Nakon što je u Lusailu završeno Svjetsko prvenstvo. Lionel Messi je dobio nagradu za najboljeg igrača turnira. Zabio je sedam golova, asistirao je triput i vukao je Argentinu do naslova svjetskog prvaka, prvog nakon 1986. Punih deset mjeseci kasnije Messi je dobio novu nagradu za tih mjesec dana u Kataru: 22 centimetra visoku i 12 kilograma tešku loptu od 18-karatnog zlata.
Čim je Messi osvojio Svjetsko prvenstvo, bilo je jasno da je prvi favorit za osvajanje Zlatne lopte koju dodjeljuje France Football. Iako mu je ovo bez konkurencije najslabija sezona od svih osam u kojima je Messi osvojio nagradu za najboljeg igrača na svijetu — a postoje čvrsti argumenti i za to da je možda i najslabija u cijeloj njegovoj karijeri — suvremeni nogomet funkcionira na spektaklu. Pamti se samo sjaj, glorificira se pojedinac i naglašava se potez, a slast uspjeha se odvaja od tisuća onih sitnih stvari koje se moraju odraditi da bi se do uspjeha uopće došlo. Messi je u Kataru osvojio najveći od 44 trofeja koje ima U tom kontekstu, bilo je za očekivati da će u izboru za Zlatnu loptu još jednom prevagnuti jedan upečatljivi trenutak, a ne kontinuitet izvrsnosti.
Da se bira tko je u kontinuitetu bio najbolji igrač na svijetu u zadnjih 12 mjeseci, onda bi Rodri bio ispred svih.
On je osvojio Ligu prvaka, Premier ligu, FA Cup te Ligu nacija s reprezentacijom. Klupsku tripletu i reprezentativni trofej okrunio je tako što je proglašen je za najboljeg igrača finala Lige prvaka, a onda je još odnio titulu najboljeg igrača završnice Lige nacija. Zabio je gol u finalu Lige prvaka, svojim golom je načeo Bayern u četvrtfinalu, a u polufinalu je skinuo jednu loptu s crte i tako sačuvao Manchester City od pada u rezultatski deficit na početku utakmice.
Rodri je ključni kotačić momčadi koja je prošle sezone bila najbolja na svijetu i jedini za kojeg Guardiola nema zamjenu
Međutim, ono što Rodrija izdvaja od svih drugih je njegova konstantnost. Prošle je sezone j bio igrač kojeg je Pep Guardiola najviše koristio. Kevin De Bruyne je bio peti, a Rodri je odradio 21,4 posto više minuta od njega. Toliko ga je Guardiola koristio da je na terenu je proveo više vremena čak i od Edersona, a u Premier ligi i Ligi prvaka ga je odmorio samo dvaput — protiv F.C. Københavna u grupnoj fazi Lige prvaka i protiv Brentforda u zadnjem kolu Premier lige, kad je naslov prvaka već bio osiguran. Ali ne radi se samo o volumenu, nego i o važnosti uloge. City je najuspješniji klub protekle sezone, a Rodri je bio ključni kotačić u ideji koju je Guardiola prenio na travnjak. Doslovno i figurativno, Rodri je bio centralna figura najimpresivnije momčadi protekle sezone.
Ono što daje težinu toj tvrdnji je to da je Rodri ne tako davno bio problem.
U vozačkom sjedalu
Rodri je u Manchester City došao kao savršeno pojačanje. Međutim, dugo nije mogao replicirati obrambene brojke koje je bilježio u La Ligi. Ondje je imao 3,2 oduzete lopte po utakmici, a kada je došao u City mučio se sa zaustavljanjem suparničke tranzicije. Guardiolina je momčad puštala kroz sredinu, a Pep je pristajao na kompromis i ostavljao je vezne igrače nisko kako bi prevenirali suparničke kontre te tako pomagali Rodriju obraniti svoju polovicu, ali po cijenu manjka opasnosti u završnici. To je City od najaktivnije napadačke momčadi današnjice po broju udaraca i napadačkih akcija pretvorilo u momčad koja igra s igračima iza lopte i vrti posjed u prazno, što — kao što je to pokazao Ivan Leko u Hajduku — nije dugoročno održivo.
