Prvi je broj klubova u europskim natjecanjima, drugi je njihov učinak u Europi, a treći međusobni odnosi najboljih klubova s onim prosječnima u svojoj ligi. Svaki od tri dijela analize jednako će se vrednovati: najbolje plasirana liga dobit će pet bodova, druga četiri, treća tri, četvrta dva i peta jedan bod, a naposljetku će se sve zbrojiti.

Jasno, nema potrebe da se u analizi ide naširoko po Europi, već je dovoljno ograničiti se na ABA-i kvalitetom najbliže lige. Smatram da je prilično očigledno da Endesa, rusocentrična VTB liga i tursko prvenstvo imaju primat u odnosu na ostatak što se tiče jačine; stoga će se uz ABA-u analizirati samo talijanska, njemačka, grčka i francuska liga. Što se tiče vremenskog aspekta, u obzir su uzete samo prethodne četiri sezone kako bi podaci bili što aktualniji, budući da se odnosi snaga brzo mijenjaju.

Broj klubova u najrelevantnijim europskim natjecanjima

*Olympiacos je u ovoj sezoni igrao drugu grčku ligu

Ukupno najbolje stoje Nijemci s 30 predstavnika kroz posljednje četiri sezone, zatim slijede Talijani s 27, ABA i Francuzi s po 25, dok su posljednji Grci s 20. Međutim, kada se uzme u obzir elitna Euroliga, tu su Grci uvjerljivo najbolji sa sedam predstavnika, potom slijede Nijemci s pet, ABA i Talijani s po četiri, a Francuzi su na začelju sa samo jednim predstavnikom. Budući da mjesto u Euroligi ima mnogo veću težinu od mjesta u Eurokupu i Ligi prvaka, euroligaške sudionike pomnožit ćemo s dva i tako dobiti realniju sliku.

U tom slučaju ovakav je poredak: 1. Njemačka liga 35 (5 bodova), 2. Talijanska liga 31 (4 boda), 3. ABA liga 29 (3 boda), 4. Grčka liga 27 (2 boda), 5. Francuska liga 26 (1 bod).

Valja istaknuti da ABA drži rekord po broju europskih predstavnika u jednoj sezoni (9), ali to je više bio plod sjajnog snalaženja u ratu između ECA-e i FIBA-e, nego odraza prave kvalitete, što će izaći na vidjelo u sljedećem dijelu analize.

Omjer pobjeda i poraza klubova u najrelevantnijim europskim natjecanjima

Prema sveobuhvatnim podacima rezultata u europskim natjecanjima u proteklom razdoblju, ABA liga stoji uvjerljivo najlošije — u sve četiri sezone imala je debelo negativan omjer pobjeda i poraza, a u poretku je bila posljednja svaki put osim prošle sezone, kad su osjetno lošiji učinak imali francuski i njemački klubovi, što je posljedica toga što su dobili jedno mjesto više u Euroligi. Najbolji su Grci koji su svake godine imali pozitivan omjer, i to prilično uvjerljiv. Posebno je impresivno što su to ostvarili usprkos tome što imaju dva mjesta u Euroligi, u kojoj su klubovi iz ostalih liga uglavnom prolazili kao bosi po trnju i upadali u minus što se tiče omjera.

Francuzi su ukupno triput bili pozitivni, a jednom negativni, dok su Nijemci i Talijani bili triput negativni, a jednom pozitivni.

Poredak: 1. Grčka liga, u plusu 52 pobjede (5 bodova) 2. Francuska liga +21 (4 boda) 3. Talijanska liga -30 (3 boda) 4. Njemačka liga -38 (2 boda) 5. ABA liga -113 (1 bod).

Situacija za ABA-u ovdje izgleda katastrofalno. Međutim, kada se zagrebe po površini, stvari se bar donekle mijenjaju. Kada se gleda samo Euroliga, abaligaški predstavnik ostvario je lošije rezultate samo od grčkih predstavnika (sva četiri puta). Od Nijemaca je bio uspješniji u dva navrata, jednom poravnat, jednom lošiji, od Talijana je bio dvaput bio bolji, dvaput lošiji, a Francuzi su predstavnika imali samo lani i ostvario je lošiji rezultat od abaligaškog. To nas dovodi do zaključka da najbolji klub ABA-e u načelu ima veću snagu od francuskog i njemačkog euroligaša, dok je s talijanskim tu negdje, što je definitivno vrlo značajno.

