U razmaku od dva dana susreo sam se s nekoliko kolega kojima je na pamet prvo pao baš New Orleansov igrač. Znaš li što će biti s ‘debelim’? Zašto Zion ništa nije radio na šutu? Ma znaš, ne vjerujem tom Zionu dok ne vidim da može odigrati pola sezone — tu su samo neke od njihovih reakcija. Istina je da u ovom trenutku nema igrača koji istovremeno toliko oduševljava, a opet je enigma. Čujemo o njemu, vidimo ga kako je briljantan, pa nestaje s horizonta. U stanju je zapaliti mase pa odjednom ugasiti iskru. O njemu se pričalo i kad nije igrao, jer se zamjerio pornozvijezdi koja je prijetila da će u javnost pustiti privatni film s njim u glavnoj ulozi. Kansas City Chiefs imaju Travisa Kelcea i Taylor Swift, a Pelicansi Ziona i Moriah Mills. Svega je bilo, osim utakmica.

Tijekom prve četiri sezone odigrao je 114 od mogućih 328 utakmica, što znači da je dosad propustio gotovo 60 posto karijere. Nema sumnje u to da ga je ozljeda meniskusa usporila, da bi nakon toga svaku godinu završavao prijevremeno, podebljavajući zdravstveni karton rendgenskim snimkama poput skupljača sličica: prijelom palca, lom kosti u desnom stopalu, istegnuće desne tetive… Njegova povijest ozljeda je zabrinjavajuća, ali još nije vrijeme za uzbunu. Tek su mu 23 godine. Joel Embiid propustio je prve dvije sezone, do 22. godine odigrao svega 31 utakmicu, a danas je MVP. Sumnjam da itko Williamsonu želi da doživi sudbinu nikad prežaljenog Brandona Roya, koji se morao umiroviti s 27 godina.

Zion je igrač kojeg nije pošteno uspoređivati s bilo kim drugim, jer nikad prije nismo vidjeli nekoga poput njega

Možda je sve to trebao proći da postane bolji. Trenutno možemo samo nagađati, ali neizbježno je da se radi o izvanserijskom talentu. Zion je igrač kojeg nije pošteno uspoređivati s bilo kim drugim, jer nikad prije nismo vidjeli nekoga poput njega.

Samo 29 utakmica bilo mu je dovoljno da bude izabran u All-Star petorku. Ima potencijal da bude najbolji igrač u momčadi koja je legitimni kandidat za naslov. Većina nas želi ga vidjeti na terenu što je više moguće. To je dobro za NBA i košarku. Želimo vjerovati da je spreman za 60 do 70 utakmica u sezoni. Pa makar i morao prolaziti kroz poseban režim load managementa. Kawhi Leonard danas vjerojatno ne bi igrao košarku da nije bio toliko oprezan, koliko god ga je to iritiralo ili razočaralo — kao u zadnjem doigravanju, kad je ponovno podsjetio koliko može biti moćan.

Do koša po volji

Po riječima ljudi bliskih Zionu, ljetos je uložio ozbiljan novac u fizičku pripremu, u angažiranje ljudi koji će voditi brigu o njegovoj kondiciji i tijelu. S tog stajališta, razina odgovornosti i predanosti koju je pokazao jest ohrabrujuća. Dovoljno da se nadamo da je u dobroj formi.

I ponovno je otvorio sezonu podsjećajući na to koliko može biti fascinantan. To što većinu poena postiže iz reketa, odnoseći ljude ili prolazeći pored njih poput asteroida nije iznenađenje, ali činjenica da je jedva pogledao šut s perimetra govori o njegovoj usredotočenosti. Prošle je godine uzeo devet šutova s poludistance i 19 trica u 29 utakmica. Ove je fokusiran isključivo na reket. Većinu šutova uzima na metar i pol od koša, s povremenim pokušajima do tri metra od obruča. Uzeo je tek dva šuta na više od četiri metra, uključujući jednu tricu. Još jedna stvar koja je vrlo zanimljiva: postigao je tek jedan koš s desne strane parketa. I opet uspijeva biti dominantan.

Sa svojih 128 kilograma i brzinom beka probija se i manevrira kroz obranu tako da pretežito ide ulijevo, iako to svi znaju i obrane mu pokušavaju oduzeti baš tu stranu. Što se tiče šuta s poludistance i trice, to je stvar mentalne prirode. Nije da Zion ne može uzeti fadeaway, mid-range ili otvoreni šut za tri poena, nego je riječ o čovjeku koji je u igri perfekcionist. Posvećen je tome da je najbolji šut onaj koji je najbliži košu i vodi se tim načinom razmišljanja u igri. Na otvaranju protiv Memphisa u jednoj je akciji tijelom odnio Xaviera Tillmana i Jarena Jacksona Jr.-a te zabio koš uz prekršaj. Prvi je grmalj od 203 centimetra i 111 kilograma, a drugi obrambeni igrač godine. A što vidi Zion? Dva obična tipa na putu do cilja.

