Nakon što sam izrazio moju najveću zabrinutost i moje potpuno neslaganje s načinom i samim prijedlogom, Predsjednik mi je odgovorio da za njega ne postoji nikakav pravni niti moralno-etički problem — i da će bez ikakve sumnje nastaviti s tom, po mom mišljenju, pogubnom idejom.

Paradoksalno, upravo je Čeferin 2017. godine predložio i pokrenuo paket reformi koje su trebala zaštititi UEFA-u i europski nogomet od ‘lošeg upravljanja’ koje je bilo modus operandi starog, pokvarenog i već toliko puta optuženog sustava. Glavne dvije točke reformi bile su da se ni predsjedink ni članovi Izvršnog Odbora ne mogu kandidirati više od tri puta (12 godina) te je uveden starosni limit od 70 godina za sve članove Izvršnog odbora.

Bila je to epohalna stvar za nogomet, ali i za njega samog. S tim činom Čeferin je zavrijedio poštovanje i respekt cijelog nogometnog naroda i javnosti te postao neupitan moralni autoritet, mnogima i putokaz za bolji i transparentniji nogomet. Njegov odmak od tih vrijednosti i izmjena glavnih reformi teško su razumljivi, posebno u ovo delikatno nogometno vrijeme.

Dobro razumijem da ništa nije idealno, a ponajmanje ja. I dobro znam da puno puta moramo prihvatiti logiku kompromisa, ali ako bih bih prihvatio ovako tešku i krivu odluku i okrenuo glavu, išao bih protiv načela i općih vrijednosti u koje duboko vjerujem. Ne glumim nikakvog heroja, i dobro znam da su mnogi istog mišljenja — možda naivnog, ali sigurno ispravnog.

U ove tri godine odnos i suradnja s Aleksandrom i svim mojim kolegama u UEFA-i bili su izvrsni — hvala im na tome, želim im sve najbolje.

Žao mi je i tužan sam, ali napuštam UEFA-u…”