Prije prošlog kola HNL-a imali smo utrku za naslov u kojoj su sudjelovala tri kluba. Rijeka je držala prvo mjesto, ali Hajduk je bio tek bod iza, a Dinamovih se -5 eventualnom pobjedom u zaostaloj utakmici s Varaždinom pretvaralo u samo dva boda zaostatka.
U samo dva kola troboj je postao dvoboj. Postoji još dovoljno matematičkih opcija i teoretskih mogućnosti, ali Hajduk je bio u situaciji u kojoj su tri boda na Veliku subotu bila imperativ. Nakon domaćeg poraza od Lokomotive morao se vaditi protiv Dinama. Nije uspio. Hajduk je upisao poraz od Dinama na domaćem terenu i time je ispao iz realne utrke za naslov prvaka.
Ne znači to da je Hajduk odigrao loše. Kod navijača postoje očekivanja i često se ta očekivanja svedu na nerealno uvjerenje da će kompenzirati lošu predstavu iz prošlog kola tako da će u idućem nadoknaditi za obje utakmice. Hajduk to nije napravio. Nije dominirao protiv Dinama, nije ga razbio i nije stvarao šansu za šansom da navijačima kompenzira loše izdanje protiv Lokomotive. Međutim, nije ni odigrao lošu utakmicu. Dapače, Hajduk je u prethodne tri prvenstvene utakmice protiv Dinama upisao dvije pobjede i remi, a u svim tim utakmicama je po ključnim nogometnim parametrima odigrao lošije nego ovaj put.
Plan s kojim je Mislav Karoglan izašao na utakmicu temeljio se na iskorištavanju desne strane. Fahd Moufi se vratio nakon što je zbog ozljedepropustio pet utakmica, a o tome koliki fokus je bio na njemu najbolje govori činjenica da je imao 63 dodira s loptom u 78 minuta koliko je proveo na travnjaku. To je gotovo dvostruko više u odnosu na prosjek od 33,2 dodira po utakmici, koliko je skupio u dosadašnjem dijelu sezone. Oslanjanje na Moufija je bilo posljedica činjenice da je Karoglan uvukao Emira Sahitija prema sredini terena i oslonio se na Lászla Kleinheislera koji je bio figura viška kojom je Hajdukov trener blokirao Arijana Ademija i Josipa Mišića.ž
Možda je utakmica protiv Dinama bila najmanje loša, ali kad prethodno prokockaš kredite, onda je to samo naplata s odgodom
Većina suparnika koji su ove sezone izgledali solidno protiv Dinama do dobrih su partija došli tako što su isključili Mišića iz igre. Karoglan to nije napravio ‘flasterom’ na Mišića, ali ako je Moufi imao dvostruko više dodira s loptom nego inače, onda je Mišić imao upola od svog standardnog prometa. Riječ je o čovjeku koji u prosjeku ima 52 dodavanja po utakmici, a na Poljudu je imao tek 25, što je najlošiji njegov učinak ove sezone. Bitan je faktor bio i vjetar koji mu je otežavao okretanje strana dugim dodavanjima, što je vanjski faktor koji išao Karoglanu na ruku i koji je potpuno izvan njegove kontrole. Ali činjenica je da ni tih nekoliko puta kad je dobio dovoljno prostora i vremena na lopti, Mišić posjed na svojoj polovici nije pretvorio u opasnost pred suparničkim golom.
Izravni rezultat toga da su Mišić i Ademi bili uspješno limitirani bilo je preko 60 posto lopte u nogama Hajdukovih igrača.
Propuštene prilike
Zadnji derbi u kojem je Hajduk bio ravnopravan u posjedu lopte bio je pobjeda na Maksimiru iz prosinca 2021. pod Valdasom Dambrauskasom. Tada je Hajduk slavio golovima koje su zabili Sahiti i Marko Livaja, a posjed je bio 50-50. Nakon toga su Hajduk i Dinamo odigrali 12 utakmica i u svakoj od njih je Dinamo imao kontrolu nad loptom i tempom utakmice, a to ovaj put je to bilo uvjerljivo na Hajdukovoj strani. I nije stvar samo u posjedu. Hajduk je imao više udaraca (14-8), više ulazaka s loptom u suparnički kazneni prostor (32-18), više velikih prilika (3-0), više osvojenih duela (51-50), više uspjelih driblinga (12-4) i više točnih centaršutova (7-4). Daleko je to od dominacije, ali Hajduk nije bio loš.
Zašto onda nije pobijedio?
Za početak, zato što nije iskorištavao sve što mu je Dinamo nudio. Naglasili smo ulogu koju je imao Moufi, čija je aktivnost bila glavni Hajdukov plan za dolazak naprijed. Međutim, slične su se situacije otvarale čak i na lijevoj strani, ali Ismaël Diallo ih nije koristio.
Na slici gore najbolje vidimo ulogu Hajdukovih krila. Kleinheisler (na lopti) i Sahiti (obojica označeni bijelim strelicama) su u centralnim zonama terena. Obojica Dinamovih stopera striktno markiraju Livaju, a Rokas Pukštas se podiže iz veznog reda u liniju s Livajom kao najistureniji igrač. To otvara ogromne prostore za bočne igrače na aut linijama.
