Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Zvijer u Kristijanu Lovriću

Je li Goričin krilni napadač najopasniji igrač lige? Donosimo i InStatovu Momčad kola

Zadnja izmjena: 11. rujna 2019.

Nakon što se zapalilo smeće na stadionu u Zaprešiću i nakon što se susret Intera i Lokomotive nastavio dan kasnije, Lirim Kastrati je s dva gola riješio utakmicu i uzeo sva tri boda.

“Jednostavno, nemam riječi. Frapiran sam, razočaran, toliko stvari”, pričao je u kameru Arenasporta Samir Toplak, čije su emocije varirale od razočaranja do vidne iznerviranosti do ponovnog razočaranja. “Potrošili smo četvrtak i petak vjerojatno dva sata pokazujući sve akcije koje je Kastrati odigrao u HNL-u. Ali sve. Pripremljeno, sve. I imali smo jučer 38 minuta, rekao sam im, imali smo probu, vidiš kako reagira igrač na terenu, to se nikad ne može dogoditi da imaš drugi dan sve u glavi. Ali ništa. Ne vrijedi. Jednostavno, velim, nemam riječi.”

Kad se liga igra četverokružno i kad je samo 10 klubova u njoj, prilično brzo upoznaš suparnika do najsitnijih detalja. Iz te perspektive Toplakovo je razočaranje razumljivo jer cijela liga zna kako Kastrati igra, kako se izvlači na udarac lijevom nogom i u kojim zonama je najopasniji. I usprkos tome što je cijela Toplakova momčad sve to znala, Kastrati je opet zabio dva gola na isti način — iz samo dva dodira, pri kojima desnom primi loptu i usmjeri je prema unutra, a onda nakon brze promjene smjera pukne lijevom.

Lovrić je već drugi put zaslužio titulu InStatova igrača kola, usprkos činjenici da cijela liga zna kako igra i na koji način stvara višak

Ali Toplakova je nemoć, koliko god bila razumljiva, krivo usmjerena jer Interova obrana nije kriva. Kastrati radi toliko dobro i toliko spontano da ga je nemoguće zaustaviti aktivno razmišljajući o tome kad ni on sam ne razmišlja, nego mu taj prelazak s desne kojom vodi loptu na lijevu kojom šutira dolazi sam od sebe.

Tajnu je, proučavajući Arjena Robbena i njegov karakteristični potez na račun kojeg je zabio hrpu golova, otkrio Shanti Ganesh, neuroznanstvenik sa Sveučilišta Radboud u Nijmegenu. On je u svom istraživanju kognitivnih funkcija uzeo baš primjer Robbenova trademark poteza i objasnio da se to događa zato što je dio mozga koji tijelu šalje impuls kretanja uvijek mrvicu brži od svjesne spoznaje; kad Robben napravi varku tijelom na drugu stranu, suparnik će se trznuti iako to ne želi, jer u tom djeliću sekunde nije još svjestan da se radi samo o finti, a taj djelić sekunde dovoljan je Robbenu da krene s loptom u suprotnom smjeru.

Ukratko, možete sve znati, ali instinkt možete zaustaviti samo instinktom jer vam svjesna reakcija kasni taman toliko koliko lopti treba da završi u golu.

Mahniti šuter

Ista je stvar i s Kristijanom Lovrićem.

Cijela liga je pripremljena na ono što on radi. Svi znaju da je Lovrić najbolji izvođač slobodnih udaraca u HNL-u i svi znaju za njegov lažnjak kojim oslobađa prostor za udarac desnom nogom, ali tip svejedno zabije hat trick. I to ga zabije na prilično karakterističan način — jer znati je jedno, a zaustaviti je drugo.

Nakon što je u prvom dijelu prošle sezone bio debelo u drugom planu, odigravši za Goricu samo 590 od 1.620 mogućih minuta do zimske pauze, trener Sergej Jakirović je na proljeće našao mjesto za njega. Tih 1.386 minuta koliko je dobio u proljetnom dijelu sezone bilo je dovoljno za 10 golova i šest asistencija, a te su brojke još impresivnije kad uzmete u obzir da je još osam puta pogodio okvir gola, gredu ili stativu. Uostalom, Lovriću je tih pola sezone bilo sasvim dovoljno da skupi 98 udaraca, što je bilo najviše u cijeloj ligi, a bio je i peti po dodavanjima u suparnički kazneni prostor (187).

Istim tempom nastavlja i ove sezone. Lovrić u pet odigranih utakmica, što je ograničen uzorak za promatranje, ima 5,4 udaraca po utakmici. Prvi do njega je Hajdukov Samuel Eduok koji ima 4,1, a Osijekov Antonio Mance 3,9 udaraca po utakmici.

