Gledajući dvomeč Barcelone i PSG-a, Luis Enrique je u pravu. Opta je podatke s utakmica Lige prvaka počela obrađivati 2003. i dva najniža postotka posjeda lopte koje je Barcelona ostvarila zabilježeni su u utakmicama protiv PSG-a. Prošli tjedan je Xavijeva momčad imala 41,4 posto lopte u nogama, a ovaj put je postotak pao na 32,7 posto. Očito opravdanje je to da je Barcelona u uzvratu igrala sat vremena s igračem manje. Ali treba imati na umu da je Xavijeva momčad počela prepuštati kontrolu utakmice i spuštati se u pasivnu zonu čak i prije nego što je Ronald Araújo dobio crveni karton. To je suludo jer je Barcelona nakon samo 12 minuta bila jednom nogom u polufinalu Lige prvaka. Gol prednosti iz Pariza udvostručen je nakon majstorije Laminea Yamala na desnom krilu i Xavi se našao u idealnoj situaciji za kontrolu igre posjedom lopte.

Za početak, igralo se protiv PSG-a, čija prednja linija i nije baš dobra u presingu. Zatim, Xaviju se vratio Pedri; on je prošlog tjedna donio protočnost lopte u sredini terena nakon što je ušao s klupe, a Xavi je u utakmici protiv Cádiza odmorio cijelu prvu postavu iz Pariza; igrali su samo Marc-André ter Stegen i Pau Cubarsí. Pedri je dobio pola sata da uhvati ritam utakmica i onda ga je protiv PSG-a stavio u prvu postavu, a on je na početku utakmice diktirao tempo.

Xavi nije vratio igru s Barceloninim DNK-om i to je poraz s kojim se mora nositi

Sjajan je bio Araújo, barem u fazi izgradnje napada. Na travnjaku je proveo samo 29 minuta, ali je u tom vremenu osvojio 102 metra terena s loptom u nogama. U cijeloj je utakmici u Xavijevoj momčadi bolji bio samo Raphinha, i to za tek osam osvojenih metara. Čak kad na stranu stavimo loptu koju je Araújo dao na Yamala prije prvog gola, probio je suparničku liniju još četiri puta, a ukupno je imao 16 točnih dodavanja iz 20 pokušaja. Za usporedbu, Cubarsí je igrao cijelu utakmicu i imao 17 točnih dodavanja, a Frenkie de Jong izašao u 82. minuti i, iako je igrao 53 minute više od Araúja, skupio je samo četiri dodavanja više.

Međutim, ni Araújo nije igrao isto u prvih 15-ak minuta i nakon postignutog gola. Od 102 osvojena metra s loptom u nogama, 86 je osvojio prije postignutog gola, a tada je došlo i 12 od njegovih 16 točnih dodavanja, baš kao i tri od četiriju probijanja linija.

Pitanje ideala

Barcelona je na 1:0 prestala naprosto igrati i predala loptu suparniku.

Xavi nije došao na ideju da s Araújom, Cubarsíjem i Julesom Koundéom drži loptu u zadnjoj liniji, a i da João Cancelo ode visoko. tako da De Jong, Pedri, İlkay Gündoğan i Raphinha u sredini terena stvore kvadrat s po dvije ‘šestice’ i ‘desetke’. Nije ga zanimalo napraviti 3-2 strukturu u otvaranju napada da otupi eventualni presing suparnika koji ionako nije sjajan u tom aspektu i kontrolirati utakmicu posjedom lopte, pa makar taj posjed bio prazan i ne dovodio do izravnih šansi — osim eventualno prebacivanjem težišta na Yamala; njemu je suparnička momčad morala otvoriti prostor koji može napasti driblingom. Dva gola prednosti omogućavala su Barceloni da može držati loptu bez velikog rizika i čekati da PSG izgubi živce. Nije trebalo ići naprijed po svaku cijenu, bilo je dovoljno pokazati malo strpljenja i vjere u identitet igre koji Xavi predstavlja.

Naravno, crveni karton je usmjerio utakmicu, ali ni Barcelona ni prije njega nije imala aktivni posjed ni kontrolu prostora. Na kraju krajeva, možemo ovaj dvomeč gledati kao cjelinu. U prvoj utakmici je Barcelona imala 11 igrača i suparnika koji je u prvom poluvremenu napravio potpuno pogrešnu taktičku postavku. Pa je svejedno imala najniži postotak posjeda lopte u zadnjih 20 godina.

“Barcelonin DNK se sastoji od tri imena: Johana Cruijffa, Pepa Guardiole i Lionela Messija”, komentirao je Ronald Koeman Enriqueovu da kako on bolje predstavlja Barcelonin stil nogometa od Xavija. “Mislim da su usporedbe promašene jer je Enrique imao Messija, a onda nema potrebe pričati o stilu jer je on bio najbolji svih vremena koji je automatski na travnjak donosio taj stil.”

