Slično se dogodilo i ove sezone. Real je protiv Liverpoola zaostajao s dva gola već nakon 14 minuta prve utakmice osmine finala i Mohamed Salah je na 2:0 imao zicer. Thibaut Courtois mu je skinuo loptu iz gola, a onda je Real krenuo u preokret. Vinícius Júnior zabio je dva do poluvremena i tako poravnao rezultat, a onda je u drugom poluvremenu palicu preuzeo Karim Benzema i Real je u Madrid odnio ugodnu prednost od tri gola koju je rutinski očuvao.

I upravo je to motiv koji se ponavlja u svim Realovim preokretima. Da, Vinícius zabije u prvoj kontri, Benzema napravi nešto čudesno, Luka Modrić i Toni Kroos izvuku loptu iz nemogućih situacija i serviraju ih suigračima u savršene prilike. Ali prije svega toga dođu Courtoisove obrane koje održavaju Real živim.

U Real Madridu koji čeka i u tom čekanju traži svoju priliku, on je najvažnija karika. Real si može priuštiti čekanje jer ima njega na golu

Nije sve odmah bilo idealno.

Mandat u Madridu je počeo na klupi, a kada ga je Julen Lopetegui napokon ubacio u prvi sastav — pod pritiskom Florentina Péreza, koji se raspitivao zašto skupo pojačanje ne brani nego grije klupu — do kraja sezone je inkasirao 48 primljenih golova. Real je rutinski ispao od Ajaxa u osmini finala Lige prvaka, završio je na trećem mjestu La Lige i Courtoisa je spasilo samo to što je fokus javnosti bio na odlasku Cristiana Ronalda. Sve se gledalo kroz prizmu toga da je Ronaldo pušten, tako da je Courtoisova loša forma bila u drugom ili trećem planu.

Pa ipak, Real se odlučio zadržati Courtoisa, a riješiti se Keylora Navasa. Doduše, Navas je bio stariji vratar s lošijim fizičkim predispozicijama i puno nižim marketinškim potencijalom; koliko god da je dobro branio, uvijek je na neki način bio autsajder u Madridu, dok je u Courtoisa uložena ozbiljna lova baš zbog njegova imidža. Međutim, Courtois je branio katastrofalno. Od 23 udarca koja su mu na početku druge sezone išla u okvir, on je primio 12 golova, a tri su došla nakon njegovih izravnih pogrešaka. Zapravo, o tome u kakvom je Courtois bio kanalu najbolje svjedoči činjenica da je u prvih 60 utakmica popio 84 gola.

Nakon tog 84., primljenog iz jedinog udarca unutar okvira gola koji je Mallorca uputila na toj utakmici, Courtois je tražio dva slobodna dana za odlazak u Belgiju. Sa sobom je poveo trenera vratara, pozvao je trenera vratara iz reprezentacije, a doveo je i dvojicu trenera s kojima je ranije radio privatno te Gianlucu Spinellija, koji slovi za najboljeg talijanskog trenera golmana. U ta dva dana koja mu je Zinédine Zidane dao slobodno, Courtois je odradio 17 sati treninga i još pet sati analize u kojima je s petoricom trenera detaljno proučio svaki gol koji je te sezone primio.

Oni koji Courtoisa znaju na osobnoj razini, opisuju ga kao fanatika. Na privatnoj platnoj listi ima nutricioniste i fizioterapeute koji mu pomažu da se brine o svom tijelu, ulaže novac u uređaje koji mu potpomažu u oporavku, a fanatik je treninga i analize. Čovjek istinski voli trenirati i često rad u klubu nadopunjava dodatnim treninzima u bazenu, a ima i privatnog analitičara s kojim se priprema za iduće utakmice. Metodičan je, fokusiran, a potpuno je lišen ovisnosti o rutini.