Tu razlika možda na prvi pogled izgleda mala jer se radi o jednom i pol udarcu. Međutim, razlika je zapravo ogromna, jer dok Eduok ili Mance skupe 60 udaraca, Lovrić će ovim tempom na svom kontu imati 25 udaraca više od njih. A protiv njega je već cijela liga igrala već najmanje dvaput i o njemu se, za razliku od Eduoka i Mancea koji su tek došli, zna sve.

I tu Lovrićeve udarce treba staviti u dodatni kontekst. Ako zamislim jedan broj od 1 do 10 i vi ga pogodite iz prvog pokušaja, a onda ponovo zamislim jedan broj i vama ponovo treba samo jedan pokušaj — onda je to impresivno. Ako imate osam pokušaja da pogodite broj od 1 do 10, onda to i nije toliko impresivno. U cijeloj prošloj sezoni Gorica je imala daleko najmanji postotak posjeda lopte u ligi, s tek 20 minuta i 55 sekundi lopte u nogama po utakmici. Ove sezone su Hajduk i Osijek u pet utakmica imali veći posjed lopte od svojh suparnika. Gorica je više loptu u svojim nogama imala samo u jednom slučaju — i to protiv Istre, kad e Lovrić igrom slučaja nije niti igrao zbog suspenzije. I protiv Varaždina, u utakmici u kojoj je Lovrić zabio hat trick, Gorica je imala tek 46 posto posjeda lopte.

Apsolutno nužan

Dakle, stvar je u tome da Lovrić do maksimalnog broja udaraca dolazi iz minimalnog vremena u kojem njegova momčad ima loptu. Oni koji su prvi do njega loptu dobivaju puno češće i neusporedivo točnije, a Lovrić usprkos tome ima 40 posto više udaraca prema golu od Edouka i Mancea. A to je onda posebno impresivno.

Osim toga, u pet utakmica koliko je odigrao skupio je 21 uspješni dribling iz 32 pokušaja, što nas dovodi do logičnog pitanja koje se mora postaviti: je li Kristijan Lovrić zapravo najopasniji igrač lige kad ima 5,4 udarca i 4,2 uspješna driblinga po utakmici?

Ukratko, nije.

Lovrić je inteligentan igrač s odličnom tehničkom podlogom, ali koliko god kontekst igre u Gorici bio otežan za bilo kakvog napadača, toliko dolazi i kao olakšavajući faktor za Lovrića. Jedan od faktora je prostor koji dobije u tranziciji i koji može iskoristiti za svoje karakteristične driblinge. Drugi faktor, možda i još bitniji, činjenica je da Lovrić ima određeni set mana koje Goričin stil igre maskira.

Gorica je prošle sezone imala daleko najviše prekršaja i tek 11,7 dodavanja po minuti posjeda. Isto tako, Gorica je ove sezone u sedam odigranih utakmica tek četiri puta imala loptu u kontinuiranom posjedu duljem od 45 sekundi. Dakle, Gorica igra isprekidan nogomet u kojem ne dolazi do izražaja to da je Lovrić svojim fizičkim kapacitetima tek prosječan igrač. U nekom drugom kontekstu, kad bi imao puno više ponavljanja i dinamike, a puno manje odmora i praznog hoda, puno prije bi se ispuhao i onda bi teže mogao izraziti svoje kvalitete u igri.

Kad se pogleda linearna regresija u kojoj su s jedne strane udarci, a s druge strane uspješne napadačke akcije, onda je Lovrić u samom gornjem desnom kutu, predvodeći elitu. Međutim, istovremeno je na samoj crti regresije, što upućuje na činjenicu da Lovrić stvari na terenu odrađuje s točno prosječnim uspjehom, a za očekivati je da bi mu povećanjem obujma akcija ta uspješnost pala ispod prosjeka lige.

Upravo to je podatak koji objašnjava zašto Lovrić već ovo ljeto nije napravio skupi transfer u inozemstvo i zašto mu je trebalo toliko vremena da se nametne treneru Jakiroviću, kao i činjenicu zašto je toliko dugo bio u niželigaškom nogometu te zašto se u njemu nije puno više isticao kad sada bez ikakvih problema dokazuje svoju vrijednost u prvoj ligi.

Međutim, taj podatak uopće ne mijenja činjenicu da je i takav Lovrić apsolutno nužan za Goricu. To se vidjelo iz činjenice da je u domaćim utakmicama protiv Intera i Istre, kada on nije igrao, Gorica uzela tek dva boda. To se, uostalom, vidjelo i u utakmici protiv Varaždina s kojom je Lovrić zaslužio titulu InStatova igrača kola, usprkos činjenici da cijela liga zna kako igra i na koji način stvara višak.

