“Sve je prilično točno”, komentirao je Jürgen Klopp na konferenciji za medije prije utakmice priču da je još 2008. bio u igri za preuzimanje Bayernove klupe, ali su se u klubu odlučili za Jürgena Klinsmanna. “Jedino nije točno da sam bio bijesan na treningu u Mainzu nakon što su me iz Bayerna zvali da su se odlučili za drugog Jürgena. Nisam bio ljut jer nisam očekivao da će me izabrati. Bio sam drugoligaški trener u Njemačkoj i tko je mogao očekivati da će me Bayern nazvati. Ali zvao me, Uli Hoeneß je bio na telefonu. Nikad ne bih ovo ispričao, ali Hoeneß je izašao s pričom i mogu je potvrditi.”
Možda je pretjerano reći kako je za Kloppa utakmica s Liverpoolom protiv Bayerna bila osobna i da je u nju ušao osvetnički. Za početak, on je takav tip da su mu sve utakmice koje igra osobne i razina energije koju izbacuje uz aut liniju jasan je pokazatelj da uvijek daje sve od sebe i da svakog suparnika shvaća strasno. Međutim, ovo mu je bila 30. utakmica protiv Bayerna i povijest odnosa koju ima s bavarskim klubom je stvarno posebna, a onda je ljudski da nosi posebnu razinu motivaciju.
“U Bayernu se ponašaju kao Kinezi”, izjavio je 2013. kad je vodio Borussiju. “Čekaju da nešto smisliš, gledaju što drugi rade, a onda to kopiraju. Samo s više novca.”
Nagledali su se u Bayernu kroz povijest većih čuda i strašnijih neprijatelja, ali nitko ih nije povrijedio tako precizno kao on
Međutim, problem nije bio samo u tome što je Bayern novcem izravno trgao sve što je Klopp napravio u Dortmundu. Transferi su normalna stvar i Kloppu je jasno da će Bayern iskoristiti financijsku moć i dovesti Roberta Lewandowskog ili Matsa Hummelsa ako se za to otvori mogućnost. Prvo kako bi pojačao sebe, a tek onda kako bi oslabio konkurenciju iako klub ima dugu povijest takvih poteza u Bundesligi.
Problem je bio isključivo u načinu na koji se Bayern ponašao i metodama kojima se služio kako bi izbacio Kloppa iz takta. Najbolji primjer za to je objava realizacije transfera Marija Götzea neposredno pred polufinale Lige prvaka, iako je dogovor bio da će se pričekati kraj sezone, ali nije daleko ni ovo puštanje priče kako je Klopp nakon Klinsmannova imenovanja bio toliko bijesan što mu se nije ispunila želja preuzimanja Bayerna da nije mogao voditi Mainzov trening baš pred međusobni dvoboj dviju momčadi.
Božanski velik
Kloppu stvari prije utakmice s Bayernom nisu bile osobne do te mjere da bi ušao sa stavom kako je ovo prilika za poravnavanje nekih starih računa. S obzirom na to da je s Dortmundom uzeo dva uzastopna naslova prvaka kao potpuni autsajder, on je račune davno prebacio na svoju stranu. Ali sigurno nije zaboravio ni tajming objave Götzeova transfera niti mu je baš do kraja sjela prezentacija priče po kojoj je Bayern njegov nedostižni san. I, ako mu je uopće trebao, zbog toga je imao motiv više; zbog toga je utakmica Liverpoola i Bayerna za Kloppa bila osobnija od nekih drugih.
Međutim, bila je osobna i za Bayern.
Jer koliko se god kroz tajming priča koje Hoeneß plasira u javnost trudili prikazati kako Bayern Kloppu predstavlja neku nogometnu verziju Moby Dicka, u stvari su Bavarci ti koji su u ovom odnosu snaga Ahab — frustrira ih taj kit koji je pobjegao njihovim harpunima i koji im je odgrizao nogu.
