Iako je Dinamo prije samo tri dana igrao protiv Betisa, Sergej Jakirović odlučio je u utakmicu protiv Rijeke poslati na teren istu prvu postavu koja se suprotstavila Španjolcima. Dinamo je prije utakmice bio u situaciji da u slučaju poraza pada na devet bodova zaostatka za Rijekom. Ostalo je još 36 bodova u igri i Dinamo ima tu utakmicu zaostatka, ali eventualnih -9 bi u ovom dijelu sezone već značilo ozbiljan zaostatak. Zato Jakirović nije računao ni emotivnu ni fizičku potrošnju svojih glavnih igrača; poslao je momčad koja je dokazala da može odigrati utakmicu pod pritiskom.
Željko Sopić je, s druge strane, ipak promiješao karte. Ozljeda koju je Niko Janković zaradio u utakmici protiv Gorice značila je da Rijeka ne može igrati onih 4-1-4-1 s Lindonom Selahijem na zadnjem veznom i četiri krila ispred njega. Sopić je odlučio Jankovića u prvoj postavi zamijeniti Veldinom Hodžom kao što je to napravio protiv Lokomotive, ali napravio je još jednu prilagodbu.
Alen Grgić započeo je prva dva kola domaćeg prvenstva, a onda je preselio na klupu. Redovito je ulazio i skupio je 15 nastupa i dva gola, ali prednost u početnoj postavi imao je Marco Pašalić. No, Pašalićeva je efikasnost pred golom nakon jakog starta pala i zadnji je gol zabio prije skoro 700 minuta nogometa. Sopić ga je prvi put u Gorici izvadio u 31. minuti, drugi put na poluvremenu i redovito je izlazio van, ali je isto tako redovito započinjao utakmice kao prva opcija na desnom krilu. Ovaj put ga je Sopić ostavio na klupi, a umjesto njegova udarca odlučio se za Grgićevu disciplinu u obrani, fizičku snagu i pravocrtnu brzinu u kontranapadima.
U suštini, izbor Grgića u prvu postavu bio je najbolji indikator da je Sopić odabrao oprezniji pristup. Za zadnju Rijekinu ligašku pobjedu protiv Dinama potrebno se vratiti u siječanj 2021., nakon čega je Dinamo nanizao 12 utakmica bez poraza, od čega je bilo devet pobjeda.
Sopić nije ništa puno dirao. Imao je nulu koja mu je odgovarala i čekao je. Na kraju nije dočekao
“Polazišna točka je bolja za nas nego za Dinamo, no ta utakmica ništa neće odlučiti”, izjavio je Sopić u najavi utakmice nakon što je, u svom pretjerano sarkastičnom stilu, rekao kako se može dogoditi da Rijeka izgubi, ali jako teško. “Najvažnije je da moji igrači, zajedno sa stručnim stožerom i svim navijačima Rijeke, uživaju u nogometu, da pokažemo gard prije svega i igru koja je Rijeku krasila u prvom i aktualnom dijelu sezone. Respektiramo Dinamo, ali ga se ne bojimo. Idemo odigrati jednu hrabru utakmicu i uvjeren sam da možemo doći do pozitivnog rezultata.”
Prvo poluvrijeme je ponudilo sasvim drugačiju sliku od one koju je Sopić pokušao prikazati na konferenciji za medije. Rijeka nije bila hrabra i nije igrala igru koja ju je krasila u ovom dijelu sezone; povukla se na svoju polovicu i čekala je priliku za kontranapade. Nakon prvih 45 minuta nije imala nijednu pravu priliku. Pokušao je Ivan Smolčić glavom nakon udarca iz kuta i bila su još dva dalekometna pokušaja, ali ništa ni blizu opasnoga. Opalila je 29 dugih lopti prema naprijed i nije pokušavala prijeći centar kroz igru. Ukratko, Rijeka se povukla na svoju polovicu, skratila je prostor između linija i čekala je.
Figura za figuru
Nije bilo atraktivno, ali plan je funkcionirao. Rijeka je kontrolirala prostor i Bruno Petković nije mogao kombinirati s Martinom Baturinom kako je to radio protiv Betisa. Dinamo je u prvom poluvremenu imao samo četiri driblinga jer nisu se otvarale prilike za igru jedan-na-jedan, čak niti na krilima jer su bočni igrači domaće momčadi bili vrlo suzdržani u dolascima naprijed. Rijeka nije imala volumen napada na koji nas je navikla ove sezone, ali način na koji se momčad pozicionirala i činjenica da je Sopić odabrao Grgića ispred Pašalića, pokazuju da je plan nije ni bio lomiti Dinamo kroz velik broj dolazaka naprijed nego čekati pravi trenutak.
