Prvo je upropastio finale na način da ondje zbog njega nismo gledali Carlosa Alcaraza, a onda ga je upropastio zbog načina na koji ga je odigrao. Daniil Medvjedev očito je pomalo i previše doslovno shvatio svoju ulogu Partibrejkera.
Da je dotični bio u potpunosti nadigran, kao što je to bio u finalu Australian Opena iz 2021., stvarno ne bi bilo potrebe za ovakvim uvodom, pa možemo reći i da ne bi bilo gorčine koju osjećam dok ovo pišem; uz dužno poštovanje Novaku Đokoviću i njegovim (uglavnom zatucanim) fanovima, ali Medo mi je ipak malo draži i, na kraju krajeva, bio bih zadovoljan i da se ovaj meč pretvorio u ono što se zapravo i mogao pretvoriti.
Ta se svojevrsna prekretnica trebala ili, izgleda, samo se mogla dogoditi u drugom setu; setu koji je inače potrajao pomalo nestvarnih sat i 45 minuta. Od tih 105 minuta, Đoković je u njih otprilike 45, pa možda i 60, prolazio kroz fizičku krizu; počelo je tamo negdje kod rezultata 4-3 za Medvjedeva, a završilo je sa zadnjim poenom u tie-breaku koji je, naravno, opet otišao na Đokovićevu stranu. Sve dotad Đoković je imao potpunu kontrolu nad mečom i u tom prvom dijelu drugog seta Medvjedeva je na površini držao samo (prvi) servis; do rezultata 2-2 i 0-30 Medo je u tom drugom setu napravio već 10 neforsiranih pogrešaka, dok Nole nije imao nijednu.
Te su neforsirane u tom trenutku uglavnom bile posljedica Medine želje da lakše i brže dolazi do poena, ali na površini su ga tada ipak održali ti prvi servisi; baš je pri spomenutom rezultatu udario dva asa, na kraju je izvukao taj gem i pri rezultatu 3-2 imao je u tom drugom setu 77 posto ubačenih prvih servisa te od toga 15 od 20 osvojenih poena. Nedugo potom u meč se pomalo neočekivano uplela Noletova fizička kriza koju Medvjedev iz samo njemu poznatih razloga nije uspio iskoristiti. Ne da bi ovaj meč postao barem jedan maratonski klasik.
Đoković je imao krizu od 45 minuta, možda i više, nudio se kao što se rijetko kad nudi, ali Medo je tu ponudu glatko odbio
Umjesto toga, dobili smo meč zbog kojeg je opravdano sumnjati u to hoće li Medvjedev osvojiti još jedan Grand Slam ili barem hoće li uopće još jednom pobijediti tog Đokovića na Grand Slamu. Istini za volju, da se Nole nije raspao na istom ovom mjestu prije dvije godine, vjerojatno se ni taj jedan put ne bi dogodio.
Đoković je jučer ubacio svega 54 posto prvih servisa. Tu u analizi uvijek treba biti oprezan, jer taj se postotak mijenjao kroz meč i nije, valjda se razumije, u svakom gemu bio takav. Nole je (jako) dobro servirao na početku meča, uglavnom je čistio linije, upisao je i tri asa u svoja prva dva servis gema i pri rezultatu 3-0 imao 75 posto ubačenog prvog servisa. Medo je, s druge strane, katastrofalno otvorio meč i već se tu moglo nazrijeti da bi on za njega mogao biti prevelika mentalna barijera; u svom prvom servis-gemu promašio je prva tri prva servisa, u tren oka bilo je 0-40, Nole ga je potom i brejknuo i više se do kraja seta nije osvrtao.
Prepreke u glavi
Problem je u tome što je, kako je meč odmicao, Đoković imao sve veće oscilacije na servisu, ali Medvjedev to nije znao iskoristiti; dapače, iako je jedan od najboljih reternera na Touru, jučer se pokazalo, ili je Nole pokazao koliko taj njegov retern može biti jednodimenzionalan.
