Zadnja utakmica koju je Mihael Žaper odigrao za Osijek bila je početkom svibnja prošle sezone, kad je momčad Stjepana Tomasa na Gradskom vrtu remizirala s Dinamom. Nakon toga je zadnja tri kola proveo na klupi, a onda je ušao u zadnju godinu ugovora koji nije htio produžiti i cijela se priča pretvorila u trakavicu. Lokalni dečko htio je u Hajduk. Dolazile su i druge ponude, bilo je nekoliko konkretnih poteza iz Turske, ali Žaper je odlučio i Osijek je bio prisiljen na potez kojim si neminovno pogoršava položaj; mogao je nastaviti plaćati kapetana do kraja ugovora i hladiti ga na tribinama, gdje nema nikakve koristi od njega; ili ga je mogao prodati u Hajduk, što je pokušavao izbjeći kako ne bi pojačao konkurenciju. U svakom slučaju, oba su scenarija bila loša po klub.
Na kraju je Žaper otišao u Split. Kad se tržnica u Europi zatvorila i kad je postalo jasno da neće doći neka ponuda koja bi mogla poljuljati Žaperovu odluku, Osijek je ipak prihvatio Hajdukovih milijun eura.
Vrlo brzo je postalo jasno da će Žaper isplatiti to ulaganje.
Teško da će Hajduk prodati Žapera za neki velik novac. Radi se o igraču koji je netom prije transfera navršio 25 godina i koji nikad nije imao imidž generacijskog talenta. U kadetsku reprezentaciju nije niti pozivan, u juniorskoj je odigrao samo dvije minute u prijateljskoj utakmici protiv Engleske koju je predvodio Trent Alexander-Arnold, a za U21 reprezentaciju je debitirao nakon što je već navršio 21 godinu. To su naprosto elementi koji otvaraju ili zatvaraju put prema klubovima kakvi su spremni dati četiri ili pet milijuna eura za igrača, čime bi Hajduk vratio uloženo i nešto zaradio.
Žaper je zadnji vezni kakvog je Hajduk tražio već dvije godine. Na Maksimiru će biti izrazito oslabljen njegovom ozljedom
Primarni način na koji Žaper isplaćuje ulaganje je svojim trenutnim doprinosom na travnjaku. Hajduk je napokon dobio klasičnog zadnjeg veznog, a Žaper je — što je bilo posebno važno dok je trener još bio Ivan Leko — sposoban preuzeti ulogu trećeg stopera. Zbog toga je Žaper bio idealno pojačanje za Hajduk, tim više što nije bilo upitnika oko prilagodbe na okruženje i ligu koji uvijek vise u zraku kad se dovodi igrač iz inozemstva.
Najbolji indikator da je Žaper ispunio očekivanja je to što ove sezone osvaja 62 posto duela, što je najviše među HNL veznjacima. To je bolji rezultat od Lindona Selahija (57 posto), Josipa Mišića i Darka Nejašmića (po 56 posto) te Arijana Ademija i Vladana Bubanje, koji su na 55 posto osvojenih duela. Osim toga, Žaper uzima 5,2 ‘ničije’ lopte po utakmici, a presijeca 1,6 suparničkih dodavanja i po tome je ponovo vodeći zadnji vezni u ligi, jer Oleksandr Petrusenko kao prvi pratitelj ima 1,5 presječenih lopti po utakmici, Bubanja je na 1,2 po utakmici, dok su Nejašmić i Selahi na 1,1 presječenom dodavanju po utakmici.
Žaper je popunio Hajdukovu sredinu terena, a to automatski znači da je njegovim suigračima lakše igrati. Odličan indikator za to je Filip Krovinović, kojem je ove sezone postotak osvojenih duela skočio s 53 na 61 posto. Je li Krovinović narastao i ojačao? Pa i nije baš, nego u duele ulazi u boljim situacijama i protiv lošijih suparnika, zato jer je Žaper taj koji obično eliminira najveću opasnost. Isto vrijedi i za stopere, a pogotovo za bekove kojima je lakše igrati jer im on osigurava leđa u tranzicijskim situacijama kada odu visoko.
