Tresla se brda, rodio se miš. Dinamo i Rijeka odigrali su žestoku, tvrdu, ne pretjerano atraktivnu utakmicu na Maksimiru u sklopu 24. kola HNL-a. Bio je to sudar prve i treće momčadi prvenstva; završio je domaćom pobjedom od minimalnih 1-0 tako da se situacija na ljestvici bitno promijenila. Rijeka i dalje vodi, ali Dinamo sada može, nakon svoje zaostale utakmice, doći na isti broj bodova.
Bila je to utakmica s dva poluvremena, jednim za zaborav, drugim koje je bilo dostojno derbija. U prvih 45 minuta nismo vidjeli gotovo pa ništa. Od kakvih-takvih prilika zapravo vrijedi izdvojiti samo udarac glavom Brune Petkovića u sudačkoj nadoknadi. Nediljko Labrović nije ulovio loptu, ali ju je zato ispred crte počistio Stjepan Radeljić.
Bio je to jedini udarac unutar okvira za Dinamo, ali i u cijelom prvom poluvremenu. Rijeka u prvih pola sata nije imala niti jedan šut. U nastavku smo, na sreću, ipak vidjeli više od obje momčadi. Rijeka je povela, nakratko, u 47. kada je Mirko Marić pogodio glavom, ali VAR je ubrzo poništio gol zbog zaleđa.
Domaćin je u 53. umalo poveo, kada je Petar Sučić ubacio s lijeve strane oštru loptu koju Takuro Kaneko nije uspio ugurati u gol. Deset minuta kasnije, Rijeka konačno prvi put pogađa okvir gola. Marco Pašalić, koji je u 60. ušao u igru umjesto Alena Grgića, ubacio je za Marića, ali njegov pokušaj petom odlazi pored gola.
U 71., ponovno Dinamo; Arijan Ademi se dokopao lopte u kaznenom prostoru, vratio je Dariju Špikiću, koji je u 58. zamijenio Kaneka, ali njegov udarac je blokiran. Broj prilika je generalno bio dobar pokazatelj odnosa snaga na terenu; Dinamo je bio nešto bolji, s više inicijative, ali nije u potpunosti kontrolirao utakmicu niti nizao šanse. S druge strane, Rijeka je generalno stajala dosta plitko i bez puno rizika izlazila u napad.
Iako smo u nastavku definitivno gledali bolji nogomet, bilo je teško oteti se dojmu da su obje momčadi, Rijeka možda malo više, igrale bez puno rizika, uz osjetan strah od poraza.
U takvoj se otprilike dinamici utakmica odmicala kraju; Rijeka je preživjela rani Dinamov nalet u nastavku i generalno igrala kao da je zadovoljna s bodom na Maksimiru. Dinamo je pokušavao, ali nakon 70. zapravo nije napravio niti jednu pravu šansu.
Na kraju, puno muke, puno truda, malo učinka. Rijeka je sigurno zadovoljnija momčad, ali Dinamo može biti zadovoljan činjenicom da nije izgubio bodove u odnosu na današnjeg suparnika, ali ni Hajduka. I, kada se već činilo da je sve gotovo, Fran Brodić je u sudačkoj nadoknadi pogodio s bijele točke i donio domaćinu teško izborenu, ali na kraju i zasluženu pobjedu.
