Košarkaške karijere odveć su kratke da bi se dospjeli ispuniti svi ciljevi koje si pojedinci i, još više, njihova okolina u pravilu nameću. Samo oni najtalentiraniji, najsposobniji i najsretniji uspjet će ostvariti sve što su si na samim začecima u glavi zacrtali, dok bi se svi ostali trebali zadovoljiti elementarnim ciljem: pronaći najbolju verziju sebe. Sve i da ta verzija bude tek puka sjena prvotnih iluzornih projekcija, spoznaja da je dosegnut objektivni maksimum svejedno bi trebala biti dovoljna da se u trenutku okončanja karijere osjeti ako već ne naročito zadovoljstvo, onda svakako unutarnji mir.
Međutim, putovanje do pronalaska najboljeg sebe ponekad se pretvori u Minosov labirint u kojemu će mnogi godinama bezidejno tumarati. A malo čija se lutanja mogu mjeriti s putešestvijama Lovre Mazalina.
Kad potražite popis Zadrovih igrača na stranicama ABA lige, uz njegovo ime i dalje piše bek-šuter, što je poprilično smiješno kad se uzme u obzir to da ove sezone u 21 utakmici još uvijek nije šutnuo niti jednu tricu. No, premda Mazalin zapravo nikad nije glasio za vrsnog šutera, svojedobno je bio itekako vruće ime na poziciji dvojke: atletičnost, prodornost, kontrola lopte, pregled igre, osjećaj za skok, visina, raspon ruku, pick & roll igra, čvrstina u kontaktu, obrambeni kapaciteti te sposobnost preuzimanja odgovornosti u ključnim trenucima; sve to bile su karakteristike zahvaljujući kojima je u mlađim kategorijama oduševljavao skaute koji su mu odreda predviđali blistavu budućnost, ali pod uvjetom da poboljša sumnjivi vanjski šut.
Ispostavilo se da taj preduvjet Mazalin naposljetku nikad nije uspio ispuniti i u tome treba potražiti glavni uzrok godina lutanja koje su za njega krenule praktički odmah nakon što je završio juniorski staž. Znatno su ga, doduše, prikočile i okolnosti u ondašnjoj euroligaškoj Cedeviti, koja je na njegovu poziciju dovela talentiranijeg Džanana Musu, pa se uz tadašnje rezultatske ambicije nije našlo prostora za istodobno razvijanje dvojice tinejdžera. Nije mu previše pomogla ni relativno solidna sezona na posudbi u Zadru; s tek navršenih 20 godina raskinuo je ugovor s Vitaminima i otišao potražiti sreću izvan domaćeg okruženja, u španjolsku Zaragozu.
Nakon godina lutanja po nižim razinama mnogi su pomislili da je Mazalin još jedan od nebrojenih propalih velikih talenata. No, on se neprekidno tražio, mijenjao
Bila je to velika kocka za golobradog mladića, ali nije se isplatila: izazovi ACB lige pokazali su se odviše zahtjevnima za neiskusnog igrača s poljuljanim samopouzdanjem, stoga je nakon sezone s mrvicama od minutaže stiglo vrijeme za novi početak. U sljedećim godinama Mazalin se kroz sarajevske Sparse, Goricu, francuskog drugoligaša Poitiers i Cibonu polako, ali sigurno sve više spuštao po pozicijama, da bi naposljetku završio svoju drastičnu igračku transformaciju kao velika Zadrova snaga pod obručem.
U sustavu Danijela Jusupa on predstavlja ubojito oružje prvenstveno kao petica.
Talent za pivotiranje
Dojam je da se Zadar kroz sezonu sve više zahuktava, što je i razumljivo s obzirom na to da je kadar tijekom jeseni nadopunjavan; međutim, nesporno je i da dobar dio uzroka rasta timske forme leži u Mazalinovoj postupnoj adaptaciji na Jusupove zahtjeve. Tijekom jeseni on još uvijek nije imao puno trenerovo povjerenje, što najbolje predočuje podatak da u sedam uzastopnih utakmica nije uspio prikupiti više od 18 minuta na terenu. U to doba Jusup ga je primarno koristio kao zamjenu za Karla Žganeca na petici, s tim da se Mazalin zbog potpune šuterske apstinencije nije mogao nadati da će s vremenom otkinuti oveći dio njegovih minuta.
Nakon što se na Višnjik konačno vratio Juan Davis kojem je Jusup lani davao veliku minutažu, postojala je bojazan da će se Mazalinova ionako ne previše značajna uloga početi smanjivati jednom kad Davis dovede u red svoju fizičku spremu. No, dogodilo se suprotno: ulaskom u 2024. Mazalin se prometnuo u punopravnog nositelja momčadi i na terenu provodi 25-30 minuta te možemo ustanoviti da igra najbolju košarku u svojoj karijeri, odnosno najbolju otkako je izašao iz omladinskih kategorija.
