Ernesto Valverde iste je te godine preuzeo uzde u Barceloni, kada to nitko drugi nije htio. Preuzeo je momčad u raspadu, koja je sezonu prije osvojila samo Copa del Rey i za koju je Gerard Pique tog ljeta, nakon poraza od Real Madrida u Superkupu, rekao da je prvi puta u njegovoj karijeri inferiorna u odnosu na Real.

U prvoj sezoni, osvojio je dvostruku krunu. U drugoj je osvojio prvenstvo i bio na nekoliko minuta udaljen od trostruke krune. Kada je Barça bila u krizi, pojavio se i napravio svoj posao, bez zanovijetanja i hvalisanja.

Da se razumijemo, Valverde nije savršen i potpuno su legitimni oni koji tvrde da momčad pada iz sezone u sezonu, da je potreban novi početak i svježa krv na klupi. Da su mu presudile dvostruke traume: iz Rima i s Anfielda kada je momčad izgubila glavu i velike prednosti u prvim utakmicama.

Postoje i konkretni, strateški i taktički, argumenti protiv Valverdea: neuspjeh u integraciji Nelsona Semeda i Malcoma u prvu momčad, manjak proaktivnosti i hrabrosti u pripremi utakmica, prevelika ovisnost o planu dodaj Messiju i nadaj se da će on riješiti ostalo…

Ali način na koji se Barcelona ovih dana ponaša prema njemu je ispod svih razina. Javno koketiranje s Xavijem bilo bi dovoljno ponižavajuće u trenutku kada je Valverde i dalje trener s ugovorom na Camp Nou, a ono što je danas preraslo u otvoren poziv svojoj klupskoj legendi je za svaku osudu.

Na kraju, mogli bismo reći: kakav klub, takvi i navijači. Jedno je sigurno, što god mislili o njegovim trenerskim sposobnostima, nakon svega što je napravio i digniteta s kojim se ponio u otrovnom kontekstu koji okružuje Barcelonu, Ernie je zaslužio više…