Znati je jedno, a zaustaviti Lovrića je nešto sasvim drugo.

xxx

Prema InStatu, najviše izglednih prilika za gol u proteklom je kolu stvorila Lokomotiva (11), a najmanje Varaždin i Inter, po dvije. U udarcima na gol prednjačili su Osijek (20, od čega devet unutar okvira gola) i Gorica (20/8); najmanje ukupno je imao Inter (6/4), a najmanje unutar okvira gola Slaven (11/2). Najviši postotak posjeda lopte ostvarila je Rijeka protiv Intera (63,5), najtočnije je dodavao Osijek (86 posto preciznosti), a najnetočnije Inter (70 posto). Osijek (47/18) i Rijeka (44/22) imali su i najviše dodavanja u suparnički kazneni prostor, a najmanje Inter (23/10). Najviše ključnih dodavanja bilježe Osijek (23/13) i Lokomotiva (17/13), najmanje Inter (2/1).

Što se derbija tiče, statistika izgleda ovako.

Dinamo je imao 51,5 posto posjeda lopte (preračunato u vremenske jedinice, to je minutu i 20 sekundi više u čistoj igri od Hajduka) i osvojio 54 posto duela (59 posto zračnih). Imao je osam izglednih šansi, Hajduk pet; pucao je 16 puta, od čega je pet udaraca išlo u gol, dok je Hajduk uputio 10 udaraca (šest on target). Dinamo je imao 50-ak dodavanja više od Hajduka (401-352), a njihova je točnost bila podjednaka za obje momčadi (74 posto).

Prosječna duljina dodavanja za Hajduk je bila 19,3 metra, za Dinamo 17,9 m (najkraća u kolu). Hajduk je uputio tek 20 dodavanja u suparnički kazneni prostor — dakle, imao je najmanje upućenih od svih u ligi — ali je 11 bilo točnih i to je u ovom kolu najveća preciznost u toj kategoriji; Dinamo ih je imao 33, od čega je tek svako treće bilo precizno. Hajduk je uputio samo sedam centaršutova, također najmanje u kolu, od čega su dva bila točna; Dinamo je upisao 15/3. Također nešto uspješniji je bio Dinamo i u kategoriji “brzina točnih dodavanja” (broj točnih dodavanja u minuti posjeda lopte) s 13,1 po minuti prema Hajdukovih 12,3. Hajdukovih je samo četiri (dva točna) dodavanja bilo ključno, Dinamovih 13/5.

Po “intenzitetu duela” (broju duela i presječenih lopti po minuti suparničkog posjeda) Hajduk i Dinamo su gotovo izjednačeni na vrhu lige (12,2 domaći; 12,1 gosti). Dinamo je imao 16 uspjelih driblinga iz 31 pokušaja, Hajduk 14/30; Dinamo 23/37 uspješnih startova na loptu, Hajduk 25/41; Dinamo je 41 put presjekao Hajdukovo dodavanje (11 puta na suparničkoj polovici terena), a Hajduk 55 puta (10 puta na Dinamovoj polovici). Hajduk je uzeo 70 ‘ničijih’ lopti (27 na suparničkoj polovici), Dinamo 59 (32).

Spomenimo i nekoliko individualnih postignuća u ovom kolu, barem onih koja nisu djelo igrača iz Momčadi kola (o tome nešto niže).

Osijekov Vedran Jugović imao je najviše točnih dodavanja (81/85) u ovom kolu; najviše ključnih imali su Slavenov Nemanja Glavčić (4/6) i Lokomotivin Lirim Kastrati (4/4); najviše centaršutova ispalili su Rijekin Ivan Tomečak (10, od čega dva točna) i Osijekov Petar Bočkaj (devet, četiri točna). Najviše dodavanja u suparnički šesnaesterac uputio je Dario Jertec iz Varaždina (15, pet točnih), a najviše preciznih Hajdukov Josip Juranović (8/10). Najviše duela dobio je Dinamov Bruno Petković (19/34), najviše driblinga Varaždinov Ivan Posavec (9/12), dok su trojica igrača imala šest uspješnih startova na loptu — među njima Istrin Stefan Lončar, koji je to ostvario iz čak 18 pokušaja. Najviše ničijih lopti uzeo je Rijekin Roberto Punčec (19), a ukupno najviše lopti osvojio Lokomotivin Denis Kolinger (25).

Najbliže plasmanu među idealnih 11 po ostvarenom InStat Indexu, a ipak ispod crte, ostali su golmani Josip Čondrić (Istra), Ivica Ivušić (Osijek) i Andrej Prskalo (Rijeka), zatim Darko Nejašmić (Hajduk) i Alexander Gorgon (Rijeka).

Evo tko je u Momčadi kola, posloženoj u priručnih i vjerojatno ne baš funkcionalnih 4-4-2.

Marin Ljubić (340), Hajduk

Mreža je protiv Dinama sačuvana s pet obrana, od čega su tri u InStatovoj kategoriji supersaves. Usto je pokupio 1/1 centaršut ili suparničko dodavanje te imao 21/25 točnih vlastitih pasova.

