Pobjeda u Gradskom vrtu nad Dinamom kojom se Osijek popeo na vodeće mjesto lige donijela je osim te bodovne zadovoljštine i onu navijačku, ali boravak na čelnoj poziciji nije dugo potrajao. Remi bez pogodaka u Kranjčevićevoj na gostovanju protiv Lokomotive otvorio je Dinamu prostor da uz jednu utakmicu manje ponovno zauzme prvo mjesto, što je prvak uvjerljivom predstavom i pobjedom protiv Šibenika i učinio. No, to ne briše činjenicu da je Osijek nastavio jednakim tempom koji si je prošle sezone sam postavio kao standard. Možda Osječani zasad nisu uspjeli u potpunosti replicirati lanjsku sezonu kad su po utakmici uzimali 2,14 bodova (ove sezone su na 2,04), ali su se još jednom pokazali kao najkonstantnija prijetnja Dinamovoj vladavini u domaćem prvenstvu.
Iako su tvrdnje da Osijek ne igra privlačan nogomet prilično glasne, ne može se reći da unutar svojih taktičkih zamisli Osijek igra loše. Odnosno, uz pomoć brojki ćemo provjeriti koliko su te tvrdnje uopće točne.
Jedan od najčešćih pristupa testiranju koliko kvalitetno neka ekipa dolazi do svojih i sprječava suparničke prilike je preko korištenja modela očekivanih golova (xG). Svaki udarac ima svoju vjerojatnost da iz šuta postane pogodak, a zbrajanjem svih udaraca dobivamo konačnu vrijednost očekivanih golova, iz kojih kasnije proizlazi ljestvica ekipa prema očekivanim bodovima.
Pogocima postignutim u zadnjih 15 minuta utakmice Osijek je ulovio 16 dodatnih bodova, ali je s druge strane i izgubio tri, pa se našao na konačnih 13 bodova plusa
Prema WyScoutovu je modelu Osijek zahvaljujući 7,4 golova razlike između očekivanja i stvarnosti ove sezone utržio gotovo devet bodova više nego što je model predvidio da hoće. Manje je to od Rijekinih gotovo 19 golova razlike koji su donijeli preko 16 bodova u odnosu na očekivano, ali svakako je indikator da se ne radi o uobičajenoj momčadi.
Naravno, svi ti modeli pogoduju ekipama koje imaju velik volumen grupnih dolazaka ispred suparničkog gola, pa samim tim i onima koji više šutiraju na gol. Zbog toga će svaki veliki uspjeh Atlético Madrida u stopu pratiti nadmašivanje nekog od modela očekivanih bodova. Svaki model ima manji ili veći nedostatak, a mana ovoga je da je izrazito teško prikazati realno stanje ekipa kao što su Osijek ili Atlético.
Visok postotak posjeda lopte gotovo da je preduvjet za dolaske u završnicu i svojevrsno ‘umiljavanje’ modelu očekivanih golova, a Osijek Nenada Bjelice nije previše zainteresiran držati loptu pod svojom kontrolom ako to nije prijeko potrebno. Uz očekivane ostale pripadnike ‘Velike četvorke’ hrvatskog nogometa, po količini prosječnog posjeda po utakmici su se ispred Osijekovih 49,2 posto (prema WyScoutu) smjestili još Lokomotiva i Istra 1961. Jasan je to pokazatelj toga koliko je Osijeku važno samostalno diktirati tempo utakmice, odnosno koliko mu je to sporedan element.
U načinu igre momčadi Nenada Bjelice bitnija je okomitost po osvajanju posjeda i iskorištavanje slobodnog prostora koji se tada otvara između te unutar suparničkih linija. Taj prostor igrači uspješno pronalaze i koriste, budući da se nalaze u vrhu lige po dodirima s loptom u suparničkom kaznenom prostoru, kao i po količini udaraca na gol. U obje kategorije iza vodećeg Dinama, te s više udaraca od Hajduka, a manje ulazaka u šesnaesterac po utakmici. A tezu o izraženijoj vertikalnosti igre potvrđuju nešto specifičnije brojke.
Mada je tek sedma momčad HNL-a po količini dodavanja po utakmici, Osijek se ponovno nalazi samo iza Dinama i Hajduka kada se pogledaju progresivna dodavanja i dodavanja u završnu trećinu terena. Dok je ostatak vrha domaće lige pri dnu po udjelu takvih dodavanja čisto zbog visoke ukupne brojke dodavanja, Osijek se nalazi među ekipama koje prilikom svojih dodavanja najčešće dodaju progresivno ili u posljednju trećinu, pred suparnički gol.