Williamson je svjestan da dolazi do koša po volji. Treneru i njegovim suigračima jasno je o kakvoj se sili radi, pa su odlučili pojednostaviti stvari. Zion prima loptu u dvije pozicije, kad dolazi s desne strane terena na sredinu slobodnih bacanja (tzv. nailu) i prilikom uručivanja iz driblinga oko lakta. U oba slučaja ide u lijevu stranu, ili barem to pokušava — bilo da je u kretanju ili iz driblinga u mjestu, iako mu se obrana odmiče ostavljajući otvorenu poludistancu.

Zion je u načelu igrač na kojeg suparnici šalju udvajanje kako bi ga usporili, ali Draymond Green je u njihovu zadnjem susretu pokazao koliko je univerzalan defenzivac. Warriorsi nisu imali potrebu slati pomoć, ostavljajući Greena jedan-na-jedan u obrani; dovoljno je mudar i snažan da ostane ispred njega. Ali preostalih 28 momčadi nema Greena. Ključ branjenja Williamsona je da ga se mora pobijediti u njegovoj igri.

Čarobna poluga

Malo je igrača u ligi koji se mogu mjeriti s njegovom snagom i brzinom. Ako nemaju nijedno, moraju to kompenzirati inteligencijom. Giannis i Bam Adebayo dvojica su igrača koji imaju predispozicije braniti Ziona, ali nisu garancija za takvo što. Ni Green nije uspio svaki put ostati ispred njega, a ponekad kad je i ostao, mogao se samo nadati da će ovaj promašiti šut iz kontakta preko njega. Ostaje pitanje što bi bilo da Zion ima šut za tri poena, ali isto vrijedi i za Giannisa. Vjerojatno bi ‘prešli igricu’. S time da je Zion u rookie sezoni šutirao tricu 43 posto, čemu Giannis nikad neće ni prići, ali radilo se o tek šest trica iz 14 pokušaja.

Ono što smo vidjeli na početku sezone nekoliko je primjera u kojima Zion preuzima u obrani na nižem igraču. Protiv Knicksa je tako ostajao na Jalenu Brunsonu bez pomoći. Nije uvijek bilo savršeno, ali kad bi Brunson pozvao novi pick and roll s Mitchellom Robinsonom kako bi napao sporijeg Jonasa Valančiūnasa, Zion se stigao vratiti. Međutim, ovaj ga je probio i opet na sebe navukao Valančiūnasa, ali Zion je odgovorio pravovremenom rotacijom i zatvaranjem dodavanja prema centru Knicsa, što je rezultiralo ukradenom loptom.

Willie Green je obrambeni trener. Prije dolaska u New Orleans, bio je kao asistent zadužen za obranu Sunsa. Pelicansi su prošle sezone pod njim imali top 6 obranu lige. Njegov princip obrane zasniva se na tri važna faktora; primarno stavlja naglasak na komunikaciju, koristeći igrače poput Herba Jonesa i Najija Marshalla kao defenzivne koordinatore koji sve preuzimaju i održavaju petorku fokusiranom. Drugi segment je obrana trice. Prošle su sezone Pelicansi držali suparnike na najmanjem postotku šuta za tri poena (33,9 posto), a slično su otvorili i ovu sezonu. I treće, draftiraju i slažu igrače kompatibilne sa Zionom, 3-and-D krila dugog raspona ruku. Isti profil igrača pokušava uklopiti u napadački sustav, pri čemu se nazire da bi idealna petorka mogla biti sa Zionom na poziciji 5 bez Valančiūnasa. Na taj je način zaustavio ozbiljni nalet Knicksa.

U konačnici, sve se vrti oko Ziona, koji je proveo cijeli offseason u New Orleansu radeći na sebi kao da nešto mora dokazati. Iako Pelicansi imaju dovoljno talenta da na kratke staze izdrže bez njega, on ih čini i zabavnima i naprednima. On je ta čarobna poluga koja im daje snagu da se izvuku iz škripca. I računaju na njega, na njegovu dostupnost i zdravlje, koje će još jednom biti pod povećalom — možda s dozom skepse, ali i dalje uvjerenja da je on ‘taj’.

On je njihova želja za otkrivanjem neistraženih vidika. Misteriozni igrač Z.