Fran Karačić (292), Lokomotiva

Jedna asistencija, 41/50 točnih dodavanja (1/1 ključno, 4/6 u suparnički kazneni prostor), 5/9 dobivenih duela, 1/2 driblinga, 1/3 starta na loptu, četiri presječena dodavanja i devet osvojenih ničijih lopti (jedna na suparničkoj polovici).

Dario Župarić (280), Rijeka

Dodavanja 51/56 (1/1 u suparničkih 16m), dueli 15/18, driblizi 3/3, startovi 1/1, četiri presječene lopte i 11 osvojenih ničijih lopti (šest na suparničkoj polovici). Drugi put ove sezone u Momčadi kola.

Ante Majstorović (291), Osijek

Najviše presječenih lopti od svih u kolu (14, od čega dva na suparničkoj polovici). Dodavanja 77/86 (u suparničkih 16m 0/1), dueli 12/14, driblinzi 5/5, startovi 2/4, tri osvojene ničije lopte. Također drugi put ove sezone u idealnih 11.

Toni Datković (263), Lokomotiva

Opet je u ovom kolu na lijevom beku bila (statistički) najslabija konkurencija, a on je bio za nijansu uspješniji od Hajdukova Davida Čoline. Datković je upisao 51/58 točnih dodavanja (2/2 ključna, 3/4 u 16m), jednu asistenciju, 10/17 dobivenih duela, 2/4 uspjelih driblinga, 3/3 uspješna starta na loptu, tri presječena dodavanja i osam osvojenih ničijih lopti (jedna na suparničkoj polovici). Drugi put u Momčadi kola — i posljednji, budući da je u međuvremenu preselio u drugu španjolsku ligu.

Robert Murić (304), Rijeka

I on je tu drugi put ove sezone. Ovaj put je imao tri udarca (dva unutar okvira gola), jednu asistenciju, zatim 41/55 točnih dodavanja (2/2 ključna, 7/11 u suparničkih 16m), 11/22 dobivenih duela, 5/10 driblinga, 1/2 starta na loptu i 12 osvojenih ničijih lopti (sedam na suparničkoj polovici).

Oliver Petrak (297), Lokomotiva

Osim što je zabio gol, dobio je i najviše defenzivnih duela od svih u kolu (13/18; ukupno dueli 15/24). Dvaput pucao, oba puta unutar okvira gola, imao jedan uspjeli dribling iz dva pokušaja, kao i 3/5 uspješna starta na loptu te 11 presječenih dodavanja i 10 osvojenih ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici).

Enis Çokaj (315), Lokomotiva

Jedan šut, jedan gol. Dodavanja 23/25, dueli 7/10, startovi 2/3, tri presječena dodavanja i četiri osvojene ničije lopte (jedna na suparničkoj polovici) za 54 minute, koliko je proveo na terenu.

Domagoj Drožđek (319), Lokomotiva

Jedan gol i jedna asistencija; tri šuta, jedan unutar okvira gola. Dodavanja 32/40 (2/2 ključna, 1/1 u 16m), dueli 9/14, driblinzi 2/2, startovi 2/3, četiri presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici) i osam osvojenih ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici).

Lirim Kastrati (382), Lokomotiva

Kreirao dvije izgledne šanse za gol, dvaput zabio (četiri udarca, tri unutar okvira) i jednom asistirao. Dodavanja 24/32 (4/4 ključna, 5/6 u 16m), dueli 11/24, driblinzi 6/14, startovi 1/2, tri presječena dodavanja (dva na suparničkoj polovici), osam osvojenih ničijih lopti (četiri na suparničkoj polovici). I on je drugi put ove sezone u idealnih 11.

Kristijan Lovrić (402), Gorica

Zanimljivo, u šest dosad kompletiranih kola (u prethodnom je odgođena utakmica Dinama i Rijeke pa smo odgodili i tu Momčad kola) nitko još nije bio triput u idealnih 11, iako se njih čak 14 ondje našlo po dvaput. Jedan od njih je i Goričin krilni napadač koji je u oba navrata osvojio i titulu Igrača kola. Ovaj put je bio zaista impresivan: osim što je zabio hat trick, kreirao je i najviše izglednih prilika za gol (pet, nitko drugi više od tri). Već tradicionalno je najviše puta pucao (čak osam udaraca, tri unutar okvira gola), dodao 20/27 puta točno (ključno 2/2, u suparničkih 16m 7/7), dobio 7/19 duela, 4/7 driblinga, 1/2 starta, dvaput presjekao dodavanje (jednom na suparničkoj polovici) i u devet navrata (četiri puta na suparničkoj polovici) osvojio ničiju loptu.

Ne propusti top članke