Činjenica da su prošle sezone finale Europa lige igrale Sevilla i Roma bila je znak da ambicije nisu nerealne. Betis je u Španjolskoj završio s 11 bodova više od gradskog rivala, a igrao je dvaput u prvenstvu, dok se susreo i s Romom, s kojom je igrao u grupnoj fazi. U četiri utakmice protiv finalista Europa lige Betis nije poražen i postojala je pritajena nada da se sezona možda može okruniti europskim trofejom, ali imperativ je bio napraviti iskorak u odnosu na prošlu, u kojoj nije bilo sreće sa ždrijebom. U tom je kontekstu ispadanje u skupini Europa lige ozbiljan podbačaj.

Međutim, ako se kod momčadi koju Pellegrini ima na raspolaganju nešto ističe, onda je to iskustvo. Claudio Bravo skupio je 144 nastupa za čileansku reprezentaciju, Germán Pezzella je 39 puta bio na travnjaku za Argentinu, Isco je 38 puta nastupio za Španjolsku, Guido Rodríguez 29 puta za Argentinu, a Nabil Fekir 25 puta za Francusku. Možda se nekome 40-ak nastupa za reprezentaciju na prvi pogled ne čini kao nešto puno, ali Alen Bokšić ima točno 40 nastupa za Hrvatsku. Boris Živković je 18 puta bio kapetan reprezentacije, nastupio je na dva velika natjecanja, a ukupno je dogurao do 39 reprezentativnih kapica, koliko trenutno ima Pezzella za Argentinu. Dado Pršo je obilježio jednu eru, a ima 32 nastupa za A selekciju, dok Jurica Vranješ ima 26 nastupa, iako je bio član momčadi na dva Mundijala.

Čim je suparnik spreman napadati — a Betis je spreman, i to baš preko svojih desetki — Petković je konstantna meta za okomitu loptu

Koliko iskustva Betis ima najbolje ilustrira to da samo 14 igrača u povijesti portugalskog nogometa ima više nastupa za reprezentaciju od Williama Carvalha koji je skupio 80 nastupa u srcu veznog reda, a samo šestorica su više puta nastupila za Grčku od Sokratisa Papastathopoulosa koji ima 90 kapica.

Nisu nužno svi ti igrači u najboljoj situaciji. Recimo, William Carvalho je ove sezone odigrao samo 16 posto minuta u La Ligi, a prije 10 dana je bio izveden pred sud, gdje se morao suočiti s optužbama za napastovanje. Rodríguez ima ozbiljnih problema s ozljedom gležnja, a Papastathopoulos je tek nedavno ušao u početnu postavu nakon što je u prvom dijelu sezone minute dobivao na kapaljku. Ali svi su ti igrači u procesu rada i donose stabilnost ostatku momčadi koji je doživio neuspjeh u Europi, ali nije pao u depresiju.

Sloboda napadačkoj liniji

Dapače, Pellegrini i igrači su fokus usmjerili prema Konferencijskoj ligi kao prilici za popravni ispit. Osim Kupa Kralja osvojenog 2022., Betis u 116 godina povijesti ima još tri trofeja, od kojih nijedan nije bio u UEFA-inim natjecanjima. Konferencijska liga nije ono što su u klubu zacrtali prije početka sezone, ali imaju dovoljno iskustva da stvari okrenu natrag na svoj mlin.

No, ono što se kod Betisa ističe više od iskustva je lepršavost.

Pellegrini na papiru ima prednju liniju koju čine Isco, Fekir, Ayoze Pérez, Rodri Sánchez i mladi Assane Diao, koji su svi redom iznadprosječni u driblingu ili u pokušajima ključnih dodavanja. Njima se ove zime priključio još Pablo Fornals na desno krilo, te Chimy Ávila i Cédric Bakambu u vrh napada.

Što se tiče postignutih golova, Betis je na 11. mjestu La Lige. Po posjedu lopte je 10. od 20 momčadi La Lige, u kategoriji točnih dodavanja po utakmici je osmi, u centaršutovima je 17. momčad lige, a nešto je bolji u oduzetim loptama (peti), otklonjenim opasnostima (sedmi) i primljenim golovima (peti). Jedina statistička kategorija u kojoj je Betis stvarno na vrhu La Lige su driblinzi. U prosjeku ima 10,5 uspješnih driblinga po utakmici i iznad toga je samo Barcelona s 10,8; Real Madrid je mrvicu ispod, a već Villarreal na četvrtom mjestu ima jednoznamenkasti broj driblinga. Atlético Madrid i Sevilla drže 10. i 11. mjesto, a imaju 25 posto manje driblinga od Betisa.