U dosadašnjem tijeku prvenstva samo Hrvatski dragovoljac i Slaven Belupo, dvije ekipe koje su se dobar dio prvenstva dobrano mučile sa suparnicima i same sa sobom, imaju veći udio posjeda koji traju ispod pet sekundi od Osijeka, kao i manje onih koji traju barem 45 sekundi. Osijekov plan je brzo dopremiti loptu do najisturenijih igrača i opasnih zona, a u tom procesu lako dolazi do pogrešaka, posebice ako se radi o kvalitetom nešto oskudnijim ekipama.
Međutim, Osijek je pripremljen na te situacije, pa ne čudi da je momčad koja u ligi uzima najviše ‘ničijih’ lopti i osvaja najviše zračnih duela, a kadar je prilagođen tim zahtjevima igre. Kontekst u kojem je Ramón Mierez, koji ove sezone u usporedbi s prošlom nikako ne može do pogodaka, svejedno ostao iznimno važan kotačić ekipe. Njegovi golovi sigurno nedostaju; pogledamo li graf ispod, vidimo da je u usporedbi s lanjskim nastupima doživio pad u mnogim drugim kategorijama, ali svejedno je još uvijek na razini koja je Osijeku potrebna.
Na ekstremno visoki broj duela zadržao je vrlo dobru uspješnost, a iako je pred golom užasno sterilan, svejedno svoj doprinos daje kao napadač s najviše dodira u kaznenom prostoru na 90 minuta igre u cijeloj ligi. Kada se to upari sa zahtjevnošću takvih situacija budući da Osijek nema veliku količinu posjeda i igra prilično okomoto, postaje jasno koliko delikatnu ulogu Mierez ima, neovisno o sposobnosti postizanja golova.
Sve što smo dosad naveli o Osijekovoj igri pokazuje kako je dizajnirana za utakmice u kojima suparnik parira ili preuzima posjed lopte, dok se rezultat protiv slabijih momčadi traži ipak nadmoćnom kvalitetom pojedinca, jer prostora za uobičajenu igru jednostavno nema. U većini slučajeva Osijek uspije doći do punog plijena — bilo da se radilo o iskorištavanju nekog prekida ili kroz otvorenu igru, ali ako po uzoru na post profesora Tomislava Globana to usporedimo s ostatkom ekipa koje čine četiri najbolje plasirane u HNL-u, vidimo da u tome ipak malo kaska.
Osječani su uzeli najviše bodova po utakmici u međusobnim susretima Velike četvorke, dok su jednako tako uzeli značajno manje ovim ‘malima’ od svojih izravnih konkurenata za naslov. U četverokružnom sustavu kakav ima hrvatska Liga 10, utakmice protiv najboljih imaju veći značaj nego u ligama gdje se s takvim suparnicima vidite samo u dva navrata tijekom ligaške sezone, ali uz ovakve gubitke bodova protiv nižerangiranih ekipa Osijek gubi tu teško stečenu prednost.
No, Osijekova je sezona obilježena još jednim zanimljivim podatkom.
Naime, momčad je ove sezone u čak osam utakmica do dodatnih bodova došla pogocima postignutim u zadnjih 15 minuta utakmice, odnosno od 75. minute do kraja susreta. U tim susretima je Osijek ulovio 16 dodatnih bodova, ali je s druge strane i izgubio tri, pa se našao na konačnih 13 bodova plusa. To je gotovo dvostruko više od u toj kategoriji drugoplasiranog Dinama koji je u završnicama prikupio sedam bodova, a u pozitivi su još završili Rijeka (+5 bodova) i Hajduk (+4).
U neku ruku nam to govori o širini momčadi i podršci koju ona ima s klupe u vidu novih rješenja i dodatne svježe krvi. Dodatno u prilog tome govori činjenica da je na suprotnom kraju spektra Gorica sa šest izgubljenih šest bodova u zadnjim minutama susreta, u čemu ulogu sigurno ima i širina klupe ondje, o čemu smo nedavno pisali. S druge strane, govori nam i o sposobnosti Bjelice i njegova stožera da pogodi s novim igračima, kao i fizičkoj spremnosti momčadi.
Naravno, možemo tu povući argument sreće, jer se radi o ogromnom kapitalu od 13 dodatnih bodova koji su došli kroz neke golove iz gužve, ali nekad je to dio plana, kao protiv Dinama. Doduše, da bi moglo biti dio plana pokazuje podatak kako je Osijek ove sezone samo u šest od ukupno 26 odigranih utakmica ima više udaraca u prvom nego u drugom poluvremenu, a zanimljivo je da je u zadnjih 15 minuta, uz sudačku nadoknadu, postigao čak 16 golova — koliko i u svim prvim poluvremenima ove sezone.
Što se bliži kraj utakmice, Osijek postaje sve opasniji za svog suparnika. Bližimo se kraju prvenstva, jer samo je još jedno kolo ostalo prije nego što započne završni četvrti krug rasporeda: hoće li Osijek uspjeti prebaciti obrazac ponašanja iz pojedinačnih utakmica te i u samom finišu prvenstva stisnuti gas?
