Maloča je nakon Hajduka dobio određenu satisfakciju činjenicom da je u Poljskoj biran za najboljeg stopera lige i da je igrama u Lechiji zaradio transfer u njemački Greuther Fürth. Na koncu se opet vratio u klub iz Gdanjska, koji mu je postao kao drugi dom. Onaj prvi, barem što se nogometa tiče, uvijek je bio u Splitu.

Povratak u HNL ovog ljeta značio je da će Maloča konačno dobiti priliku izmiriti se s duhovima prošlosti koji prema njemu nisu uvijek bili ljubazni. I konačno čista srca i obraza stati pred Hajdukove navijače koji prema njemu nisu uvijek bili pošteni.

Hajduk je spojio stoperski tandem koji nakon dugo vremena konačno ulijeva povjerenje. S dvojicom igrača ozbiljnog inozemnog iskustva i reprezentativnog kalibra

U Goričinu je dresu već dočekao i pobijedio Hajduk, ali i zaradio topao i iskren pljesak brojnih Hajdukovih navijača. Nikad nije krio za koga mu srce kuca, nije htio biti licemjer i pričati laži samo zato što nekome lijepo zvuče. Pa je zbog toga dobio i neke smiješne moralne packe od nekih koji su zadnji koji bi moralne packe trebali dijeliti. Svoj će trijumfalni, zasluženi, ljudski pljesak poštovanja na Poljudu dobiti danas, kad ga već nije dobio na svom odlasku prije osam i pol godina.

No, neće to biti čisto pljesak kurtoazije i minulih vremena, jer Maloča je u svojoj 34. godini i ključna karika jedne od dviju najboljih obrana ove HNL jeseni. Upravo su Hajduk i Gorica jedine momčadi koje u ovaj vikend ulaze s jednoznamenkastim brojem primljenih golova u 16/15 odigranih utakmica dosadašnjeg dijela prvenstva.

Maločinim iskustvom i ambicijom profitirala je Gorica koja je iz moda ‘što prije osigurati opstanak’ vrlo brzo unaprijeđena u ‘boriti se za Europu’. Ali značajno je profitirao i Krešimir Krizmanić, 23-godišnji stoper koji bi trebao biti novi milijunski transfer kluba iz Velike Gorice.

Krizmanić je autohtoni Goričin proizvod, momak koji je prošao sve klupske uzrasne kategorije. Kao ljevonogi stoper prošao je i fazu u kojoj je igrao i lijevog beka, što mu je donijelo dodatnu kvalitetu. Lijevog beka igrao je i ovog ljeta u dresu U21 reprezentacije na Europskom prvenstvu u Rumunjskoj, ali je jasno da je svojom konstitucijom i tjelesnim afinitetima stoper i to je pozicija na kojoj će napraviti karijeru.

I tako je ove jeseni pogodio jackpot kad je uz njega u stopersku liniju stao čitavo desetljeće iskusniji Maloča. Od prve utakmice koju su zajedno odigrali, gostovanja kod Dinama u kojem su sačuvali čistu mrežu, Maloča i Krizmanić postali su nerazdvojni, a vrlo često i neprijelazni. U 11 zajedničkih utakmica koje su odigrali ove jeseni Gorica je primila tek osam golova. Ni Dinamo, ni Hajduk, ni Osijek, ni Rijeka nisu joj uspjeli zabiti više od jednog gola u 90 minuta.

Naravno da to nije isključivo njihova zasluga, pomogla je pritom i sigurnost koju iza njihovih leđa ulijeva vratar Ivan Banić, kao i bekovi Momčilo Raspopović i Dino Štiglec i kvalitetna, agresivna defenzivna komponenta veznog reda. Ali nema nikakve dvojbe da su Maloča i Krizmanić od prve kliknuli na obostrano zadovoljstvo i da je Gorica dobila obrambeni bedem od kojeg će profitirati. Možda i otići u Europu.

I baš se nekako prikladno poklopilo da će Maloča svoj povratak na Poljud obilježiti u situaciji kad je na drugoj strani tandem stopera koji je jednako uspješan kao i onaj gorički. Hajduk je dugo tražio, kombinirao, posuđivao, procjenjivao, ali čini se da je napokon i posložio svoju stopersku dobitnu kombinaciju. I baš kao i u slučaju Zagrepčanina Maloče, našao ih je u dvojici ‘sjevernjaka’ — Koprivničancu Zvonimiru Šarliji i Požežaninu Filipu Uremoviću.

