Ozbiljniju pozornost javnosti privlačio je još za vrijeme dok je sa svojom Aston Villom igrao u drugom razredu engleskog nogometa, kad je u sezoni kada su kroz playoff izborili ulazak u Premier ligu zabio šest golova, pritom upisavši i sedam asistencija. U međuvremenu, sezonu i pol nakon toga, njegov napredak prilično se dobro može oslikati kroz činjenicu da je trenutno u Premier ligi na učinku od šest golova i devet asistencija, uz otprilike dvostruko manje odigranih utakmica.

Takav učinak i odlična igra nisu ostali nezamijećeni. Od početka ove sezone Gareth Southgate pozivao ga je na svako okupljanje engleske reprezentacije, a prvih 14 minuta dao mu je u utakmici Lige nacija, u gostujućem remiju protiv Danske. Brojku nastupa do današnjeg dana podebljao je za još četiri, započevši svaku od tih utakmica od prve minute; nije se još upisao u strijelce, ali imao je već dvije asistencije.

U Premier ligi ne postoji nijedan drugi igrač koji uz sav posao ‘donošenja’ lopte u opasnu zonu još bude brutalno aktivan u samoj završnici napada

Prema pisanju otočkih medija, aktiviralo je to interes obaju mančesterskih klubova, sve glasnija su povezivanja s Arsenalom, a cifre od gotovo 100 milijuna eura redovito se vežu uz potencijalni prelazak. Trenutno ekonomsko stanje u nogometu ne dopušta da se klubovi olako razbacuju takvim ciframa, pa je pitanje hoće li dosegnuti te visine, ali to nije pretjerano ni bitno. Sama činjenica da su takvi iznosi u opticaju sugeriraju da se radi o posebnom igraču.

Zato vrijedi istražiti što ga čini tako dobrim.

Ove se sezone Grealish, dolaskom Rossa Barkleyja u Aston Villu, odrekao dijela minuta koje je provodio kao ofenzivni veznjak, igrajući konstantnije na poziciji lijevog krila. No, kod menadžera Deana Smitha ima veliku slobodu kretanja, što mu omogućuje da u potrazi za slobodnim prostorom povremeno završi i na drugoj strani terena, a ta njegova potraga i iskorištavanje pronađenog prostora učinila ga je jednim od najpoželjnijih igrača u Premier ligi.

Sposobnost čitanja suparničke obrane, fokusiranost na traženje rješenja prema naprijed te pravovremenost odluka kada ići u prodor od njega je napravila igrača s najviše progresivnih ‘nošenja’ na 90 odigranih minuta u Premier ligi — definirana kao svako kontroliranje lopte koje je za barem pet metara približi suparničkim vratima, ili ulasci u kazneni prostor, uz uvjet da se ne računa 40 posto terena s obrambene strane. Jedini koji Grealisha donekle prati u tom segmentu je Cityjev Bernardo Silva.

Značajan broj veznjaka koji vertikalnost traže s loptom u nogama traži je i svojim dodavanjima, pa nije čudno što se liste najboljih djelomično preklapaju, a samim time nije nimalo čudno ni to da je Grealish i prema progresivnim dodavanjima u premierligaškom vrhu. Iako su Trent Alexander-Arnold i Jordan Henderson korak ispred ostatka društva, Grealish se s osmim najboljim rezultatom nalazi pored imena kao što su Kevin De Bruyne, Bruno Fernandes i James Rodríguez.

No, stvarno nevjerojatno je to da je uz svu progresiju koju donese Villi kroz dva spomenuta segmenta Grealish i među igračima koji imaju najviše dodira u suparničkom kaznenom prostoru. U Premier ligi ne postoji nijedan drugi igrač koji uz sav posao ‘donošenja’ lopte u opasnu zonu još bude brutalno aktivan u samoj završnici napada ispred suparničkog gola. Potpuno je suvišno govoriti koliko ga to čini vrijednim za ekipu kao što je Villa, koja igračkom kvalitetom ne može parirati vrhu engleskog nogometa.

Ali čak i igrajući u njoj, impozantnim volumenom akcija i generiranjem opasnih situacija, na prilikama koje je stvorio svojim suigračima trenutno skuplja čak 0,41 očekivanu asistenciju na 90 minuta igre. U cijeloj ligi više od njega ima tek De Bruyne, i to samo za 0,03 više. Na kraju je to zasad generiralo devet ostvarenih asistencija, što je malo iznad očekivanja i dovoljno da bi zasjeo na treće mjesto najboljih asistenata lige. Iz toga je sasvim jasno da se radi o jednom od najboljih razigravača ove sezone.

