Da sam nogomet ne shvaća preozbiljno koje su moguće posljedice povreda glave upozorava u posljednje vrijeme jako često jedan od Tottenhamovih trenera Ryan Mason. Mnogo o tome što zna, nažalost, zna temeljem osobnog iskustva budući da je njegova karijera okončana kad mu je bilo 26 tijekom ogleda između Hull Cityja i Chelseaja. Dogodilo se to u siječnju 2017. kad se Mason našao u startu s Garyjem Cahillom.
Hitno je operiran. U glavu mu je postavljeno 14 metalnih pločica pričvršćenih s 28 vijaka i 45 spajalica.
“Imao sam sreće što sam ostao živ”, često zna reći dok priča o posljedicama koje su nakon tog dana ostale i glasno govori tražeći da se prepozna opasnost takve igre.
BBC ga je ponovno kontaktirao.
“Ne bih bio izneđen da za 10 ili 15 godina igranje glavom ne bude dio nogometa”, kaže sretan što se igrače sve više educira na tom polju.
Problematične nisu samo trenutne posljedice udarca glavom poput, primjerice, frakture lubanje. Demencija kao ona trajna posljedica mnoge nogometaše sve više brine.
“Možda sve dovede do toga da će igrači potpisivati nešto čime će potvrditi da su svjesni rizika i da na njega pristaju. Brine to. Problem je taj što se posljedice otkrivaju u kasnijoj životnoj fazi.”