Stoperska pozicija bila je jedna od najproblematičnijih u prošloj sezoni u kojoj su se stalno tražila nova rješenja, posebno nakon ozljede Josipa Eleza. Nije se vjerovalo u Kristiana Dimitrova i Stefana Simića, pa se posuđivalo Tonija Borevkovića i Chidozieja Awaziema, testiralo mlade Dominika Prpića i Luku Vuškovića, kupilo Ferra. Ali dugoročno rješenje se nije pronašlo.

Šarlija je tijekom ljeta stigao tiho, iako je u Panathinaikosu dvije sezone bio standardan i bitan faktor, kao i godinu prije toga u Ankaragücüu. Ali tko prati grčku i tursku ligu, povikaše seljaci. A Šarlija je u toj tišini od prve utakmice u kojoj su ga Hajdukovi navijači vidjeli postao ljubimac svih onih koji vole tipove koji kolokvijalnim rječnikom “stavljaju glavu gdje drugi ne bi nogu”.

Uz taj ratnički gard Šarlija se od prvog dana pokazao i kvalitetnim i koncentriranim stoperom koji rijetko griješi, a i kad pogriješi, ne staje nego nastavlja dalje. Pa se nekoliko puta već događalo da je neke svoje pogrešne procjene ili reakcije tek sekundu ili dvije kasnije ispravljao impresivnim reakcijama u nastavku akcije. Jednu takvu imao je i prošlog vikenda u Puli, gdje je najprije loše odbio jednu loptu, ali odmah potom munjevitom rekacijom spasio siguran gol. Što dokazuje da je izuzetno koncentriran i mentalno stabilan.

Sada 27-godišnji Šarlija je Hajduku donio sve ono što se očekivalo od (pre)skupog i (pre)mekanog Portugalca Ferra. I nema nikakve dvojbe da će, nastavi li s formom u kojoj ove jeseni igra, brzo doći u krug reprezentativnih kandidata. Onamo gdje je njegov novi stoperski partner već bio i opet planira biti.

I Filip Uremović trebao je vrlo malo vremena da skupi simpatije hajdučkog navijačkog puka. Pola godine mlađi od Šarlije, ali imao je vrlo sličan karijerni put. Na mala vrata je iz HNL-a otišao u Rusiju, u Rubin iz Kazanja, odakle se probio sve do reprezentativnog dresa. Doduše, na desnom beku, gdje je bila manja konkurencija, iako je u Rubinu do uloge najboljeg igrača, čak i kapetana, došao igrajući stopera.

U kaotičnoj i nesređenoj Herthi prošle sezone bio je standardan na stoperskoj poziciji, ali potonuće berlinskog kluba u drugoligaško društvo nisu mogla spriječiti ni petorica Uremovića. Baš nije imao sreće s odabirom svoje druge europske destinacije nakon što ga je ruska agresija na Ukrajinu ‘prognala’ iz Kazanja.

Stoga je raširenih ruku dočekao bijeg iz Herthina nereda koji ne sugerira da će berlinski klub tako brzo natrag u Bundesligu. Kad je došla Hajdukova ponuda, skočio je na prvu loptu, dogovorio raskid ugovora i s čistim papirima sjeo na zrakoplov iz Berlina za Split. Na kojem su ga, usput budi rečeno, prepoznali i zaskočili neki od sveprisutnih Hajdukovih navijača i tako ‘izbušili’ dobro čuvanu tajnu o njegovu dolasku u bijeli dres.

I tako je Hajduk spojio stoperski tandem koji nakon dugo vremena konačno ulijeva povjerenje i izgleda kao uistinu dobar posao. S dvojicom igrača ozbiljnog inozemnog iskustva i reprezentativnog kalibra, u najboljim godinama svojih igračkih karijera i ugovorima koji ih vežu do kraja sezone 2026./27., Hajduk konačno može dugoročno planirati i graditi svoj obrambeni bedem.

U devet utakmica u kojima su Šarlija i Uremović krenuli kao stoperski tandem, Hajduk je poražen samo u prvoj, upravo u Velikoj Gorici. U ostalih osam utakmica u kojima su igrali zajedno Hajduk je ostvario osam pobjeda uz samo jedan primljen gol. To je statistika, ali i dojam na kojem Hajduk može graditi svoj defenzivni identitet i optimizam.

Isprepletene priče dvaju najčvršćih obrambenih bedema ove HNL-jeseni dočekat će njihov današnji međusobni okršaj pred još jednom punim poljudskim tribinama. Uz dug koji će Poljud pljeskom vratiti svom nekadašnjem kapetanu, koji će po prvi put na splitski stadion istrčati u suparničkom dresu, veliki će pljesak zasigurno dočekati i nove Hajdukove stoperske adute. Čast napadu, ali obrane osvajaju trofeje.