Koeman je potpuno u pravu, ali to ne mijenja činjenicu da ni Xavi nije donio Barcelonin stil nogometa. Ljudi ga romantiziraju i vide ga kao idealista jer je kao igrač bio simbol nogometa na ‘pola dodira’. Tiki-taka je postojala oko njega, a njegov metronomski osjećaj za ritam definirao je ono što je igrala Barcelona, ali i španjolska reprezentacija u kojoj je Xavi godinama bio ključni kotačić u sredini terena. Međutim, Xavi se u trenerskom stažu ne drži baš tih postulata i suludo je pričati o idealima koji ga vode.

Ti se ideali naprosto ne očituju u nogometu koji Barcelona ove sezone igra.

A ni Cruijff ni Guardiola zapravo nisu bili idealisti. Nisu oni oblikovali Barcelonin stil nogometa zbog umjetničkog dojma nego zato jer su vjerovali da je to najbolji način za dolazak do rezultata. Stil je odabran pragmatično. jer znali su da se igrači koje imaju ne mogu braniti na svojoj polovici.

Tu se možemo vratiti na Xavijevu odluku da nakon postignutog gola prepusti inicijativu suparniku i da se brani. Prije nego što je Ousmane Dembélé zabio prvi gol, Vitinha je na 20-ak metara od Ter Stegena sedam sekundi valjao loptu s jedne na drugu nogu bez da mu je itko ušao u duel. Ako već planiraš igrati duboku obranu, onda mu u toj situaciji netko mora biti za vratom.

Barcelona nije bila agresivna

Barcelona je generalno vrlo rijetko ulazila u duele. PSG je imao 32 driblinga, i to su većinom bili oni koje su njegovi igrači sami inicirali jer su izravno napadali domaće. Eliminiramo li taj dio i dio čišćenja centaršutova iz kaznenog prostora, Barcelona je imala samo 12 obrambenih duela. Recimo, De Jong je kao zadnji vezni imao tri starta, od čega su dva došla u visokom pritisku dok je brojčano stanje još bilo poravnato, a sudjelovao je u dva obrambena duela, s tim da je onaj koji je dobio bio prije crvenog kartona.

PSG je u akciji prije trećeg gola 14 sekundi držao loptu na Barceloninoj polovici terena. Loptu su kontrolirala trojica igrača i svaki od njih je imao višestruke dodire s loptom prije nego što ju je predao dalje. Bradley Barcola prima loptu na lijevom krilu, ima šest dodira s loptom i sedmim je predaje bez da je itko ušao u duel s njim, a radi se o poziciji u visini kaznenog prostora, u opasnoj zoni. Ako se već odlučiš za obrambeni pristup, onda su to pozicije u kojima moraš biti agresivan. Barcelona nije bila i zato je ispala iz Lige prvaka.

Zapravo, Barcelona je još uvijek u raskoraku između ideje da igra svojim stilom nogometa i same izvedbe. Igrači koje je Xavi selektirao mogu ispuniti zahtjeve pozicijskog nogometa koji se zasniva na visokom postotku posjeda lopte, ali Xavi očito ne može to prenijeti na travnjak.

Ne radi se o situaciji da je Araújo zaplivao, napravio crveni karton i prebacio momentum igre na suparničku stranu. Radi se o tome da je Xavi još ranije počeo zatvarati utakmicu na način koji je jako udaljen od Barcelonina stila nogometa s igračima koji su jako daleko od profila koji mu je potreban za takvu igru. Tako je postavio prošlu utakmicu, tako postavlja već na desetke utakmica i Barcelona u njemu definitivno nije dobila ideologa kakvog je tražila.

Možda su očekivanja bila postavljena previsoko i možda nikad nije odvojen Xavi kao igrač od Xavija-trenera. Aura Barçina simbola puno ga je puta poštedjela kritika, ali zato je dodatno naglasila ono što nedostaje. Xavi je osvojio naslov prvaka, vratio je naglasak na La Masiju nakon što je promovirao Cubarsíja i Yamala te etablirao Pedrija i Gavija, a njegov je autoritet smirio sukobe unutar kluba. Međutim, nije vratio igru s Barceloninim DNK-om i to je poraz s kojim se mora nositi.

Xavi je već najavio da na kraju sezone napušta Barcelonu i ova Liga prvaka mu je bila zadnja prilika da napravi nešto veliko. U nedjelju igra protiv Real Madrida i možda pobjedom može unijeti privid komplikacija u La Ligu, ali eventualno polufinale Lige prvaka protiv Borussije Dortmund bila je prilika za ulazak u finale i 90 minuta do još jednog trofeja. U 12. minuti je bio jednom nogom u polufinalu, ali cijeli je dvomeč s PSG-om odlična ilustracija problema koje Xavi ima i razloga za to što nije uspio.