“Znamo da smo kao tim dosta jaki kada smo pravi”, rekao je Komnen Andrić nakon ključne Dinamove pobjede nad Rapidom. Njegove riječi dobro opisuju ne samo određene pojedince u momčadi Damira Krznara, već i cijeli kolektiv hrvatskog prvaka na domaćoj i na europskoj sceni. Pitanje je bilo koji će se Dinamo pojaviti sinoć — onaj “pravi” ili onaj drugi kojeg je Rapid prije 14 dana pobijedio.
Pojavio se “pravi”: osim one pogreške za rani Rapidov pogodtak, većih kikseva i trzavica nije bilo i Dinamo je individualnom i kolektivnog kvalitetom kontrolirao susret gotovo svih 90 minuta. Krznar je naučio iz svojih pogrešaka i Modri su se na Maksimiru postavili mnogo čvršće i agresivnije od prvog sučeva zvižduka.
Igrač koji najbolje predstavlja te oscilacije vjerojatno je Bruno Petković, čovjek koji je obilježio sinoćnji susret. Za njega nikad ne znamo kakav će se pojaviti na terenu, ali kad je pravi — kao što je bio sinoć — onda je u stanju izdominirati na terenu. Pogodak, predasistencija, 12/14 dobivenih duela i 3/3 uspjela driblinga samo su ilustracija njegove vrijednosti u ovoj pobjedi. No, njegove se utjecaj teško može prikazati samo kroz brojke.
Ne samo da je Dinamo došao do ključna tri boda, već je to napravio sa stilom, uz odgovarajući mentalitet i disciplinu koje sada treba pokazati u kontinuitetu
Baš kao što je to često slučaj, Dinamova se ofenzivna zvijezda spuštala u lijevi međuprostor kako bi primila loptu od vezne, pa čak i zadnje linije.
I baš zbog te njegove kretnje i kombinacije s cijelim lijevim krilom, Dinamo se gotovo u potpunosti orijentirao na tu stranu terena, s koje je stvarao najbolje prilike. Njegovih spuštanjem Dinamo je rušio Rapidov obrambeni sustav jer bi jedan od gostujućih stopera uvijek morao izlazit iz strukture. Ako se ta rupa ne bi odmah pokrpala, netko od domaćih bi dovoljno brzo uskočio iskoristiti taj prostor i stvarao probleme gostima.
Slično je bilo i u akciji za prvi i izjednačujući pogodak. Ovaj put je glavni akter bio Mislav Oršić, ali principi su ostali isti: Dinamo je kombinirao na lijevoj strani, iz nekoliko dodavanja kroz međuprostor i izbacivanja na krilo stvorila se prednost koja rezultira pogotkom. Dvadesetak minuta kasnije, Petković, koji je za prvi pogodak okupirao sam centar kaznenog prostora, prima loptu dublje i karakterističnim okretom šalje Bartola Franjića u prazan prostor. Ovaj odličnom loptom pronalazi Andrića pred samim vratima Paula Gartlera.
Recept za dominaciju
Dinamo je bio dobro postavljen i odlično je identificirao Rapidovu slabu točku. Mladi Leopold Querfeld nekim je čudom uopće i ostao na terenu onoliko koliko je i ostao, a cijeloj kombinaciji nije pomoglo ni ubacivanje Thorstena Shicka koji u 45 minuta nije uspio upisati niti jedan uspješan duel na zemlji ili u zraku protiv Dinamovih napadača. Igrači poput Oršića, Petkovića, pa čak i Luke Ivanušeca te Sadegha Moharramija često su lomili svoje čuvare u situacijama jedan-na-jedan koje je Dinamo stvarao.
No, također treba naglasiti i Josipa Šutala u toj fazi napada. Naravno, sam pogodak bio je odličan i Dinamove reakcije tijekom prekida generalno su bile na razini, ali još valja vidjeti koliko će taj dio njegove igrati ostati konstantan kroz sezonu, pa i dalje. Ono što će Modrima vrlo vjerojatno i više značiti je igra na lopti mladog stopera. Baš je takva hrabrost u posjedu Dinamu je često nedostajala u prvoj fazi izgradnje napada uz igrače poput Rasmusa Lauritsena i Kévina Théophile-Catherinea. Šutalu je samo 21 godina, ali sinoć je odigrao poput igrača s mnogo više utakmica u nogama.