Omjeri finalista prvenstva protiv klubova iz sredine poretka

Sada dolazimo do dijela gdje se ispituje širina kvalitete unutar lige. Poznato je da se engleska Premier liga smatrala najjačim nacionalnim nogometnim prvenstvom na svijetu čak i u doba kada je imala mnogo slabije rezultate u europskim natjecanjima od predstavnika španjolske La Lige. To je bilo zbog veće uravnoteženosti kvalitete između najboljih klubova u ligi i onih prosječnih/ispodprosječnih koji ne igraju europska natjecanja.

Kako bih dobio sliku o razmjeru kvalitete unutar liga, u ovom dijelu analize uzeo sam omjere finalista prvenstva protiv klubova koji su osnovni dio sezone završili u sredini ljestvice (primjerice, ako liga broji 16 klubova, uzimaju se klubovi plasirani od sedmog do 10. mjesta). Iznimka je bila sezona 2018./19. u Grčkoj, kada su Panathinaikos i Olympiacos zbog kazni matičnog Saveza završili na trećem i šestom mjestu i sastali se već u četvrtfinalu, iako su imali uvjerljivo najbolje omjere.

U ovom slučaju očigledno je da finalisti nisu bili objektivno najjače momčadi lige, stoga sam uvrstio omjere euroligaškog dvojca s onima iz sredine poretka. Jasno, ovaj presjek nije savršena metoda za procjenu kvalitete svih članova prvenstva, ali daje dobar uvid u razinu otpora koji prosječni pružaju najboljima.

U ovom slučaju poredak se određuje od najmanje razlike u pobjedama i porazima prema najvećoj. Ovako stoje stvari: 1. Francuska liga +28 (5 bodova) 2. Talijanska liga +30 (4 boda) 3. Njemačka liga +42 (3 boda) 4. ABA liga +47 (2 boda) 5. Grčka liga +60 (1 bod).

Dakle, grčka liga u ovom kontekstu uvjerljivo najgore kotira jer u četiri sezone niti jedan klub iz sredine ljestvice nije uspio upisati pobjedu nad dvojcem najboljih, pa čak ni lani kada je umjesto izbačenog Olympiacosa njegovo mjesto zauzeo AEK. ABA liga stoji nešto bolje, ali je, kao i kod Nijemaca, jaz između najboljih i ostatka prilično izražen, dok su francusko i talijansko prvenstvo mnogo uravnoteženija natjecanja po kvaliteti sudionika.

Kada zbrojimo sva tri dijela analize, ovako glasi konačni poredak:

1. Talijanska liga 11 bodova

2. Njemačka liga i francuska liga po 10 bodova

4. Grčka liga 8 bodova

5. ABA liga 6 bodova

U ovom istraživanju Talijanska liga za dlaku je odnijela prevagu ispred Njemačke i Francuske. Zatim slijede Grci koji redovito imaju jake europske predstavnike, ali ostatak lige uvelike kaska kvalitetom. ABA je zauzela začelje, što znači da je ukupno tek osma najjača liga u Europi. Uistinu veliki i zabrinjavajući pad u odnosu na ne tako davno razdoblje kada je Partizan igrao Final Four Eurolige (2010.), Cedevita Final Four Eurokupa (2011.), a Krka osvojila Eurochallenge kup (2011.), tada treće po jačini europsko natjecanje.

Sada je mnogo jasnije zašto vodstvo Eurolige nema namjeru dodijeliti još jedno mjesto ABA-i unatoč glasnim potraživanjima. Ipak, nije sve tako sivo. Tablice ukazuju da je u prošloj sezoni krenulo buđenje abaligaških klubova — kako onih najboljih, tako i prosječnih, a početak aktualne sezone upućuje da bi to mogao biti kontinuirani uspon. Zvezda je konstantno dobra, Partizan se vraća na stare staze, ujedinjena Cedevita Olimpija vrlo je ambiciozna, dok crnogorski predstavnici Budućnost i Mornar rade velika ulaganja koja im se sve više isplaćuju. Problematičan je ostatak klubova koji mora pronaći način da ne zaostaje previše, Primorska je lani, barem nakratko, pokazala da je to moguće i s manjim budžetom.

Konkurencija u europskoj košarci sve je žešća i treba biti svjestan da se ne smije živjeti na lovorikama jer u tom slučaju, kao što smo vidjeli, vrlo brzo slijedi sunovrat. Nadajmo se da će se kroz par godina rejting ABA lige ponešto popraviti i dati uporište za dodatno mjesto u Euroligi.