Ako neće klupske institucije, onda će individualci…
Jonathan Liew je nedavno napisao da je “engleska Premier liga sustav dizajniran da bude neprijateljski nastrojen solidarnosti”.
Na neki način, dogovori kapetana premijerligaških momčadi oko osnivanju funda solidarnosti tijekom krize uzrokovane širenjem koronavirusa samo potvrđuju njegovu tezu.
Sezona je zamrznuta, nitko ne zna što budućnost donosi, a najbogatiji klubovi Premier lige (time i svijeta) među prvima su krenuli s rezanjima i korištenjem Vladinih mjera subvencioniranih dopusta. Liverpool je zbog tog poteza doživio toliko kritika da ga je ubrzo povukao, a na udaru sportske zajednice našli su se i Tottenham i Newcastle, tj. njihovi vlasnici milijarderi.
Premier League captains close to launching charitable fund after talks @DaveHytner @NickAmes82 https://t.co/nKf2Ye9ITS
— Guardian sport (@guardian_sport) April 8, 2020
S druge strane, u nedostatku kolektivnog mehanizma od strane bogatih vlasnika i dogovora među klubovima, pojedinci (dakle, nogometaši) su ti koji stvari uzimaju u svoje ruke.
Tako su kapetani klubova u Premier ligi došli blizu dogovora oko osnivanja kolektivnog fonda solidarnosti koji bi bio korišten za pomoć britanskoj medicinskoj službi i onima koji se s pandemijom bore ‘lice o lice’.
Ideja je skupljati anonimne donacije od svih igrača u centralni fond, iz kojeg bi se onda novac dijelio na lokalnoj, ali i nacionalnoj razini. Kapetani su inzistirali na anonimnim uplatama zbog toga što su svjesni da nemaju svi nogometaši jednaka primanja.
Neki detalji još ostaju na razradi (razumljivo, strani igrači bi voljeli da dio njihovih donacija odlazi u njihovu zemlju, a raspravlja se i o fiksnom postotku u odnosu na mjesečnu plaću), ali riječ je dobrodošlom dašku solidarnog daha u britanskom nogometu kojeg predugo definiraju gramzljivost, partikularni interesi i želja za profitom…