Danas Mazalin i Žganec velik dio utakmica provode upareni u reketu, s vrlo zanimljivom raspodjelom zadaća. U napadu Mazalin igra na petici, budući da u velikoj većini svojih akcija napada leđnom tehnikom s niskog posta, dok sam Žganec mnogo rjeđe napada iz samog reketa, a češće se u ulozi četvorke izvlači na šut s distance i poludistance. Dosad je u sezoni šutnuo više trica (99) nego dvica (90). Međutim, u obrani su im role obrnute: korpulentniji i tromiji Žganec uglavnom se hrva sa suparničkim centrima, dok je mnogo hitriji Mazalin zadužen za čuvanje suparničkih četvorki.
Ova neortodoksna centarska kombinacija sasvim dobro skriva pojedinačne hendikepe dvojice igrača i pokazuje se teško ukrotivom za konkurenciju u Hrvatskoj, dok je prilično neugodna i za srednji dom ABA lige. Zasad je prilično upitno mogu li njih dvojica napraviti pravi nered i najboljim ekipama iz regije, a to će, pak, pretežno ovisiti o tome hoće li se Zadrova igra još malo prilagoditi Mazalinovim kvalitetama.
Trenutno njegovi poeni dolaze tek ponešto iz tranzicije, a ogromnom većinom preko igre leđima, i to uz sve bolji postotak učinkovitosti (zasad na 60,8 posto šuta iz igre, a u prošlom kolu protiv Splita realizirao je svih devet pokušaja). To je prilično fascinantan podatak uzevši u obzir da s obzirom na poziciju koju je igrao u formativnim godinama uopće nije razvijao leđnu tehniku. Zbog toga su još lani u Ciboninu dresu njegova ‘pumpanja’ leđima počesto izgledala ako već ne nevješto, onda definitivno priučeno i bilo je očigledno da se još uvijek kreće po nedovoljno istraženom terenu.
Nepunih godinu dana kasnije napredak je impresivan; svakako mu je mnogo pomogla očigledna fizička preobrazba, odnosno poneki dodani kilogram mišićne mase, ali neprijeporno je i to da Lovro ne pokušava nasilu postati nešto što nije: čovjek zbilja posjeduje ranije skriveni talent za pivotiranje.
Može li još bolje?
No, sve i da zauvijek dignemo ruke od njegova šuta, odnosno sposobnosti širenja reketa, on Zadru može još štošta pružiti, osobito u napadu. Premda je dobio na masi, nije previše izgubio na brzini, što ga čini izrazito neugodnim za čuvanje u tranziciji. Ipak, taj njegov potencijal nije dovoljno iskorišten zbog Jusupova sustava bez klasičnog razigravača; u Zadrovu kadru ne postoji igrač koji je u stanju neposredno nakon obrambenog skoka s punom sigurnošću udijeliti pas na drugu polovicu terena igraču u punom trku; za to su potrebni istinski razigravački instinkt, vještina i iskustvo ako se žele spriječiti brojne izgubljene lopte, stoga u ekipi s time ne forsiraju i teško da će se to promijeniti. Tako da zasad Mazalinova rola u tranziciji dolazi do izražaja više u samim otvaranjima kontri nakon što osigura skok i smjesta sam povuče naprijed, nego u njihovim završecima.
No, Mazalinove bi mogućnosti uskoro mogle biti podrobnije testirane u drugom području: pick igri. Također zbog nedostatka klasičnog razigravača, Zadar ove sezone vrlo malo pokušava odigrati centralni pick s namjerom izravnog napadanja obruča, ali dobili smo naznake da bi se to moglo promijeniti. U posljednjoj je utakmici Luka Božić u nekoliko navrata pokušao odigrati klasični pick & roll s Mazalinom; zasad je to tek ispipavanje terena, ali u bliskoj bi se budućnosti moglo pretvoriti u novo oružje kojim bi Zadrov prilično jednoličan napad dobio novu dimenziju.
Njegova čvrstina u blokovima i eksplozivnost u kretnjama definitivno bi uz pravog dodavača došla na naplatu preko velikog broja laganih i atraktivnih poena, ali treba vidjeti može li Božić dodati još jednu vještinu u svoj bogati asortiman. Teško je sumnjati u čovjeka koji bilježi šest asistencija po susretu, ali razigravanje po dubini iz pick & rolla ipak je drugačiji posao od dijeljenja pasova nakon udvajanja prilikom igre leđima, odakle dolazi velika većina Božićevih asista. Naravno, u tom poslu mogao bi okušati se još netko, prvenstveno Arijan Lakić.
Nakon godina lutanja po nižim razinama mnogi su pomislili da je Mazalin još jedan od nebrojenih propalih velikih talenata. No, on se neprekidno tražio, mijenjao i naposljetku uspio dovršiti svoju metamorfozu kako bi bio u stanju u ozbiljnoj košarci pružiti najbolje od sebe; nekad obećavajući bek pronašao je svoje mjesto u srcu reketa.