Pellegrini daje slobodu napadačkoj liniji. Ima dovoljno tehnički dominantnih igrača koji mogu prolaziti jedan-na-jedan i to planski koristi. Igra je modelirana tako da praktički nema centaršutova i da se ulazak u završnicu ne bazira na probijanju boka nego da se traže prostori između linija, pri čemu Betisovi igrači mogu okrenuti suparnika driblingom, odigrati dupli pas, pokušati ključno dodavanje ili mijenjati mjesta u rotacijama koje je teško pohvatati.

Tu moramo uzeti u obzir da su Isco i Fekir vjerojatno najkvalitetniji igrači momčadi i možda najkompatibilniji za kombinatoriku, a ove su sezone zajedno na terenu proveli samo 249 minuta. Prvo se Fekir oporavljao od teške ozljede koljena, a onda je Iscu nastradao mišić i u prvoj su se postavi spojili samo dvaput; oba puta s Iscom na poziciji desetke, a s Fekirom u ulozi napadača sa slobodom kretanja.

Baš je Iscov slučaj najbolji opis onoga što Betis može ponuditi. Španjolski playmaker najprije je u Real Madridu pao duboko u drugi plan i većinu vremena je sjedio na klupi, tako da je odlučio prijeći u Sevillu. Ondje je odigrao samo 12 ligaških utakmica, i to bez postignutog gola, upao je u sukobe unutar kluba koji su eskalirali do fizičkog sukoba s Monchijem i već je nakon pola sezone otišao za Berlin. Ondje je napravio liječnički pregled, dogovorio uvjete s Unionom, ali nije potpisao jer je u međuvremenu promijenio financijske zahtjeve, a klub nije želio pristati na ucjenu. Ne samo da Union Berlin nije pristao, nego nijedan drugi klub nije posegnuo za Iscom, iako je bio slobodan. Pola godine je bio bez ugovora iako je tek bio navršio 31 godinu.

Dobra vijest za Dinamo

Jedini zainteresiran bio je Pellegrini, koji je s njim surađiva još 2011. u Malagi, u koju je Isco došao kao tinejdžer. Bila su dovoljna samo dva razgovora sa sportskim direktorom Ramónom Planesom i Pellegrini je nagovorio klub na potpisivanje Isca kao novog pojačanja za njegov stil igre. A ni Isco nije imao luksuz izmišljati toplu vodu; trebala mu je poznata okolina u kojoj može igrati nogomet na kakav je navikao.

Isco je bio potreban Betisu. Joaquín se umirovio, a Sergio Canales — još jedna bivša mlada nada Real Madrida — otišao je iz kluba i trener je ostao bez ključnog playmakera i igrača koji je bio duboko u veteranskim godinama, ali je i dalje radio razliku driblingom u zadnjoj trećini. Isco je došao kao zamjena za njih, a i kompenzacija koja treba držati napad iznad vode dok se Fekir ne oporavi od ozljede.

Isco je isporučio. Ima šest ligaških golova i tri asistencije, čime je drugi strijelac i prvi asistent ekipe, s tim da je suigračima kreirao 11 velikih prilika koje su oni u pravilu promašivali. Ima 2,3 uspješna driblinga po utakmici i 3,1 ključno dodavanje, a u obje je kategorije uvjerljivo prvi igrač momčadi. Ali ne samo da je Isco dominantan u kontekstu svoje ekipe — uvjerljivo je vodeći igrač u cijeloj La Ligi po pitanju ključnih dodavanja, peti je u driblinzima i drugi u kreiranim velikim šansama.

Iz te je perspektive za Dinamo velika stvar što će Isco zbog ozljede propustiti utkamicu. On je bio najbolji Betisov igrač i figura koja je savršeno utjelovila ono što Pellegrini želi igrati i kako želi da mu momčad stvara višak u završnici napada.

Međutim, čak i bez njega Betis neće previše odstupati od svojih principa. Fekir je protiv Cádiza imao četiri uspješna driblinga i 9/11 osvojenih duela, kreirao je suigračima dvije velike prilike i četiri puta je došao do udarca. Abde Ezzalzouli je na lijevom krilu imao 4/5 driblinga, Fornals na desnom krilu 2/2, a Willian José je postignutom golu dodao i asistenciju te jako puno spuštanja kojim je praznio sredinu. Daleko od toga da Cádiz nije imao svoje šanse; Rui Silva je u nekim trenucima spašavao odličnim obranama, ali Betis je zadržao svoj stil.

Stvar je u tome da je Dinamo već dokazao da se zna nositi s momčadima koje igraju kroz međuprostor. Profil napadačke linije ponešto se promijenio odlaskom Mislava Oršića, ali čim je suparnik spreman napadati — a Betis je spreman, i to baš preko svojih desetki — Bruno Petković je konstantna meta za okomitu loptu i odlaganje dodavanja na krila koja napadaju prostor.

Betis ima iskustvo i lepršavost, ali u ovakvoj utakmici ni Dinamo nije bez aduta.