Za igrača koji toliko puno pokušava vlastitim prodorima donijeti presudnu razliku nije iznenađujuće da trpi velik broj prekršaja. Točnije, već drugu sezonu zaredom ima debelo preko četiri pretrpljena prekršaja na 90 minuta, dok tek nekolicina igrača u ligi uspije doći do tri iznuđena prekida. Osim što se iznuđivanjem slobodnih udaraca prilično uspješno izvlači iz nezgodnih situacija, ima istančan tajming za natjerati suparnika da ga faulira nakon što je lopta već otišla, što malo pomalo donosi imaginarne ‘negativne bodove’ kod sudaca prije eventualnog žutog kartona.

Već smo ranije spomenuli koliko dobro čita suparničku obranu tražeći koridore kroz koje bi se mogao provući, ali Grealish ne ide u dribling po svaku cijenu kao, primjerice, Adama Traoré. Nema te fizikalije i profilom nije izolacijski igrač, pa iako ima gotovo tri uspješna driblinga po utakmici, više od te brojke ga opisuje podatak da suparnika prolazi u 71 posto slučajeva kada krene u dribling. Velikim dijelom je uspješan zbog fantastične sposobnosti snalaženja na malom prostoru, ali takav postotak uspješnosti se obično ne veže uz igrače koji se u tolikoj mjeri pokušavaju probiti do suparničkog gola.

Na grafici su prikazani svi premierligaški igrači koji su odigrali barem trećinu dosad dostupnih minuta svoje ekipe, pozicionirani na grafu ovisno o volumenu i načinu donošenja lopte u kazneni prostor. Plavim linijama smo odvojili najboljih 10 posto igrača u obje kategorije, a čovjek koji je u svojoj vlastitoj ligi je Jack Grealish. Elitni igrači obično dominiraju u jednoj ili drugoj kategoriji, te je malo onih koji upadaju među najbolje u obje kategorije, ali on je u obje nestvarno dobar.

Osim što najviše lopti ‘donese’ u suparnički kazneni prostor, prvi je u ligi i prema količini lopti koje donese u suparničku trećinu, što je obično odlika nešto povučenijih veznjaka ili bekova. Štoviše, stavljen u kontekst ekipe, Grealish je jedini igrač koji s loptom u nogama prijeđe preko 20 posto ukupne udaljenosti koju prođe njegova ekipa, a udio koji ima u progresivnoj udaljenosti je čak 24,2 posto — za gotovo četiri posto više od idućeg najboljeg u ligi.

Uistinu fascinantno je to da sve navedeno čini iznimno efikasno. Ranije u tekstu naglašavana je bila igračka inteligencija i ‘selekcija’ akcija, ali u kombinaciji s tim imponira da Grealish gubi tek 3,4 lopte po utakmici. Naravno, to kao sama brojka većini znači vrlo malo, ali kada se u ligi nalaze čak 62 igrača koja gube loptu više puta od Grealisha, usprkos Villinu načinu igre i ovisnosti o njemu, onda se dobije dojam koliko je to impresivno. Usporedbe radi, iako u ponešto drugačijim ulogama, Mohamed Salah je na 6,7 izgubljene lopte na 90 minuta, Sadio Mané na 5,6, Christian Pulisic 5,3, a ekstremi poput Wilfrieda Zahe ili Michaila Antonija na 7,2, odnosno 7,8.

I sve to uspijeva iz kola u kolo, uz mala odstupanja usprkos činjenici da igra u prilično podređenoj ekipi.

Naravno, njegova uloga u većoj ekipi ne bi bila toliko sveobuhvatna, te bi se morao prilagoditi na situaciju u kojoj neće baš svaka lopta u napadu ići preko njega — prilagodba koja za neke igrače zna biti prezahtjevna. Prema svemu sudeći, on ne bi trebao biti jedan od takvih, a u kolumni plusova svakako je i crtica da mu igranje obrane nije stran pojam.

Grealish je dio sjajne engleske generacije koja polako oblikuje reprezentaciju, a ova sezona mu je poslužila da se na velikoj sceni u potpunosti stabilizira. Prometnuo se u jednog od najboljih igrača lige, pod čijim je vodstvom Aston Villa, koja se prošle sezone jedva izvukla od ispadanja, Novu godinu dočekala na visokom šestom mjestu.

Kontinuitet ovakvih igara teško se može zanemariti, što ujedno znači da bi Aston Villa na njemu mogla zaraditi ozbiljan novac, jer sve više zainteresiranih europskih velikana nestrpljivo kuca na vrata Villa Parka. Dječačka ljubav koju Jack ima prema svom klubu nedvojbeno je velika, ali zov najboljih klubova u jednom trenutku će biti prevelik.