjetuju — a tu očito što ima kazati i sam Jusup — očito su ispred sigurnog i većeg novca odlučili odabrati mir, ovlasti i mjesto gdje će Božić uživati potpunu slobodu i gotovo manijakalnu ljubav navijača i grada, dominirati i usput se dodatno igrački nadograditi.
Ako je sve to bilo planirano, onda je sjajno isplanirano. Prošlosezonski Božić s navikama ogromne potrošnje posjeda kao fokalna točka napada dosta bi se pomučio u pronalasku idealne iduće sredine u Europi koja bi mu dala takve ovlasti. A ako se na ičemu u karijeri opekao, onda je to u izboru kluba nakon Zadra koji mu je prvi put skoro odnio karijeru i donio gotovo dvije godine pauze.
No, nastavi li u ovom tonu, krilni igrač koji već potvrđeno na razini ABA lige može izdržavati po 40 minuta na susretu, dominirati fizički i kreirati za sebe i druge, dodat će i pouzdan šut, a onda će biti praktički nezaustavljiv.
Pomogao mu je i u svemu tome Jusup, odnosno sila prilika nastala koncepcijom zadarskog rostera. Nakon kraja prošle sezone Jupe je odlučio zaigrati na kartu neupitnog autoriteta koji uživa i kod igrača i u klupskim strukturama pa je nešto povišen budžet potrošio na zadržavanje iste momčadi. No, uz jednu bitnu razliku: pod koševima su umjesto Juana Davisa i Leona Šantelja pojačanja postali Lovro Mazalin i Patrik Jambrović, momak koji na abaligaškoj razini još nije bio testiran.
Neslućena razina
Glavni izazov u momčadi odmah je bio jasan.
Naime, prošlosezonski je Zadar počivao isključivo na akcijama iz motion napada: nikad obrane nisu znale tko će od petorice ljudi prenijeti loptu i inicirati akciju, dok su u obrani Zadrani bili sposobni sve preuzimati i vrlo agresivno udvajati te tako unositi razdor u suparničke obrane i napade. No, jedno je uvijek bilo jasno: Božić će u napadu dobiti loptu na niskom postu, isforsirati udvajanje, nakon čega će ići povratne lopte na perimetar ili na cutove Marka Ramljaka. A za sve to vam, osim respekta i reakcije u obrani koju Božić izaziva samom svojom pojavom, trebaju visoki igrači sposobni šutirati izvana, širiti reket i dodavati. Tu su se kao idealne kockice prije svega našli Karlo Žganec i Dario Drežnjak, ali i Davis i Šantelj.
Amerikanac i Slovenac ukupno su zajedno šutirali pet i pol trica po utakmici. S obzirom na to da Jambrović toliku minutažu još i nema, a Mazalin uopće ne šutira trice, bila je to velika promjena u koncepciji koju je nekako valjalo nadomjestiti. Mazalin donosi tu obrambenu pokretljivost i sposobnost povlačenja tranzicije te spuštanja u post i kreiranja kakve donosi i Božić, ali naprosto ne uzima šuteve izvana. Postavilo se tako pitanje: gdje pronaći tih oko pet trica kako bi sve skupa šljakalo?
Mogao je Jusup odgovor naći u bekovima i zaigrati nekad s dvojicom nižih igrača vičnijima šutu. Takav luksuz sad ima u bekovskoj liniji, ali zadarski trener očito silno vjeruje Ramljakovim obrambenim sposobnostima i njega ne želi micati s parketa. A ako su vam u udarnim petorkama tu Mazalin i Ramljak, onda vam je spacing već u problemu. Rješenje problema za Jusupa su, potpuno neočekivano, bili baš Božić i Žganec: prvi ove sezone šutira četiri i pol trice više po utakmici, dok je i drugi skočio s 3,6 na 5,8 u tom segmentu. I eto vam, odjednom, tih pet i pol trica koje ste izgubili, uz još malo viška.
I odjednom zadarski napad opet funkcionira, a energija i obrana ionako nisu bile upitne kod momčadi koja se otprije dobro poznaje. Odjednom je i Mazalinu lakše igrati kad je okružen šuterima te djeluje kao pravo pojačanje i karika koja je nedostajala i eto odjednom Zadra opet na pozitivnom omjeru nakon pet kola ABA lige. Priznat ćete, takva pozitiva nije baš nešto na što smo navikli kod naših klubova u ovom natjecanju.
Božić, Jusup i Zadar tako su još jednom pokazali da su idealan spoj. Zadar opet u rukama ima oružje masovnog uništenja, čovjeka koji dalmatinskog velikana može povesti do novog rezultata, a sebe do dosad neslućenih razina dominacije u regionalnom i domaćem okruženju.
A zadarski Terminator dobio je jednu novu značajku koja bi mogla učiniti presudnu razliku u onome što bi mogao ostvariti na nekim višim stepenicama jednom kad se otisne iz Krešina doma i Jupinih skuta.
