Ono kako su dotad igrali i rezultat koji su ostvarivali nije ulijevalo povjerenje da bi se mogli ozbiljno uključiti u otvorenu borbu s najboljim ekipama na Zapadu, pa i protiv najboljeg koji bi došao s Istoka. Dvojica udarnih igrača, James Harden i Russell Westbrook, zagazila su u svoje tridesete godine i iz njihove perspektive nema se što čekati.

Rocketsi unutar posljednjih 14 utakmica od razmjene nisu pokazali dovoljno da ih se ozbiljno gurne u isti koš sa Lakersima, Clippersima ili Bucksima

Pogotovo kada se u obzir uzme činjenica da tek pridošli Westbrook nije igrao svoju najbolju i najefikasniju košarku — šutirao je preko četiri trice po utakmici uz užasan postotak od 23,4 posto, koji se prelijevao na šut iz igre koji je bio tek malo iznad 45 posto. Nije to najgore što se moglo vidjeti od Westbrooka tijekom godina, ali dodatna prilagodba kadra bila je potrebna ako se mislio izvući nešto dodatno iz njega.

Budući da Morey poteze vuče primarno se oslanjajući na analitiku, prilično je lako pronaći zbog kojih točno razloga se krenulo u rezanje centarske linije, izgledao taj potez nama logično ili ne.

Na slici iznad prikazani su podaci, odnosno mjesta na kojima su se Rocketsi nalazili među NBA momčadima tijekom zadnje četiri sezone (do Capelina odlaska), u nekoliko kategorija koje su prilično indikativne po pitanju stila igre u napadu. S Hardenom u momčadi, jasno je da će Rocketsi živjeti od izolacijskih situacija — i to ne samo da su posljednje tri sezone vodeća momčad lige po broju izolacijskih posjeda po utakmici, nego su daleko ispred drugoplasiranih. U posljednje dvije, razmak između njih i drugoplasiranih je jednak onome između drugoplasirane ekipe i one na 11. mjestu, dok je sezonu prije toga taj raspon išao čak do 16. mjesta.

Kroz sezone evidentan je bio i pad broja akcija u kojima su obično uključeni centri, poput poena koji se generiraju preko blokova ili pick and roll akcija. Posjedi koj su završavali igrači s loptom u pick and roll situacijama konstantno su padali s devetog na 13., pa na 25. mjesto, dok je još veći pad doživljen kada se gledaju pick and roll situacije u kojima igrač koji dolazi u pick and roll završava te akcije. Uparivanjem Westbrooka s Hardenom Rocketsi su pali na posljednje mjesto lige u te dvije kategorije, što je jasan znak da je Capela izgubio veliki dio napadačke odgovornosti i samim time postao potrošna roba.

Situacija nije bila bolja ni kada se pogledao učinak cijele ekipe kada je Capela bio na terenu. Rocketsi su s Capelom na parketu ove sezone zabijali 110,3 poena na 100 posjeda, ali ta brojka skače za sedam poena u onim trenucima kada njega nije bilo na parketu. Usporedbe radi, trenutno najefikasniji napad NBA lige, onaj Dallas Mavericksa, zabija 116,8 poena po 100 posjeda, što je za pola poena manje od Rocketsa bez Capele u sastavu. U obrambenom dijelu igre učinak je bio suprotan, ali znatno manje naglašen nego u napadačkom dijelu. U 11 utakmica kad ga nije bilo, Rocketsi su dobili njih 10, a dodatni otvoreni prostor fantastično je koristio Harden, koji je u tim utakmicama dizao svoje brojke za osam poena i tri skoka, uz veću efikasnost šuta iz igre (za 6 posto) i šuta za tri poena (12 poena).

Naravno, taj uzorak je malen i dosta ovisi o ekipama s kojima su se susretali, ali očito je uz sve ranije navedeno to bio dovoljan razlog da se Morey odluči pokušati igrati bez Capele. Da se u postavu ubaci još jedan šuter, te da se dodatno otvori prostor za Hardena i Westbrooka kao debelo prvog i debelo drugog igrača lige po broju izolacijskih akcija po utakmici.

I sad, nakon mjesec dana igre prisilno pauzirane širenjem koronovairusa, gdje se nalaze Rocketsi?

Prva usporedba mora se prikazati kroz omjer, jer cilj svake razmjene igrača, barem onih ekipa koje se bore za mjesto u doigravanju, jest da poboljšaju kadar, svoj omjer i šanse za osvajanje naslova. Do 5. veljače, datuma kada se dogodila razmjena, Rocketsi su bili na omjeru od 32 pobjede i 18 poraza (64,0 posto pobjeda), a nakon spomenutog datuma u jednom trenutku su uspjeli zaredati šest pobjeda zaredom, ali gledajući ukupan omjer u tom razdoblju sigurno ne mogu biti sretni, budući da je omjer 8-6 nešto slabiji s 57 posto pobjeda, iako na malom uzorku utakmica.