Obično su igrači na toj razini fiksirani na neke svoje rituale. Nekad oni graniče s praznovjerjem, ali ponavljanje poznatih stvari generalno im pruža zonu u kojoj se osjećaju ugodno i zato se drže jednog te istog pristupa. Courtois nije takav i upravo to mu je omogućilo da se podigne iz krize u koju je upao. Shvatio je da nešto radi pogrešno i odlučio je mijenjati stvari iz temelja. Okupio je ljude koji mu mogu pomoći u tome, uključio je trenera s kojim radi u klubu i prihvatio je rješenje koje su mu ponudili nakon dva dana intenzivnog rada.

Nakon te seanse, Courtois je obranio idućih 18 udaraca koji su mu išli unutar okvira gola i podigao je svoju formu na maksimalnu razinu.

Kolika je to razina možda najbolje ilustrira prošlosezonsko izdanje Lige prvaka. Courtois je u finalu obranio devet udaraca unutar okvira gola, što je rekord od 2003. kad je Opta počela skupljati podatke, ali još impresivniji podatak je taj da ni u jednoj jedinoj utakmici nokaut runde Courtois nije imao manje od osam obrana.

Da, Realova vraćanja iz mrtvih bila su impresivna. Glavne su uloge preuzeli Benzema i Vinícius Júnior, a Carlo Ancelotti je rutinski vadio Modrića i Kroosa da bi davao šansu Camavingi i Aurélienu Tchouaméniju, koji su prihvaćali teret od legendarnog dvojca i okretali utakmice. Međutim, Courtois je bio taj ključni faktor da Real uopće ostane živ. On je bio čuvar, zadnja prepreka koja je spašavala katastrofu.

Na kraju krajeva, Courtois je i protiv Manchester Cityja bio na visokoj razini. Branio je pod ozljedom koja je iznimno neugodna za golmane i koja brutalno otežava normalne reakcije, ali na 0:0 i na 2:0 je imao po dvije sjajne reakcije kojima je spriječio čiste golove. Ovaj put to nije bilo dovoljno; City je, predvođen Kevinom De Bruyneom i Bernardom Silvom, odigrao odličnu utakmicu, a kada je Vinícius ušao u onu šansu koju je Real čekao, ukazao se Kyle Walker i skinuo mu loptu s noge te tako sačuvao vlastiti gol.

No, svejedno je izgledalo kao da bi moglo biti dovoljno, jer Courtois ostavlja taj dojam sigurnosti. Koliko su god za Realovu mentalnu stabilnost zaslužni Benzema, Modrić i Kroos, Courtois je možda još zaslužniji. On je čuvar, on je taj koji daje sigurnost i mirnoću, zadnja brana koja omogućava suigračima da povremeno naprave pogrešku jer on je taj koji će je ispraviti.

U Real Madridu koji čeka i u tom čekanju traži svoju priliku, on je najvažnija karika. Real si može priuštiti čekanje jer ima njega na golu.

Slično kao Navas prije toga, Courtois ne dobiva dovoljno zasluga. Svjetla reflektora uvijek padnu na one koji zabiju te dramatične golove na samom kraju utakmice, a onda onaj koji je održavao momčad živom završi u drugom planu.

S tim da Courtois to radi čak i bolje. Navas je imao akrobatske obrane kojima bi znao spasiti momčad, ali Belgijanac je briljantan golman koji sve radi na nevjerojatno visokoj razini u kojoj svi pomalo krenu vjerovati da treba izvesti nešto posebno kako bi mu se zabilo gol. Tim više što je zadnjih sezona imao čak i više posla od nego Navas ranije.

Utakmica protiv Cityja je — na neki čudan način, jer čovjek je primio četiri komada — još jedan primjer toga. Na 0:0 je imao dvije sjajne obrane i kad se Bernardo Silva našao u šansi za prvi gol, raspalio je loptu najjače što je mogao. Dao je sve od sebe da bi napokon svladao Courtoisa, čuvara koji je dotad održavao Real na životu.

Courtoisa, najboljeg vratara na svijetu.