Čudan ti je svat taj kapetan Ahab, tako barem neki misle. Plemenit je to čovjek, nije pobožan, a nalik je na kakva Boga! Ne govori mnogo, ali kad mu poteče riječ, imaš što i čuti. Velim ti, Ahab je neobičan čovjek. Bio je on po koledžima i među kanibalima; nagledao se on većih čuda nego što su valovi i morske dubine; svojim se vatrenim kopljem džilitao na strašnijeg i neobičnijeg neprijatelja nego što su kitovi.
Upravo je to prilično dobar opis Bayerna. On je, baš poput Ahaba, božanski velik i možda ne govori koliko govore drugi slične financijske moći, ali kad Bayern odluči nešto reći, ima se što čuti. I nagledali su se u Bayernu kroz povijest većih čuda od tog gegenpressinga i strašnijih neprijatelja od čupavog lika porculansko bijelih zubiju koji se ne prestaje smijati.
Ali isto tako, nitko im u dugo vremena nije bio toliko nedohvatljiv u toj Bundesligi i nitko ih nije povrijedio tako precizno kao on. I baš zato Klopp živi kao Bayernova ideja bijelog kita.
Vlažni barut
Sve ono što čovjeka izluđuje i razbješnjava, sve istine zagorčene zlobom, sve pritajeno demonstvo u našem životu, sve zlo — sve je to u očima mahnitog Ahaba bilo vidljivo utjelovljeno i dohvatljivo u Moby Dicku. Na bijelu grbaču toga kita svalio je sav jar i svu mrzost što još od Adamovih vremena prožima čitav njegov rod.
Ne može se vjerovati da je ta monomanija, ta fiksna ideja, iskrsla odmah nakon njegova strašnog osakaćenja.
U trenutku, kad je s nožem u ruci nasrnuo na neman, iz njega je planula samo strastvena tjelesna mržnja, a kad je primio udarac od kojeg se kidao, zacijelo je osjetio samo smrtni bol osakaćena tijela, i ništa drugo. No kad je poslije toga krvavog sukoba morao krenuti kući, kad se dane, tjedne i mjesece na svom ležaju sam borio i nosio s patnjom, ploveći usred ciče zime i olujnog mora oko Patagonskog rta, onda se Ahabovo teško izranjeno tijelo i njegova raskrvavljena duša stapahu u jedno, a to ga je sjedinjenje natjeralo u ludilo.
I nije poanta u porazu jer i Ahab i Bayern su gubili mnogo puta. Niti možeš osvojiti svako prvenstvo niti ćeš uloviti svakog kita na kojeg naiđeš. Stvar je u simbolici, u onom osjećaju da netko tko je božanski nedodirljiv naiđe na suparnika koji poljulja taj osjećaj veličine i nepobjedivosti.
U tom osjećaju nemoći na koji nisu navikli javlja se frustracija i, na kraju, Ahaba u konačno ludilo nije otjerala činjenica da je ostao bez noge. To je trenutna bol koja prođe i nakon koje ostane hendikep s kojim se ipak nauči živjeti. Njemu je veći problem bila činjenica da je taj bijeli kit koji ga je osakatio pobjegao, izluđivala ga je činjenica da je još negdje živ i nedodirljiv. Dok god je Moby Dick bio živ, bio je simbol da Ahab ipak nije toliko moćan i nepobjediv. Bez noge je mogao nekako živjeti, ali s tim saznanjem da je slab i da postoji moćniji protivnik od njega — nije.
Ova utakmica je bila osobna za Bayern jer je Klopp, možda prvi put u 30 utakmica protiv Bayerna, ušao kao onaj koji ima veće resurse. Na kraju su napadači ostali vlažnog baruta i Klopp nije upisao pobjedu; ali od onog vremena kad nitko nije mogao očekivati da će Bayern uopće nazvati Kloppa stvari su se potpuno promijenile.
A kad si navikao na osjećaj moći i božanske nedodirljivosti, ta promjena boli više od ikakvog poraza.