Kao potencijalno najveći problem nakon razmjene spominjali su se skokovi, usprkos činjenici da u svom kadru imaju niske igrače koji su iznadprosječno dobri skakači za svoje pozicije. Potpuno očekivano, gubitkom visine izgubili su ukupno 6,4 skoka po utakmici, od čega dva i pol napadačkih; gledajući odigrane utakmice, samo su onu protiv Hornetsa imali više skokova od suparnika i tu utakmicu su izgubili. Naravno, velik deficit u skokovima uvelike im otežava ostvarivanje pozitivnog rezultata u utakmici, ali mogu biti donekle zadovoljni da su u osam od 14 utakmica uspjeli tu razliku zadržati na manje od 10 skokova.

Šutiranjem s veće udaljenosti povećava se i šansa za takozvani long rebound, odnosno da loptu nakon odbijanja uhvati igrač koji ne stoji u reketu već izvan njega, ali ostaje problem suparničkog napadačkog skoka u situacijama kada druga momčad ne puca toliko trica, pa kad dođe ekipa poput Knicksa i Magica (koji su jedini ispucali 30 ili manje trica u tim utakmicama) ulove im čak 16, 20 i 13 napadačkih skokova. Osim njih, ekstrem su svakako bili i Memphis Grizzlies, koji su im ugrabili čak 22 lopte u napadu, ali ih je pobjede koštao očajan šut. Iako nema jasne poveznice i korelacije između skokova i uspjeha, za što je dovoljno pogledati i bližu povijest NBA lige, posao im je svakako otežan bez pravog centra.

Ono što se očekivalo uslijed svih promjena bio je bio porast broja ispucanih trica. Tijekom posljednjih 14 utakmica zaista jest došlo do malog skoka u frekvenciji upućenih trica u usporedbi s prvim dijelom sezone; no, ako se taj uzorak usporedi s prošlom sezonom, dođemo do činjenice da je broj upućenih i zabijenih šuteva iza linije za tri poena ostao na gotovo istoj razini, s dodatkom da je prošle sezone efikasnost bila neznatno bolja. Naravno, užasno je zahtjevno za još jednu stepenicu dići brojke koje su ionako već najviše u ligi, ali bez dizanja efikasnosti uz jednak volumen šuteva ili bez dizanja šuteva uz zadržavanje efikasnosti teško mogu očekivati da će im se isplatiti dosadašnji potezi.

Onaj tko zasad najviše profitira je definitivno Westbrook.

S centrom na terenu Rocketsi su imali igrača koji ne može pucati izvana, zbog čega je Westbrook bio primoran uzimati preko četiri trice po utakmici, pa je zbog njegova lošeg šuta izvana patila i ekipa. Sada kada je iz jednadžbe izbačen centar, a ubačen još jedan šuter, Westbrook ne mora uzimati toliko teških trica i to se odmah osjeti na njegovoj efikasnosti.

Gotovo ih je prepolovio uz odličan postotak od 38,5 posto, ali ono što je njegova igra dobila uvođenjem još jednog šutera je prostor. Zbog opasnosti od šuta izvana, suparničke ekipe su prisiljene ostavljati reket dovoljno otvorenim da Westbrook bez problema može ulaziti unutra. Dovoljno je reći da je u razdoblju od Capeline razmjene na gotovo 32 poena i 55 posto šuta iz igre, što je bilo nezamislivo za njegov način igre. Nešto slično je Harden radio u prvom dijelu sezone, kada je igrao sa suigračima specijaliziranima za šut izvana, i jasno je kako je dio taktike da se Rocketsi podrede svojim zvijezdama urodio plodom. Pitanje ostaje koliko je poželjno da, usprkos njihovoj individualnoj kvaliteti, ekipa koja za svoj cilj postavlja osvajanje naslova daje sve u ruke Hardenu i Westbrooku, ali to je dio neke druge priče.

Barem sa stajališta analitike, statistike i one vrste revolucije koju Morey pokušava provesti, generalno se čini kako Rocketsi unutar posljednjih 14 utakmica od razmjene nisu pokazali dovoljno da ih se ozbiljno gurne u isti koš sa Lakersima, Clippersima ili Bucksima. Očekivano su gubitkom visine postali jedna od najslabijih ekipa lige u elementu skokova, što su nakon par uvodnih utakmica suparnici znali itekako dobro iskoristiti. Pritom nisu napravili dodatni iskorak u apsurdne brojke po pitanju trice — ni po volumenu, ni po efikasnosti — što je u njihovu slučaju nekako preduvjet za uspjeh kada se ‘odreknete’ drugih elemenata igre.

Razmjena Capele i ostalih imala je logiku iza sebe. No, sudeći po mjesec dana košarke nakon nje, ne može se reći da je napravljen veliki korak naprijed i da se Houston može uključiti u borbu za prsten.

Naravno, ako do te borbe uopće dođe.