Emir Sahiti zabio je gol i proslavio ga.
U nekom drugom kontekstu navedeno ne bi tražilo dodatna pojašnjenja i naknadne razrade teme da ta proslava nije bila baš burna, a da pogodak nije bio postignut u mrežu kluba koji ga plaća. Jer Emir Sahiti zabio je pobjednički gol za tri Šibenikova boda na Poljudu, u mrežu kluba čiji je igrač na posudbi.
Ničega spornoga nema u dodatnom zalaganju momka za kojeg je netko procijenio da osobnom kvalitetom ne podiže kvalitetu kolektiva. On se samo htio dokazati. Proslava je za mnoge sporna.
Zapravo, o njoj se pričalo na Poljudu i izvan navijačkih krugova. Do kasnih noćnih sati u nedjelju, a potom i u ponedjeljak u društvu koje su činili Mario Stanić, Ivan Kepčija, Hari Vukas, Jurica Vučko i Marin Brbić vrtjele su se mnoge teme. Nikome se, pisao je Dalmatinski portal, nije svidio način Sahitijeve proslave pogotka. Sigurno niti njegova objava na jednoj društvenoj mreži na kojoj je napisao da se nikada ne treba predati, a što je, naveo je isti izvor, naišlo na odobravanje bivši i aktualnih Hajdukovih nogometaša.
Sve navedeno sigurno je stiglo i do samog Sahitija koji se sad našao u neugodnoj situaciji. S jedne strane mogao je biti sretan zbog gola i tri boda za svoju momčad, ali ne i samo zbog njih. Golom je nešto dokazao, a kome to točno sam je objasnio. ʻLjudima koji nisu vjerovaliʼ u njega. S druge strane, riječ je o klubu čiji je igrač.
Njegova nova objava putem društvenih mreža djelomično je objašnjenje viđenog, a djelomično izgleda i kao isprika premda ne uključuje riječi kojima se uobičajeno ispričava. Ali, shvaća Sahiti u čemu je pretjerao pa nudi sljedeću poruku za Hajduk i njegove navijače dok istovremeno objašnjava u kojem je smjeru išla radost zbog postignutog gola.
