Nagelsmann je bio Pomazanik. Jedini razlog zašto je Bayernova uprava zadržala Carla Ancelottija nakon njegove prve sezone u klubu bio je taj što je predsjednik Uli Hoeneß računao da će u srpnju 2018. Nagelsmann skupiti dovoljno iskustva da ga mirne duše može postaviti za Bayernova trenera. Hoeneß nije dobio potporu Karl-Heinza Rummeniggea i ostatka Uprave, tako da se Bayern okrenuo alternativnim rješenjima, ali sve je vodilo samo jednom: trenutku do kojeg će Nagelsmann skupiti dovoljno reputacije u javnosti da preuzme klupu.

Prekretnica je bila onda kad je Nagelsmann doveo RB Leipzig do polufinala Lige prvaka. To je bio njegov diplomski rad; svi su znali da ima talent i da je avangardni trener, ali put preko Tottenhama i Atlético Madrida uz sjajno pripremljenu utakmicu protiv Paris Saint-Germaina bio je dokaz da je Nagelsmann sazrio i da je spreman.

Ovakve smjene nisu Bayernov način. Ironično, to je bila glavna Salihamidžićeva zamjerka nakon poraza od Leverkusena: da igrači nisu ispoštovali Bayernov način

Bayern i Nagelsmann naprosto su bili suđeni jedan drugome. FC Hollywood traži sjaj i najbolje što Njemačka može ponuditi, a Nagelsmann je bio savršeni dečko njemačkog nogometa. Mlad je, uspješan i ima imidž čuda od djeteta, a njegova filmska priča nudi ogroman marketinški potencijal. Po popularnosti u njemačkoj javnosti s njim se može mjeriti samo Jürgen Klopp, ali on je zbog svih svojih izjava protiv Bayerna ostao bijeli kit čiji angažman nije realan. Ne čudi onda da je Bayern izvalio rekordnu odštetu kako bi doveo Nagelsmanna kao svoje dugoročno rješenje. Bavarci su prvi put oklijevali, a drugi put su bili jasni oko toga da moraju imati najveću mladu trenersku zvijezdu kao svoj projekt. Pa koliko koštalo da koštalo.

Na kraju krajeva, ni Nagelsmann nikad nije skrivao da je Bayern njegova želja “Bayern igra veliku ulogu u mojim snovima. Sad sam jako sretan svojim životom, ali Bayern bi me učinio još malo sretnijim”, ispričao je 2017. za Eurosport priču koja je nešto drugačija od Kloppova konstantnog ratovanja protiv Bayerna. “Mnogo sam godina živio u Münchenu, moja žena i dijete uskoro idu u München i ondje ćemo graditi kuću jer oboje imamo obiteljske veze. München je naš dom.”

Idila između kluba koji okuplja najbolje što Njemačka može ponuditi i savršenog dečka njemačkog nogometa trajala je malo više od jedne sezone. Već krajem jesenskog dijela prvenstva Hasan Salihamidžić je sve češće izlazio u javnost i u njegovim izjavama se moglo pročitati nezadovoljstvo. Bilo je jasno da je Bayern u krizi i Salihamidžić je više puta naglašavao da je prvenstvo na kocki. Ulazio je u otvorene sukobe sa Sergeom Gnabryjem kad je ovaj iskoristio slobodan dan kako bi otišao u Pariz i konstantno je pozivao na ozbiljnost i koncentraciju.

Nervoza je kulminirala nakon što je Bayern prošlog vikenda izgubio od Bayer Leverkusena. Sudac Tobias Stieler dvaput je davao žuti karton Amineu Adliju zbog simuliranja, a VAR je dvaput ispravljao njegovu pogrešku i dodjeljivao kaznene udarce. Exequiel Palacios zabio je oba, okrenuo je Bayernovo vodstvo iz prvog poluvremena, a Jamal Musiala i Kingsley Coman nisu iskoristili svoje šanse, što je značilo da Bayern predaje vrh prvenstvene ljestvice Borussiji Dortmund.