Moufi je svoje prilike koristio. Doduše, imao je na svojoj strani Sahitija i Pukštasa koji su nešto življi i više se kreću u otvoren prostor, ali on je dolazio naprijed. Jednom mu je udarac s gol linije skinuo Maxime Bernauer, drugi put mu je Ivan Nevistić obranio i odbio loptu koji centimetar od stative, a Moufi je imao još jedno ključno dodavanje, dva uspjela driblinga i ukupno 7/10 osvojenih duela. S druge strane, Diallo je oduzeo dvije lopte u obrani, ali prema naprijed nije napravio ništa. Nije uzimao prostor koji mu se nudio, nije prilazio po loptu, nije pokušavao probiti uz aut liniju, a dvaput je pokušao driblati i u oba je navrata izgubio loptu. Za 45 minuta je imao sedam točnih dodavanja i 42 posto osvojenih duela.
Hajduk je zagustio sredinu. Zakočio je tako Mišića i Martina Baturinu, a s njima i Dinamo koji nije stvorio previše prilika, ali je ograničio i sam sebe. Napadi nisu išli kroz centralne zone i ostalo je samo pokušavati preko bokova. Hajduk je tu čak nešto i stvorio, ali kad si predvidljiv i kada dolaziš samo s jedne strane, onda nije za očekivati da ćeš stalno ulaziti u zicere i da ćeš stvarati šanse.
Hajduk je do pozitivnog omjera u prve tri utakmice s Dinamom došao tako što se dobro branio i zabijao prvu ili drugu od rijetkih šansi koje su se pojavljivale. Ovaj put je stvorio možda čak i više nego u sve te tri utakmice zajedno, ali je promašio. Promašio je i ono što mu je palo s neba, kao što je zicer u kojem se našao Nikola Kalinić ili pokušaj Filipa Krovinovića glavom, a za ostati u utrci za titulu trebalo je nešto zabiti.
(Uglavnom) bezopasni Dinamo
Imao je Karoglan i dozu nesreće. Dario Melnjak i Mihael Žaper su koncepcijski važni igrači, ali su se ozbiljno ozlijedili, dok se Ivana Perišića ne može niti računati u kontekstu izostanaka. Ali taktičkim rupama koje su ostavili Melnjak i Žaper pridružili su se još neki igrači. Livaja je preskočio nekoliko utakmica, Filip Uremović je izvan kadra, a i Josip Brekalo se tek oporavlja. To su sve izostanci trojice ključnih prvotimaca zbog udaraca i mehaničkih ozljeda na koje trener ne može utjecati. Osim njih ozljedu vuče i Ivan Lučić, Zvonimir Šarlija je daleko od potpuno spremnog, a Karoglan je u situaciji kada je već bio bez Melnjaka i Žapera — zbog čega je Niko Sigur prešao u sredinu — ostao bez i Dialla i Moufija.
Međutim, činjenica je da je Hajduk u proljetnom dijelu sezone ostavio generalno loš dojam i da to ide na trenerovu dušu.
Možda je utakmica protiv Dinama bila najmanje loša i možda su kritike na tu konkretnu utakmicu pretjerane, ali kad prokockaš kredite protiv Rijeke, Osijeka i Lokomotive, pa čak i protiv Istre koju si pobijedio, onda je to samo naplata s odgodom. Hajduk je izgubio od Dinama i ispao je iz utrke za naslov prvaka, ali utakmica s Dinamom je najmanji problem. Na njoj se slomilo, ali napuklo je još prije.
Dinamo, s druge strane, ostaje u borbi za titulu i nastavlja dvoboj s Rijekom. Sergej Jakirović je bio pragmatičan, čekao je svoju priliku i dočekao ju je kada je Arbër Hoxha vukao loptu 40 metara bez da mu je itko ušao u duel, a onda je Bruno Petković tu istu loptu od neizgledne situacije pretvorio u gol za koji se pokazalo da je vrijedan pobjede.
Nije Dinamo bio sjajan. Odigrao je utakmicu u kojoj je veći dio vremena proveo čekajući i prema naprijed je dao taman toliko da bude dovoljno Petkoviću kako bi presudio jednom akcijom. Dapače, čak niti u ovim derbijima koje je gubio nije bio ovoliko neopasan. Jedan od razloga — osim što je Hajduk Kleinheislerom i Sahitijem zatvorio sredinu, što je omogućilo Siguru i Krovinoviću kontrolu i dobre utakmice, pogotovo Sigura koji je osvojio 13/18 duela i oduzeo sedam lopti — je to da su krila bila prenisko i predaleko od pozicije iz koje mogu ugroziti suparnika. To ‘propadanje’ krila je taktička pogreška koja se Dinamu povremeno događa i koja ga košta napadačkog učinka jer Petković ostaje bez podrške, a ova dvojica čak ni ne rade baš toliko puno u obrani.
Ali to su dodatne loše vijesti za Hajduk u kontekstu srijede i susreta u Kupu za koji se Livaja pridružio listi izostanaka. Teško da će Mišić ponovo imati tako tihu utakmicu, teško da će Baturina ostati bez učinka, teško da će cijela momčad imati samo četiri driblinga i teško da će krila ponovo propadati toliko nisko. A onda je vrlo teško da će Dinamo biti toliko bezopasan u napadu i da će dopustiti Hajduku inicijativu koju je imao u ovoj utakmici.
A kup je jedino što je Hajduku ostalo nakon što je prvenstveni troboj porazima protiv Lokomotive i Dinama pretvorio u dvoboj u kojem on više ne sudjeluje.