Trebalo je proći neko vrijeme da se Rodri aklimatizira na Premier ligu i specifičnosti igranja u drugom kontekstu, ali trebalo je i neko vrijeme da Guardiola pronađe kako mu pomoći u branjenju kontri bez da žrtvuje napad. Prvo je uvukao Joãa Cancela s beka u sredinu, pa je prošle sezone podigao Johna Stonesa. Oba su poteza služila tome da Rodri dobije zaštitu bez da se žrtvuje sloboda preostale dvojice veznjaka koji su nastavili tražiti praznine u međuprostoru i priključivati se napadu. A i Rodri se u međuvremenu navikao na Guardioline zahtjeve.
“Pokušali smo mu pomoći tako što je radio s Juanmom Lillom na razumijevanju igre i onome što zadnji vezni mora raditi”, objasnio je Guardiola zašto je Rodri u drugoj sezoni napravio iskorak u odnosu na prvu sezonu. “Lani se previše kretao. Zadnji vezni mora biti tu; ne kreći se, budi tu. To je kao da vozite auto i prijeđete na zadnje sjedište, razbit ćete se. Vozač mora biti naprijed.”
Rodri je preuzeo volan, udobno se smjestio u vozačko sjedalo i počeo je kontrolirati Cityjeve utakmice. Prošle je sezone imao 2.716 točnih dodavanja u Premier ligi ili 75,44 po utakmici. Jedini igrač koji je imao više od njega je Lewis Dunk, ali Dunk je stoper i obično ima dovoljno vremena izabrati sigurno rješenje. Rodri nema taj luksuz. Čak 74 posto Rodrijevih dodavanja bilo je pod pritiskom, a on je svejedno pronalazio rješenja i povezivao linije. Za usporedbu, drugi igrač pod najvećim presingom bio je Fabinho, a on je morao izvesti samo 59 posto dodavanja pod neposrednim pritiskom suparničkih igrača.
Recept za zaustavljanje Cityja bio je jasan: trebalo je zaustaviti Rodrija i to je cijela Premier liga znala. Konstantno su ga stavljali pod pritisak, striktno su ga markirali, zatvarali su presing zamke oko njega i pokušavali su ga duplirati. Rodri je neprekidno nosio metu na leđima, ali je uzeo volan u ruke i upravljao je smjerom u kojem se City kretao.
Tisuću malih stvari
Zato je Rodri zaslužio Zlatnu loptu.
Svi su suparnici prvo gledali kako zaustaviti njega, ali nitko u tome nije uspio jer je on konstantno pronalazio rješenja. Nisu bila komplicirana niti su nudila spektakl, ali nogomet u svojoj suštini niti nije sport spektakla kao što je to, recimo, košarka koja ide na 100 poena po ekipi. U nogometu pada relativno malo golova, ali i oni su najčešće produkt tisuću malih stvari koje je potrebno obaviti kako bi se došlo do uspjeha.
U protekloj godini tih tisuću malih stvari nitko nije radio bolje od Rodrija. On je bio centralna figura najbolje momčadi na svijetu; on ju je pokretao rješenjima koja je pronalazio. Guardiola je svoj sustav gradio oko njega, a on je briljirao i u napadu i u obrani. Svojim je dodavanjima davao ritam napadu, povezivao je linije i čuvao posjed bolje nego itko drugi na svijetu, iako je bio pod konstantnim pritiskom. Istovremeno, svojim pokrivanjem prostora, čitanjem igre i oduzimanjem lopti štitio je City od kontranapada i kontrolirao prostor u kojem je njegova momčad najranjivija.
Nije slučajno da je Rodri odigrao najviše minuta prošle sezone i nije slučajno da je City izgubio tri uzastopne utakmice ove sezone baš onda kad je Rodri odrađivao suspenziju zbog crvenog kartona. Rodri je ključni kotačić momčadi koja je prošle sezone bila najbolja na svijetu i jedini za kojeg Guardiola nema zamjenu.
Pa ipak, Rodri je završio tek peti u poretku za Zlatnu loptu. Osim Messija, ispred njega su bili Erling Haaland, Kylian Mbappé i Kevin De Bruyne. Svi oni imaju svoje argumente za izbor, ali ti se argumenti redom svode na upečatljive trenutke, spektakl te glorificiranje pojedinca i njegova poteza. Kad bi se u fokus stavio kontinuitet izvrsnosti i tisuću sitnih stvari koje se mora odraditi da bi se do uspjeha uopće došlo, onda ne bi bilo dvojbe — najbolji igrač na svijetu ove bi godine bio Rodri.