Na kraju je na reternu prvog servisa osvojio svega 11 poena u meču (od 59), a prvu break loptu imao je tek pri rezultatu 4-3 u drugom setu. Da stvar bude gora, tad je odigrao valjda najbolji retern u meču kad je Nole igrao servis-volej, samo da bi ovaj odigrao fantastični poluvolej i pokazao što je Novak Đoković. Gotovo svi ostali reterni kad je bio suočen sa servis-volejom bili su (ispod)prosječni, a neki i tragikomični.
Taj je (podcijenjeni) S&V za Medvjedeva u ovom matchupu nerješiva enigma već točno dvije godine.
Nole je jučer nakon servisa na mrežu izašao 20 puta i od toga je osvojio 18 poena; veliku većinu njih igrao je na deuce strani, koristeći slice servis na van koji je možda uistinu fantastičan, ali mislim da govori nešto i o Medinoj (ne)sposobnosti prilagodbe. Znalo se da će Đoković na taj način iskorištavati tu njegovu duboku poziciju na reternu, znalo se da će to biti taktički alat u miksanju igre, događalo se to već sve i prije, ali eto, Medo ponovno nije imao odgovor.
Dapače, u trenucima kad je Đoković imao fizičkih problema i htio pošto-poto izbjegavati duže izmjene, servis-volej je ono što ga je održalo na životu; u gemu kod 6-5 za Medvjedeva, još jednom dugačkom gemu u kojem je izgledao ranjivao i imao nizak postotak prvog servisa, Nole je S&V odigrao četiri puta. Bio je to inače i gem u kojem je Medvjedev imao set loptu, ili tek drugu break loptu, ali je, nakon što je konačno solidno reternirao na servis-voleju te imao priliku odigrati još jedan udarac, donio lošu odluku i na kraju propustio tu veliku priliku. Đoković je onda servis-volej odigrao i kod 3-3 u tie-breaku, a onda i kod 5-5; dalo se osjetiti da će ga odigrati, odigrao ga je, ali eto, Medo ponovno nije imao odgovor.
Bili su to, dakle, trenuci kad je Đoković jako oscilirao na servisu, odnosno kad je Medvjedev često viđao drugi servis, ali ni to nije znao iskoristiti. Na kraju je Nole u meču uzeo 54 posto drugih servisa, a u tom drugom setu njih čak 61 posto; iz dobro poznatog razloga, onog da Medo može imati problema sam generirati brzinu, Đoković je usporio taj drugi servis — prosječna brzina druge serve iznosila mu je 140 km/h, dok je u meču protiv Bena Sheltona to bilo 152 km/h. Bili su to najčešće spori kickeri, podosta njih na forhend, koje Medo nije dovoljno dobro napadao; stao je u jednom trenu korak-dva bliže na reternu, ali nije mu ni to pomoglo.
U nekim drugom okolnostima, međutim, protiv nekog drugog igrača, vjerojatno bi odigrao bolji meč. Zvuči možda glupo, da, ali ostaje taj dojam da si je sam u glavi posložio puno prepreka. Jer Đoković je imao krizu od 45 minuta, možda i više, nudio se kao što se rijetko kad nudi, ali Medo je tu ponudu glatko odbio. U ključnim trenucima, kojih je u drugom setu bilo gomilu, donosio je krive i glupe odluke, frcale su neuobičajene neforsirane pogreške i one ne mogu biti ništa drugo nego plod mentalnih barijera koji se je stvorio sam u glavi; ruka se onda zgrči, pokret nije fluidan, a noge ne odrade svoje. Tajming je loš.
Jest, Medo definitivno ima više, recimo to tako, otegotnih okolnosti (u igri) s kojima se mora nositi nego što ih ima Đoković, ali jučer je puno i sam radio na tome da one postanu vidljive.
I upravo zato će prazninu, pa onda i tugu koje je jučer osjećao nakon poraza danas zamijeniti gorčina. Jer Đoković gotovo sat vremena u finalu Grand Slama nije bio ni blizu svog najboljeg izdanja, a ti si popušio 3-0 u setovima. I bitno da si prethodno izbacio jedinog čovjeka koji ga u ovom trenutku može pobijediti na Grand Slamu.
Pravi pravcati partibrejker, nema što.