Kako se Žaperove individualne brojke odražavaju na Hajdukovu kolektivnu igru, osim što nekolicini suigrača olakšava perspektivu na terenu?
To, doduše, ima veze i s promjenom trenera, ali broj Hajdukovih presing akcija sa Žaperom na travnjaku raste za 22 posto u odnosu na period kad on nije na terenu. Iz tog bi se podatka dalo iščitati da se radi o ključnom igraču za Hajdukov pritisak prema suparniku i aktivne pokušaje oduzimanja lopte. Međutim, tu dolazimo do zanimljivog paradoksa. Žaper i Krovinović su na travnjaku skupa proveli oko 650 minuta. U onih 200-tinjak minuta kada je Žaper na travnjaku bio bez Krovinovića, brojke su pale na početnu razinu, čak i nešto sitno ispod nje.
U suštini, ključ za Hajdukov presing nije Žaper, nego kombinacija njegova čuvanja prostora u ulozi klasičnog zadnjeg veznog i Krovinovićev izlazak u prvu liniju, gdje predvodi pritisak. Nijedna druga kombinacija koja uključuje Niku Sigura, Rokasa Pukštasa ili Yassinea Benrahoua bez jednog od ove dvojice — iako se radi o uzorku koji ne možemo uzimati kao statistički relevantan — ne daje naznake rasta broja presing akcija.
Iz te će perspektive Hajduk na Maksimiru biti izrazito oslabljen Žaperovom ozljedom.
Trener Mislav Karoglan je ostao bez igrača koji je popunjavao zonu terena u kojoj Dinamo kreira najviše opasnosti. Sigur može kompenzirati jedan dio toga, ali Žaper je desetak centimetara viši i koliko-toliko se može nositi s Brunom Petkovićem u zračnim duelima ispred zadnje linije. U onoj zadnjoj utakmici za Osijek, baš protiv Dinama, Žaper je igrao stopera i uzeo je 5/5 duela, dok je Petković bio na 1/6; izgubio je svih pet sa Žaperom, a taj jedan je dobio protiv Vedrana Jugovića kad se spustio po loptu. Isto tako, Karoglan je ostao bez figure koja mu omogućava efikasan presing i oslobađanje Krovinovića koji bi mogao pokrivati Mišića. Hajduk je ostao bez idealnih uvjeta za zaustavljanje Mišića i Petkovića, a baš su Mišić i Petković su osnova Dinamova napada, što znači da je Žaperov izostanak veliki bonus za Sergeja Jakirovića.
Međutim, sreća u Hajdukovoj nesreći je to što Žaperova ozljeda znači izostanak sa samo jedne utakmice. Nakon Dinama ide pauza, a za očekivati je da će Žaper biti spreman već za početak zimskih priprema ili, u najgorem slučaju, za prvo kolo proljetnog dijela sezone u kojem preostaje još 51 bod u Hajdukovu ili 57 bodova u Dinamovu slučaju.
Žaper je u tom lovu ključna karika. Njegov obrambeni doprinos kroz osvojene duele, presječene lopte i kontrolu odbijenih posjeda čini ga važnim u popunjavanju sredine, a istovremeno se radi o igraču koji može dati svoj doprinos u izgradnji napada. Tu nije elitni kreator kao što je to Mišić — zapravo, još uvijek mu je najjača karakteristika to što omogućava momčadi promjenu geometrije time što je u posjedu lopte bočni stoper, a bez posjeda lopte zadnji vezni — ali je miran na lopti, pouzdan je dodavač i stabilan pod pritiskom. Nije atraktivan, ne dribla i ne probija linije, ali daje ravnotežu i održava ritam igre.
Ukratko, Mihael Žaper je zadnji vezni kakvog je Hajduk tražio već dvije godine. Ogromna je nadogradnja na Marca Fossatija i točno ono što je Hajduku nedostajalo u sredini terena. Logično, njegov će izostanak biti veliki minus na Maksimiru, ali dugoročno gledano Hajduk je napravio dobro ulaganje.
Možda ga neće isplatiti skupom prodajom u inozemstvo, ali ono što Žaper donosi na teren već daje rezultate time što je postao čuvar sredine terena.