Gotovo da ga je i dočekala.
Mauro Perković je došao visoko izvesti aut, vezna linija nije bila u poziciji da reagira na drugu loptu, Josip Mišić je bio relativno daleko od prostora ispred vlastitih stopera, a Rijeka je iskoristila to što je Petković petljao s loptom u pokušaju da probije liniju. Stoper ga je dobro pratio, dobio je pomoć od dvojice suigrača i Rijeka je otela loptu, a onda ju je Toni Fruk poslao na suparničku polovicu Franji Ivanoviću u prostor.
To je ono što je Rijeka čekala. Bek je otišao visoko, Mišić nije bio u poziciji u kojoj može pomoći i stoperi su ostali na brisanom prostoru, a Dinamo je tijekom cijele sezone bio iznimno ranjiv na pozicijama na kojima brani suparničku tranziciju. Lokomotiva ga je dvaput razbila na to, a slično je pokušala i Rijeka. U ovom konkretnom slučaju, Dario Bel je prvo dosudio prekršaj, a onda je poništio odluku nakon pregleda VAR snimke, ali Rijeka je imala nekoliko dobrih izlazaka u kontranapade koje je naprosto uništila lošim odlukama. Nijedna momčad na svijetu neće ponuditi suparniku 20-ak prilika; to se svede na tri ili četiri situacije na utakmici, a Rijeka je svoje kontre u kojima je imala tri-na-dva upropaštavala lošim reakcijama.
U drugom poluvremenu Sergej Jakirović je povukao poteze, ali nije mijenjao plan igre. Sve što je radio svodilo se na mijenjanje figure za figuru, a taktički je okvir ostao isti. Međutim, Rijeka je gubila kompaktnost i u jednom trenutku se otvorila sredina terena.
Sve ono što je Rijeka dobro branila i sve ono s čime se Dinamo mučio i u prvom poluvremenu i u cijelom Jakirovićevu mandatu polako se počelo otvarati. Prostora između linija bilo je sve više, Baturina je sve češće primao loptu iza Selahijevih leđa, a Maxime Bernauer je provlačio lopte kroz linije. Svaki Rijekin pokušaj da eventualno stavi Mišića ili Bernauera pod pritisak otvarao je dodatni prostor u sredini i Dinamo je dolazio u šanse.
Dinamo izašao iz krize
Neke od njih su bile jako dobre, poput one Takura Kaneka nakon prodora Petra Sučića, a neke je Dinamo zakomplicirao. Ukupno 10 udaraca ne pokazuje dominaciju, ali na kraju je Dinamo ipak došao do sva tri boda nakon što je Bel u zadnjim sekundama utakmice dosudio kazneni udarac.
“Bila je to podjednaka utakmica s nešto više Dinamovih šansi, a žao mi je tih par naših kontri koje moramo bolje razigrati”, sažeo je Sopić dojmove za HRT nakon utakmice. “Na kraju, bedasta greška u našem šesnaestercu, jer smo imali loptu pod kontrolom. Trebali smo je zdravoseljački nabiti na tribine, a ne ovo. Dinamo je ove sezone miljenik zadnjih minuta, što reći.”
Vjerojatno treba reći to da je Rijeka imala sličan plan kao u Splitu protiv Hajduka. Ni ondje nije previše napadala niti je to bila atraktivna utakmica s previše šansi. Razlika je u tome što je Hajduk zabio za 1:0, što je prekinulo status quo te natjeralo Sopića na otvaranje u drugom poluvremenu i agresivniji izlazak. Ovdje je Stjepan Radeljić u prvom poluvremenu skinuo Petkovićevu loptu sa crte i Sopić nije ništa puno dirao. Imao je nulu koja mu je odgovarala i čekao je.
Na kraju nije dočekao i Dinamo dolazi na -3 od Rijeke i -2 od Hajduka, s utakmicom manje. Još je dovoljno bodova u igri, prvenstvo se ne bi odlučilo u veljači i vrijede sve ostale fraze iskorištene u najavi utakmice iz obaju tabora, ali velika je razlika između -3 i -9.
Jakirović je izvukao momčad iz krize, a Dinamo je ovom pobjedom napravio veliki korak u borbi za naslov koja se sve više komplicira.
