Bez obzira na to što je djelovalo kako je taj povratak neminovan, jučerašnje je predstavljanje zaista bio iznenadni kraj dugog puta koji se u završnici još dodatno odužio. Zajebancija je ta da je video predstavljanja otkrio i glavni razlog njegova ‘kašnjenja’, a to je činjenica da je taj povratni vlak iz Montbéliarda bio kompozicija Hrvatskih željeznica. No, isto tako je ozbiljniji komentar koji sam jučer čuo rekao pravu istinu: i dalje je nevjerojatno vidjeti Perišića kako oblači Hajdukov dres.

Oni koji — naravno, iz rivalskih navijačkih pobuda — preispituju Hajdukovu odluku da potpiše igrača koji za dva tjedna navršava 35 i koji se tek oporavlja od teške ozljede lako zaboravljaju da je u pitanju jedan od inače fizički najspremnijih igrača te dobi u Europi. Na stranu trivija koja kaže da je Ivan jedan od tek sedam aktivnih nogometaša koji je u svom CV-u zabilježio i postignuti u finalu Svjetskog prvenstva; zadnja Ivanova utakmica prije ozljede bio je susret Premier lige, najjače lige na svijetu, u kojem je igrao i asistirao za pobjedu.

I Hajduk je, kao i Perišić, na dugom putovanju vlakom. Konačna destinacija ne postoji; ona se ne zove ni Titula, koja je samo jedna od stanica

Na stranu i suzne oči jednih i poslovična skepsa drugih, objektivna je činjenica da je igrač takvog renomea stigao u hrvatski klub i hrvatsku ligu zaista nevjerojatna stvar.

Vlak kojim je tinejdžer Perišić tada otišao odveo ga je s perona kolodvora koji je bio sasvim drugačiji od onog na koji se vratio. Hajduk je te 2006. bio klub održavan političkim sredstvima, a to je održavanje možda značilo i pojačanja i titule koje su se dijelile radi političkog mira. A kad je ta ušminkana fasada otpala s trulih zidova, činilo se da jako brzo neće ni biti perona na koje bi se vlakovi s našom dicom mogli vratiti. Utoliko je danas značajan ovaj veliki transfer, pošto su vlakovođe ovog vlaka navijači — samo od početka kalendarske godine njih je već preko 60.000 s plaćenom članarinomi već gotovo milijun eura prikupljenih tim putem. Hajduk koji je, nakon niza zvučnih pojačanja sada doveo i ovo ipak najzvučnije, a napravio je to zahvaljujući jogurtima, japankama i svim onim ostalim detaljima fanatične navijačke mobilizacije.

Perišić je to sam potvrdio na jučerašnjem predstavljanju, rekavši kako ovaj Hajduk u koji se vratio “baš ima ekipu”, uz “publiku koja je predivna”. Isto tako je u (polu)šali naglasio kako je predsjednik Lukša Jakobušić “bio malo dosadan”, a i to je bitna stavka u ovoj priči. Nije sporno da je Jakobušić čovjek vođen egom i da ga taj ego nerijetko razvlači na sasvim različite strane i fokuse. Ima to i svojih nuspojava, a koje se onda u euforiji saniraju razmjerno bezbolno po njega i njegov imidž.

Prošlo spektakularno i emotivno vraćanje “majstora pivača” Nikole Kalinića umalo je završilo potpunim fijaskom; skepsa oko Kalinićeva dolaskom bila je bazirana oko lamentacije mogu li igrati zajedno on i Marko Livaja. Bitnija je bila priča je li Hajduk točno procijenio kako ukalupiti svoje pojačanje u tadašnji sustav, bez obzira na to što se radi o apsolutnoj klasi za HNL. Jakobušić, međutim, svoj trag ostavlja tako što će ovakve megalomanske poslove odraditi, ako treba, i glavom kroz zid, bez da uzima u obzir dugoročnost. Ali takav rizik, a sve ovo oko Hajduka potvrđuje, nešto je što je u tom rastu Hajduku ranije donekle i nedostajalo.

Prije četiri godine Hajduk isto tako nije imao malen budžet za plaće, ali je u tom periodu lijevog beka u klubu igrao, bez uvrede ikom, André Fomitschow. Inače igrač dvije godine mlađi od Perišića, a koji je nakon dvogodišnjeg perioda bez ugovora po odlasku s Poljuda završio prvo u petoligašu, a onda nekidan i u osmoligašu. I niz je takvih, pa i nemalo plaćenih igrača koje je Hajduk dovodio, a koji ni prije ni poslije nisu ničim opravdali svoj status.

U kontekstu Jakobušićeve megalomanije gleda se, naravno, i ovaj, najveći posao koji je Hajduk odradio u ovom njegovom predsjedničkom mandatu. Taj mandat ističe na ljeto i definitivno je Perišićev potpis, makar ovako, uslijed ozljede, stigao i kao veliki predizborni potez. Ne i najveći, jer je cilj svega ovoga da Hajduk i na terenu potvrdi uzlet titulom prvaka, a (ne)ostvarivanje tog vrhovnog cilja definirat će sve ove poteze koji su prethodno povučeni.

Perišić je i kao formalno Tottenhamov igrač mogao raditi sve ovo što će sada ionako raditi, a to je dovršiti prvi dio rehabilitacije u Beogradu i postupno se vraćati u puni trenaži proces. Ali to Jakobušićevo zivkanje, “dosađivanje”, pa i neuvijeni pritisak kojim je latentno manipulirao putem euforične javnosti — a koju je i sam Perišić itekako podgrijao svojim sad već davnim najavama i obećanjima — završilo je ne samo u korist njegova ega i statusa koji želi graditi.

Perišićevo predstavljanje polomilo je sve algoritme Hajdukovih — i ne samo Hajdukovih — platformi. Odmah po objavi videa srušio se i Hajdukov webshop, a navijači su i fizički pohrlili u Hajdukove službene prodavaonice kako bi provjerili mogu li pljunuti preko 100 eura na dres novog-starog hajdučkog božanstva.

Prošle je godine Hajduk zaradio preko dva milijuna eura samo od prodaje 30-ak tisuća dresova. A u Perišiću je, uz Livaju, dobio još jednog marketinškog teškaša s kojim će cash flow biti dodatno podebljan. Usto na jesen izgledno stiže i novi tehnički sponzor i Hajduku je bitno dodatno nabildati brojke koje su ionako za ovdašnje pojmove nedostižne. I sve to — dresovi, majice, članarine, ulaznice i klikovi — sada ide dodatno u nebo bez da je Perišić uopće u stanju pošteno šutnuti loptu. Zaboga, samo od predstavljanja je klub u manje od 24 sata uknjižio preko 2.500 novih članova.

I Hajduk je, kao i Perišić, na dugom i trnovitom putovanju svojim vlakom. Njegova konačna destinacija ne postoji; ona se ne zove ni Titula, koja je samo jedna, značajna ali i dalje tek usputna stanica. Jučerašnji trenutak, u kojem je Jakobušić na presici privukao Perišića da mu vidljivo došapne kako treba dodatno istaknuti i pozvati navijače, a ovaj odgovara s “oću, oću” na najslikovitiji mogući način potvrđuje tko svo ovo vrijeme usmjerava taj hajdučki vlak u pravom smjeru. To što najsenzacionalnije pojačanje u povijesti domaće lige na svom predstavljanju ima ‘naredbu’ skrenuti reflektore sa sebe na navijače idealno portretira sve ono što uistinu definira zdrav nogometni klub.

Perišićev vlak je stigao, ali samo da krene na novo, veliko putovanje.