Ta promjena brzine i slalom u kakav se upušta može postati ključni dio Dinamova napada i otključati njegov potencijal. Rapid je momčad koja se ne boji upustiti u visoki presing, ali svaki puta kada su Modri imali taj ispušni ventil kroz Šutala — ili kroz Josipa Mišića, koji se često spuštao dublje — progresija je bila lakša i impresivnija. I baš je u tim trenucima Dinamo je izgledao najopasnije. Brza tranzicija iz prve linije, pa kroz ogromni prostor iza leđa Rapidovih igrača u veznom redu i onda kombinacija za izbacivanje krila u zadnjoj trećini završila bi recept koji je zagrebačkoj ekipi naposljetku donio dominaciju terenom.
Naravno, neke pogreške se uvijek potkradu. Dinamo je jučer pokazao da može i da je samom kvalitetom superioriran svome protivniku, ali želi li dočekati europsko proljeće, morat će biti konzistentniji u svojim nastupima. Isto se može reći i za upitne odluke u fazi obrane.
Istina je da Dinamova obrana bila u samoj srži prošlosezonskog uspjeha, ali manjak koncentracije za prvi pogodak i onda gotovo identična pogreška pri branjenju prekida potkraj prvog poluvremena situacije se koje se moraju u potpunosti eliminirati. Naravno, događa se i najboljima da jednom ne pročitaju situaciju ili im promakne detalj koji na kraju presudi cijeli susret, ali ako se takve stvari ponavljaju više puta u kratkom vremenu, onda možemo govoriti o problemu. Dinamo je dvaput loše isplanirao ofsajd-zamku, jednom je za to bio kažnjen. A dobro znamo kako je utakmica vrlo lako mogla otići u potpuno drugačijem smjeru da je Rapid nekako došao na 2-2.
Pobjeda sa stilom
Najbolja vijest je ta da je Krznar dobro reagirao nakon poraza u Beču i razlika u jučerašnjoj izvedbi u odnosu na onu od prije dva tjedna bila je jasna: Dinamo je bio agresivniji, odlučniji i proaktivno je krenuo u utakmicu. Protiv ekipe kao što je Rapid je konstantni pritisak — kako na lopti tako i bez nje — ključ do pobjede. Dinamo je imao relativno umjeren tempo bez posjeda u srednjem bloku, ali i dobre okidače za agresivniji presing.
Obrambeni blok pomicao se iz 5-4-1 u 4-1-4-1, pa u 4-4-2, kako se cijela momčad pridizala u nešto viši pritisak na loptu. Modri su stajali dosta usko čovjek-na-čovjeka osim na bočnim pozicijama, gdje bi Rapid obično dobio nešto zraka za primiti posjed. No, baš u tom trenutku Dinamo bi se obrušavao na njih, koristeći pritom rub terena kao ‘dodatnog čovjeka’ u obrani. I kroz većinu susreta je taj pristup bio uspješan, a Modri su gušili svaki pokušaj gostiju da kroz kombinatoriku zaprijete suparničkim vratima.
To ne znači da prijetnji nije uopće bilo. Baš kao što je Dinamo preferirao lijevu stranu austrijske obrane, tako su i Austrijanci slabu točku zagrebačke ekipe pronašli na svojoj desnoj, odnosno Dinamovoj lijevoj strani, gdje je igrao Franjić. U sekvencama kada je lopta brzo mijenjala stranu, Rapid bi često našao izolaciju svojih bočnih igrača koji su primali posjed s previše vremena i prostora. Nedostajao im je zadnji pas kako bi od tih napada napravili nešto više, ali problem i dalje postoji. Na ostalim dijelovima terena Dinamo je dobro zatvarao rupe. Stoperi su izrazito agresivno izlazili na loptu, a Amer Gojak i Mišić dobro držali konce u veznom redu.
Ne samo da je Dinamo došao do ključna tri boda, već je to napravio sa stilom, uz odgovarajući mentalitet i disciplinu koje sada treba pokazati u kontinuitetu, jer bez toga ne može gajiti prevelike nade na europskoj sceni.
Jer kao što je Andrić rekao nakon susreta, kada je pravi i kada igra kao tim, Dinamo je i dalje jak.