“Ovo nije Bayernov način”, komentirao je Salihamidžić poraz od Leverkusena. “Bilo je toliko malo nagona za pobjedom, mentaliteta i duela. Ova je momčad toliko dobra kad uđe u utakmicu s pravim pristupom, ali je jednako loša kad ne pokaže pobjednički mentalitet i kad očekuje da može sve riješiti time što je kvalitetnija od suparnika.” Sve kritike koje je Salihamidžić davao su bile na račun igrača. I donekle imaju smisla, ali stvari nisu toliko dramatične. Momčad je ostala bez Roberta Lewandowskog i to se mora osjetiti na rezultatima, ali Bayern je uvjerljivo pregazio Ligu prvaka, a u domaćoj ligi je još uvijek uvjerljivi favorit. Prosuo je nešto bodova, ali već se idući vikend može vratiti na vrh pobjedom protiv Borussije na domaćem terenu. Ako kriza postoji, a stanje na ljestvici pokazuje da ipak postoji, to ne znači da je stanje katastrofalno.

Zato je odluka da Bayern uruči otkaz Nagelsmannu toliko neočekivana.

Možda igra nije bila sjajna, ali je bila prihvatljiva. Možda rezultati nisu bili najbolji, ali još uvijek je sve pod kontrolom. Ništa što možemo promatrati s ove distance ne ukazuje na to da postoje problemi koji se moraju riješiti otkazom treneru. Pogotovo ne treneru koji nije prolaznik ili alternativna opcija nego je klupski projekt i dugoročno rješenje. U idućim će danima u njemačku javnosti sigurno izlaziti različite teorije o tome što se dogodilo i što je bio konkretni okidač otkaza Nagelsmannu. Nismo dobili nikakvo službeno objašnjenje koje drži vodu, a onda su tračevi neizbježni. Sigurno je to da ovakve smjene nisu Bayernov stil. To nije način na koji klub funkcionira i potez je puno izvan okvira identiteta stabilnosti koji Bayern predstavlja.

Tim više što je tajming odluke vrlo čudan. Nagelsmann je dobio otkaz pet dana nakon utakmice, a saznao je za njega kad je bio na skijanju i kad je na reprezentativnim dužnostima 22 od 27 igrača iz prve momčadi. Nagelsmann je dobio otkaz osam dana prije utakmice s Borussijom i 18 dana prije gostovanja kod Manchester Cityja u Ligi prvaka.

Što dalje? Ništa, klupu preuzima Thomas Tuchel. On je bio prva alternativa za Nagelsmanna i onda kad je Hoeneß preglasan. Tada je odlučeno da čudo od djeteta treba još malo iskustva prije nego što preuzme Bayern i kontaktiran je Tuchel, ali — kako je sam priznao u intervjuu za L’Équipe — on je već bio prihvatio PSG-ovu ponudu. I tu se stvari neće puno promijeniti.

Tuchel je trener sličan Nagelsmannu. Imaju gotovo identične poglede na nogomet, a Nagelsmannu je upravo Tuchel dao prvu šansu u trenerskom svijetu. S taktičke strane, Bayern će nastaviti u vrlo sličnom tonu, bez nekih drastičnih promjena u stilu igre. Što Tuchel može napraviti? Ponovo ništa. Kad vodite Bayern, uspjesi se podrazumijevaju. Tuchel mora biti prvak i to će vjerojatno biti, jer Bayern je uvjerljivi favorit bez obzira na to što je trenutno na drugom mjestu. Ali nije dovoljno osvajati bodove i uzeti Bundesligu. Potrebno je ili napraviti uspjeh u Ligi prvaka ili razviti igru i pobjeđivati sa stilom.

Tuchel je svađalica. Gdje god je bio, iza sebe je ostavio porušene mostove. Zahtjevan je, tvrdoglav i želi kontrolirati svaki aspekt rada. U Bayernu, gdje je miješanje u tuđi posao i komentiranje svega živog zapravo tradicionalno, to je posebno opasna karakterna osobina. Ako se uspio posvađati s Hans-Joachimom Watzkeom i Michaelom Zorcom u Dortmundu, onda je samo pitanje vremena kad će se zakačiti s nekom od Bayernovih legendi. Ali Bayern očito i ne traži dugoročnost i razvijanje nečega prepoznatljivog. Kad se riješio Nagelsmanna koji je bio Pomazanik i višegodišnji projekt čim se u klub uvuklo samo malo nervoze, onda teško itko drugi može preživjeti pravu krizu.

U tom je kontekstu Tuchela ispravno gledati kao revolveraša koji je unajmljen da odradi posao; njegov je zadatak skinuti City i privesti sezonu kraju. On je sjajan trener i može ispuniti ono što je postavljeno, ali ovakve smjene koje se događaju preko koljena nisu Bayernov način. Ironično, to je bila glavna Salihamidžićeva zamjerka nakon poraza od Leverkusena: da igrači nisu ispoštovali Bayernov način.